Izbori za Europski parlament 2014. u brojkama

* Izravni izbori za Europski parlament održavaju se svakih pet godina od 1979. godine.

Pročitajte i ovo Sastao se s Vučićem Orban iz središta Europske unije kritizirao birokrate: "Poslat ćemo ih tamo gdje im je mjesto, na smetlište povijesti" Superizborna 2024. Za točno godinu dana hrvatski građani će na birališta: Objavljeni zanimljivi podaci

* Gotovo 400 milijuna Europljana ovaj put bira 751 zastupnika na mandat od pet godina.

* Hrvatski građani 25. svibnja biraju 11 zastupnika, jednog manje nego sada jer se broj zastupnika EP-a smanjuje s 766 na 751. Prvi ih put biraju na puni petogodišnji mandat.

* U većini država članica glasovanje se održava u nedjelju 25. svibnja. Nizozemci i Britanci jedini glasuju 22. svibnja, a Česi i Irci 23. svibnja, s time da Česi mogu glasovati i 24. svibnja. Glasovanje u Latviji, Slovačkoj i na Malti održava se također 24. svibnja. Rezultati će biti objavljeni 25. svibnja navečer.

* Države članice mogu u Europskom parlamentu imati minimalno šest i maksimalno 96 zastupnika, proporcionalno broju stanovnika. Njemačka ima najviše - 96, Francuska 74, Velika Britanija i Italija 73, Španjolska 54, Poljska 51, a Malta, Luksemburg, Cipar i Estonija po šest.

* Odziv na europske izbore svaki je put sve slabiji. Sa 62 posto 1979. pao je na 43 posto 2009. godine. Na zadnjim izborima 2009. najmanji je bio u Slovačkoj (19,63 posto). Glasovanje je obvezno u samo četiri države članice: Grčkoj, Cipru, Belgiji i Luksemburgu. Odziv mladih ovaj bi put trebao biti veći nego do sada.

VIDEO Izbori za EU parlament: Predstavljanje stranaka

Tko bira predsjednika Europske komisije?

Ovi izbori mogli bi prvi put neizravno utjecati na izbor novog predsjednika Europske komisije.

Europsko vijeće, dakle šefovi država ili vlada, kao i do sada imenuje kandidata za predsjednika Europske komisije, no ovaj put, temeljem Lisabonskog ugovora, odluku mora donijeti kvalificiranom većinom vodeći računa o rezultatima izbora za Europski parlament.

Najveće europske političke stranke istaknule su prvi put u povijesti svoje kandidate za predsjednika Europske komisije i smatraju da bi ona stranka koja osvoji najveći broj glasova na izborima trebala dati predsjednika Europske komisije. To, međutim, nije izvjesno jer se neki europski čelnici ne slažu s takvim tumačenjem ugovora.

Kandidat desnog centra za predsjednika Europske komisije je bivši luksemburški premijer Jean-Claude Juncker, a socijalista dosadašnji predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz. Kandidat liberala je bivši belgijski premijer Guy Verhoftadt, kampanju Zelenih predvode Jose Bove i Franziska Keller, a krajnju ljevicu Grk Alexis Tsipras. Svi oni suočit će se u televizijskoj raspravi 15. svibnja u Europskom parlamentu u Bruxellesu, što će uživo prenositi Eurovizija.

Europski parlament kandidata za predsjednika Europske komisije mora podržati apsolutnom većinom glasova (376/751) i on se po Lisabonskom ugovoru prvi put smatra "izabranim". Ako Parlament ne prihvati predloženog kandidata, Europsko vijeće mora u roku mjesec dana kvalificiranom većinom predložiti novog.

Jačanje euroskeptika

Ove izbore obilježit će jačanje 'protueuropskih populista', krajnje desnih i krajnje lijevih, populističkih, nacionalističkih i euroskeptičnih stranaka, što se velikim dijelom pripisuje gospodarskoj krizi, no ulogu u tome ima i slaba izlaznost na izbore. Njihov utjecaj u EU bit će ipak gotovo zanemariv jer stranke koje ih predstavljaju nesrodne su i razjedinjene.

Desni i lijevi centar po zadnjim su anketama gotovo izjednačeni. Stranke centra (pučani, socijalisti, liberali), koje su do sada imale 72 posto zastupnika, past će na 65 posto pa će češće morati raditi na kompromisima kako bi osigurale većinu.

Radikalno desnih zastupnika trebalo bi biti oko 11 posto. Na izborima 1994. krajnja desnica dobila je 7,7 posto glasova, deset godina poslije 8,1 posto, a 2009. 6,6 posto.

Najvažnije radikalno desne stranke koje bi trebale ući u Europski parlament su: francuska Nacionalna fronta (FN), Stranka britanske neovisnosti (UKIP), nizozemska Slobodarska stranka (PVV), austrijska Slobodarska stranka (FPOe), mađarski Jobbik (Pokret za bolju Mađarsku), talijanska Sjeverna liga, grčka Zlatna zora, Danska narodna stranka (DPP), Stranka Finaca, Alternativa za Njemačku (AfD), Nacionaldemokratska stranka Njemačke (NPD), litavski Red i pravda (TT), Slovačka narodna stranka (SNS), Švedski demokrati (SD), belgijski Vlaams Belang (VB) i bugarska Ataka.

Izborna pravila

Postupci izbora za Europski parlament uređeni su i europskim zakonodavstvom, kojim se definiraju pravila zajednička za sve države članice, i posebnim nacionalnim odredbama, koje se razlikuju od jedne do druge države članice.

Zajedničkim pravilima utvrđeno je načelo razmjernog predstavništva te određene nespojive dužnosti s mandatom zastupnika Europskog parlamenta. Zastupnik EP-a ne smije, primjerice, biti član vlade ili nacionalnog parlamenta kao niti aktivan dužnosnik neke europske institucije. Mnoga druga važna pitanja, kao što su izborni sustav i broj izbornih jedinica, uređeni su nacionalnim zakonima. Na primjer, svaka država članica sama odlučuje o tome služi li se sustavom otvorenih ili zatvorenih lista i hoće li imati izborni prag, koji ne smije biti veći od pet posto. Većina novih država članica primjenjuje prag od pet ili četiri posto. Njemački ustavni sud ukinuo je u veljači izborni prag za europske izbore.

Svaki građanin Europske unije koji boravi u nekoj državi članici čiji nije državljanin ima u toj državi članici aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament.

Minimalna dob za pravo glasovanja je 18 godina u svim državama članicama osim u Austriji, gdje je ona 16 godina. Minimalna dob za kandidaturu na izborima u većini je država članica 18 godina. Iznimke su Belgija, Češka, Estonija, Grčka, Irska, Latvija, Litva, Poljska, Slovačka i Ujedinjeno Kraljevstvo (21 godina), Rumunjska (23 godine) te Italija i Cipar (25 godina).

U nekim državama članicama (Češkoj, Danskoj, Estoniji, Njemačkoj, Grčkoj, Nizozemskoj i Švedskoj) kandidature mogu podnositi samo političke stranke i političke organizacije. U svim drugim državama članicama za kandidaturu je potrebno prikupiti određeni broj potpisa ili ju mora podržati određeni broj glasača, dok je u nekim slučajevima potreban i novčani polog.

Većina država članica ima samo jednu izbornu jedinicu, cijelu državu. Belgija, Francuska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju ih nekoliko, a u Njemačkoj, Italiji i Poljskoj glasovanje se provodi u više jedinica, ali se izborni rezultat određuje na nacionalnoj razini.

U nekim državama članicama (npr. Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj te u Ujedinjenom Kraljevstvu osim Sjeverne Irske) birači ne mogu mijenjati redoslijed kandidata na listi. U drugima (npr. Austriji, Belgiji, Danskoj, Finskoj, Hrvatskoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj i Švedskoj), redoslijed kandidata na listi može se mijenjati korištenjem prenosivih glasova. U Luksemburgu glasači mogu čak glasovati za kandidate s različitih lista, dok u Švedskoj glasači mogu također dodavati imena na listu ili ih uklanjati s nje. Sustav lista ne koristi se u Irskoj, na Malti ni u Sjevernoj Irskoj.

U Hrvatskoj se primjenjuje sustav preferencijalnog glasovanja po kojem građani osim mogućnosti glasovanja za određenu listu imaju i pravo zaokružiti određenog kandidata s te liste. Preferirani glasovi se uvažavaju samo ako broj preferiranih glasova pojedinog kandidata iznosi najmanje 10 posto glasova koje je osvojila pojedina lista. Cijela zemlja je jedna izborna jedinica, a izborni prag iznosi pet posto.

Što nakon izbora?

* Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy pozvao je čelnike 28 država članica EU-a na neformalnu večeru u Bruxellesu 27. svibnja kako bi razgovarali o nasljedniku Josea Manuela Barrosa, koji je Europsku komisiju vodio zadnjih deset godina. Europski čelnici razmotrit će ima li neki od kandidata većinu u Parlamentu.

* Kandidat za predsjednika Europske komisije bit će imenovan na summitu EU-a 26.-27. lipnja.

* Novoizabrani europski zastupnici u lipnju bi trebali formirati političke skupine u Europskom parlamentu. U ovom sazivu bilo ih je sedam i one predstavljaju više od 160 nacionalnih stranaka: Skupina Europske pučke stranke (kršćanski demokrati, EPP), Skupina Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu (S&D), Skupina Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE), Skupina Zeleni/Europski slobodni savez (Greens/EFA), Skupina Europski konzervativci i reformisti (ECR), Konfederalna skupina Ujedinjene europske ljevice i Nordijske zelene ljevice (GUE/NGL) i euroskeptična Skupina Europe slobode i demokracije (EFD), a zastupnici koji ne pripadaju nijednoj od tih skupina nazivaju se 'neovisnim' (NI).

* Francuska Nacionalna fronta (FN) i nizozemska Slobodarska stranka (PVV) mogle bi osnovati novu krajnje desnu političku skupinu. Za to im je potrebno najmanje 25 zastupnika iz sedam država članica. To FN-u ne bi bilo prvi put. Jean-Marie Le Pen predvodio je prvu formalno krajnje desnu političku skupinu u Europskom parlamentu od 1984. od 1989. (Skupina europske desnice), te novu od 1989. do 1994. (Tehnička skupina europske desnice), dok se krajnje desna skupina Identitet, tradicija, suverenitet, formirana u siječnju 2007. i predvođena FN-ovim Brunom Gollnischom, brzo raspala.

* Konstituirajuća sjednica novog saziva Europskog parlamenta održat će se od 1. do 3. srpnja. Zastupnici će tada izabrati novog predsjednika Europskog parlamenta.

* Izbor predsjednika Europske komisije održat će se na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta od 14. do 17. srpnja. Kandidat kojeg predloži Europsko vijeće mora dobiti potporu 376 od 751 zastupnika. Ako predloženi kandidat ne dobije potporu Europskog parlamenta, Europsko vijeće mora u roku mjesec dana predložiti novog.

* Kandidati za nove povjerenike Europske komisije bit će tijekom rujna saslušani pred nadležnim odborima Europskog parlamenta. Saslušanja su javna i nisu formalnost jer su eurozastupnici znali odbaciti kandidate s kojima nisu bili zadovoljni.

* Parlament bi u listopadu trebao glasovati o cijeloj Europskoj komisiji. Potrebna je obična većina glasova. Nova Komisija dužnost bi trebala preuzeti 1. studenoga. Do tada traje mandat sadašnje Europske komisije.

* Na izborima se kandidiralo sedmero povjerenika sadašnje Europske komisije, među njima i hrvatski povjerenik Neven Mimica. Oni koji budu izabrani u Europski parlament i odluče preuzeti mjesto zastupnika morat će podnijeti ostavku u Komisiji do kraja lipnja.

* Europski čelnici do kraja ove godine moraju također izabrati novog predsjednika Europskog vijeća, koji će zamijeniti Hermana Van Rompuya, kao i novog visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku umjesto Catherine Ashton. (Hina)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook