Početci francuskih političkih zvijezda
Kada je 2012. odlučio svoje vještine investicijskog bankara upotrijebiti u političkoj areni i postati savjetnik predsjedniku Francoisu Hollandeu, činilo se da je Macronu suđen vrtoglavi uspon u redove tradicionalnog establišmenta.
Ali nakon samo dvije godine ministarskog staža, od 2014. do 2016., napušta Socijalističku stranku, osniva svoj pokret En Marche! (Naprijed!) i kao neovisni kandidat centra kreće u predsjedničku utrku, odašiljajući pritom snažne poruke protiv elite kojoj je pripadao.
Godine 2011., kada se Macron još uvijek bavio bankarstvom, Marine Le Pen je preuzela Nacionalnu frontu. Le Pen se od tada trudi izbrisati antisemitski imidž koji je stranka stekla tijekom više desetljeća dok ju je vodio njezin otac Jean-Marie Le Pen.
Dvaput razvedena majka troje djece umjesto toga je stranku pozicionirala kao protuuseljeničku, euroskeptičnu snagu koja nudi protekcionističku politiku kako bi francuske radnike zaštitila od globalizacije.
Nedostak iskustva protiv 30 godina političke karijere
Macron dosad nije bio izabran niti na jednu političku dužnost i na početku kampanje protivnici su ga ismijavali. "Siguran sam da francuski narod neće svoju sudbinu staviti u ruke čovjeka bez iskustva, koji dosad nije pokazao ništa", govorio je Francois Fillon.
Macronov meteorski uspon mnogi pripisuju čežnjom za svježim licem u kombinaciji s neočekivanim slomom njegovih uvaženih protivnika.
Macron je tijekom kampanje postao najpopularniji francuski političar, što je golem uspjeh za bivšeg bankara u zemlji u kojoj mnogi preziru svijet visokih financija i kojeg su u kolovozu prošle godine, kada je osnovao vlastiti pokret, mnogi analitičari smatrali zvijezdom kratkog sjaja.
Suprotno tome, Le Pen je u politiku ušla sa samo 18 godina. Kao kandidatkinja Nacionalne fronte 1998., bila je izabrana za vijećnicu u pokrajini Ile-de-France. Tada je odustala od odvjetničke karijere i počela se profesionalno baviti politikom. Od 2004. članica je Europskog parlamenta.
Nastojala je 'dedemonizirati' stranačku i svoju sliku u javnosti čak i uz cijenu sukoba s ocem, kojega je prije dvije godine izbacila iz stranke jer je izjavio da su nacističke plinske komore bile "tek povijesni detalj".
Bez obzira na to, kreditori nisu željeli financirati njezinu kampanju zbog čega je bila u financijski neravnopravnom položaju u odnosu na ostale kandidate.
Uz to je i pod istragom zbog optužbe da je pronevjerila novac Europskog parlamenta fiktivnim zapošljavanjem pomoćnika. Le Pen tvrdi da je istraga politički motivirana kako bi se naškodilo njezinoj kampanji.
Macronova politika
Macron tvrdi da mu je ambicija premostiti tradicionalnu podjelu na lijevo i desno koja predugo dominira francuskom politikom. Također, obećao je ulaganje u naobrazbu mladih i nezaposlenih te tranziciju na čistu energiju.
Macronu je, međutim, u kampanji išlo na ruku to što su socijalisti u rasulu te što je istodobno konzervativna uzdanica Franocis Fillon trpjela žestoke kritike zbog upletenosti u financijski skandal.
Tu je poziciju potom učvrstio gradeći široku potporu u biračkom tijelu i ljevice i desnice. Širio je optimizam ondje gdje je kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen širila strah. On je gorljivi proeuropejac i misli da Francuska treba pridobiti Njemačku u stvaranju socijalno osjetljivije Europske unije.
Što će biti ako pobijede?
Le Pen ne krije da ne podnosi EU. Nedavno je zahvalila Nigelu Farageu, koji je vodio kampanju za Brexit, "što nam je pokazao put iz tog golemog zatvora". Postane li predsjednica, planira Francusku povući iz eurozone, preoblikovati ili napustiti Europsku uniju te, iznad svega, zaustaviti useljavanje.
Njezina ekonomska politika u skladu je s antiglobalizacijskim sentimentom koji je doveo Donalda Trumpa u Bijelu kuću i potaknuo Brexit.
S druge strane, Macron je, nezadovoljan statusom quo, najavio da će protresti establišment, iako je i sam pohađao prestižne francuske škole, basnoslovno zarađivao kao Rothschildov bankar i bio Hollandeov ministar gospodarstva.
"Francuska je blokirana zbog tendencije njezine elite da služi samoj sebi", rekao je pristašama na skupu u Pauu. "A ja to znam jer sam bio njezin dio".
Još kao ministar, Macron je počeo kritizirati 'svete krave' francuskog socijalnog modela, poput radnog tjedna od 35 sati, doživotnog zapošljavanja u javnim službama i prestrogu zaštitu radnika od otkaza.
Međutim, upravo je Le Pen jedna od najvećih kritičara Macronovih obećanja. Le Pen svog suparnika naziva kandidatom bankara: "Gospodin Macron ne brani interese naroda. On brani interese financijskih centara moći, brani interese velikih banaka", tvrdi Le Pen.
Ipak, čini se da je Le Pen u manjini jer su sve dosadašnje ankete u tom srazu veliku prednost dale Macronu. Ako se pokaže da su ankete u pravu, Macron će postati najmlađi šef francuske države od Napoleona.
Strah od ponavljanja fijaska
Ulaskom u drugi krug izbora Marine je ponovila uspjeh svoga oca iz 2002. godine. Njega je, međutim, u drugom krugu 'do nogu potukao' Jacques Chirac osvojivši više od 80 posto glasova.
Ali njezin otac nije niti razmišljao o pobjedi na izborima, bio je sretan statusom marginalnog, ali važnog izazivača na rubu političkog sustava.
Marine ima mnogo veće ambicije i sanja o dolasku na sam vrh. Iako ispitivanja javnoga mnijenja i sada sugeriraju da se Le Pen neće dobro provesti u drugome krugu protiv Macrona, ipak upućuju na mnogo tjesniju utrku nego što je to bilo prije 15 godina.
Unatoč velikim razlikama u anketama, mnogi koji se groze populističkih uspjeha strahuju da se ne ponovi iznenađujući izborni rasplet poput onih na prošlogodišnjem britanskom referendumu i američkim predsjedničkim izborima. (HINA)
