'Mnoge žene, pripadnice etnoreligijske skupine Jazida, koje je u Iraku zarobila Islamska država (IS) bile su prisiljene prijeći na islam, a potom su "prodane" i silom udate u Siriji za borce ekstremnih islamističkih skupina.
Pročitajte i ovo
Svoju je potresnu priču o prodaji i udaji ispričala 14-godišnja Narin: 'Dolaskom jutarnje rose koja se nadvila nad selom, tog dana, 3. kolovoza, u moj je dom stigla zastrašujuća vijest: Džihadisti iz Islamske države Iraka i al Shama (ISIS) dolaze po nas', kazala je djevojka te nastavila, 'Iako sam očekivala da će taj dan biti još jedan u nizu u kojem ću morati obaviti hrpu kućanskih poslova u mirnom selu Tel Uzer smještenom na zapadu ravnice Ninivi gdje sam živjela sa svojim roditeljima', ovako je krenula, prepričavajući svoju priču, 14-godišnjkainja kojoj se tog dana svijet promijnio iz temelja.
Kada je saznala što se sprema jedino što je mogla je čekati, piše The Independent. 'Iz straha smo svi krenuli na put, pješice, a sa sobom nismo nosili ništa, nisamo imali vremena pakirati stvari', rekla je. 'Nakon sat vremena hodanja, stali smo u srcu pustinje kako bi popili vode. Znali smo sve o brutalnostima pripadnika Islamske države i sve što su učinili nemuslimanima, baš poput nas. Stoga smo tijekom puta skovali plan o bijegu, a cilj nam je bio sakriti se na brdo Sinjar, zajedno s tisućama Jazida koji su baš poput nas bježali', rekla je Narin te kazala kako su znali da otimaju ljude te ih prisiljavaju da prihavate islam, a ukoliko ne učine tako, oduzmu ih život.'
Tinejdžerka koju su zarobili ISIS-ovci ispričala je svoju priču
Nije prošlo puno kada je prema njihovoj grupi stigla kolona vozila koja ih je u trenu okružila. Bili su to vojnici Islamske države koji su ih unatoč njihovom pokušaju bijega pronašli.
'Ljudi su počeli vikati, sve nas je bilo strah. Preplavljivali su me osjećaji koje u svojih 14 godina života nikada nisam osjetila. Spoznaja da su nam blokirali put ka slobodi, oduzimala mi je dah. Ništa više nismo mogli učiniti', nastavlja Narin.
'Najprije su nas podjelili prema godinama i spolu u tri skupine, mladi i sposobni mladići i muškarci, mlade djevojke i žene te stariji muškarci i žene. Ukrali su novac i nakit ovoj posljednjoj grupi te ih ostavili same u oazi. Žene i djevojke smjestili su u jedan kamion, a kako smo se odmicali jedino što smo mogle čuti bila je pucnjava. Kasnije sam saznala da su, nakon što su nas odvezli, ubili sve one iz prve skupine, među kojima je bio i moj 19-godišnji brat, koji se je samo 6 mjeseci prije toga oženio. U popodnevnim smo satima stigli do prazne škole u Baaj, malenom mjestu zapadno od Mosula, blizu granice sa Sirijom', rekla je Narin te nastavila pričati svoju potresnu priču.
'Tamo su već bile mnoge djevojke, od prije zarobljene, čiji su muževi, očevi i braća bili ubijeni. Tada su u školu ušli vojnici Islamske države. Jedan od njih započeo je govoriti: 'Svjedočim kako ne postoji ni jedan drugi bog osim Alaha', te tražio da ponavljamo za njim rekavši da ćemo nakon toga postati muslimani. Sve smo odbile, a time očito u njima izazvale bijes.'
'Nekoliko dana od kad smo došle u Baaj, odveli su nas u veliku dvoranu u kojoj se nalazilo još nekoliko djevojka kao i žena, pripadnica Jazida. Neki od vojnika bili su otprilike moje dobi. Nazvali su nas poganima, a sljedećih nekoliko dana spavali smo na podu i jeli samo jednom dnevno. Nekoliko puta na dan do nas bi dolazili vojnici i tražili da se preobratimo, svaki put smo ih odbile. Kao vjerne Jazidkinje, nismo htjele napustiti svoju vjeru. Plakale smo i tješile jedna drugu', ispričala je Narin.
Izvješće UN-a: Djecu koriste za samoubilačke napade, sve je više mrtvih
Bila je ovo njezina priča koja je trajala nekoliko dana, sve dok jednog jutra nisu ponovno došlil vojnici i krenuli ih razdvajati. Razdvojili su udane žene od onih slobodnih, a onda ih dijelili Islamskim vojnicima. 'Moju prijateljicu i mene dali su dvojici pripadnika Islamističke države sa sjevera, u blizini Bagdada. Njihov je plan bio da postanemo njihovim ženama ili priležnicama. Prijateljica Shayma pripala je Abu Husseinu koji je bio svećenik, dok sam ja dodijeljena debelom, bradatom 50-godišnjaku, Abu Ahmedu. I jedan i drugi nosili su nekakav visoki čin. Kasnije smo saznale da se radi o vojnim zapovjednicima. Odvezli su nas svojim kućama.'
Abu Ahmed i Ebu Husein živjeli su u palači, a Abu Ahmed neprestno je inzistirao na tome da pređem na islam, uporno sam ga odbijala. A onda su počele najgore stvari. Nekoliko me puta pokušao silovati, no uspjela sam se obraniti. Nisam mu dozvolila da me seksualno zlostavlja, no platila sam cijenu toga. Svakodnevno sam trpila batine, udarce i psovke. Hranu bi i dalje dobivala samo jednom dnevno.'
'Dali su nam mobitel i natjerali nas da zovemo svoju obitelj koja se uspjela nekako izvući. Tražili su od njih da pređu na islam, a ukoliko učine to, nas će pustiti. Naravno da znali da se radi o zamci.'
'Šesti dan od kad smo stigle u grad Fallujah, Abu Ahmed sa svojom je stražom otišao poslom u Mosul, a Abu Hussein ostao je s nama u kući. Ugledale smo mobitel. Uzele smo ga i nazvale Mahmouda, Shayminog rođaka koji je živio u Fallujahu. Kad se spustio mrak uzele smo kuhinjski nož, razbile brave na vratima i počele bježati glavom bez obzira. Bježale smo tako oko 15 minuta, a onda nas je Mahmoud pronašao i odveo svojoj kući. Bile smo na sigurnom', ispričala je Narin.
'Sljedeći dan taksijem smo krenuli prema Bagdadu, odjevene kao lokalno stanovništvo i s lažnim identifikacijskim dokumentima. Bilo me strah kao nikada do tad. Stalno sam razmišljala o tome kako će nas otkriti. U jednom trenutku, ne znam je li bila kontrolna točka pod okupacijom islamista ili iračke vojske, no Mahomud je podmitio čuvare kako bi nas pustili dalje. Kontaktirali smo sve prijatelje i rodbinu da nam priteknu u pomoć. Osjećaj olakšanja kojeg sam osjetila kada sam stigla na sigurno, nikada neću zaboraviti', ispričala je Narin.
Obitelj u Bagdadu dala im je još jedne lažne osobne iskaznice kojima su krenule na let za Arbil, glavni grad iračke autonomne regije Kurdistan.
'Nakon nekoliko sati leta bila sam kod kuće sa svojima. Onaj trenutak kada sam dotrčala ocu u zagrljaj, nikada neću zaboraviti, a majka me satima nije prestala ljubiti', rekla je Narin koja je tada saznala da joj je brat onog dana u pustinji ubijen, a njegova žena se i dalje nalazi u zatočeništvu negdje u Mosulu.
'Još uvijek imam noćne more, a napadaji tjeskobe uhvate me više puta u danu. Ne mogu vam opisati koliko čekam dan kada moja zemlja ponovno bude slobodna jer u ovom trenutku jedino što želim je napustiti je, želim otići na mjesto na kojem mogu krenuti iz početka, ako je to uopće moguće.'
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
