Ima četvrtinu DNK vuka, dvije trećine DNK kojota, a ostalo je DNK domaćeg psa. Ovaj mješanac se u Americi zove kojovuk ili Istočni kojot.
Pročitajte i ovo
Prosječan kojot teži 30-ak kilograma i ima šiljatije uši i nos od vuka, dok prosječan vuk može biti teži i od 40 kilograma. Vuk za razliku od kojota ipak više voli čistu divljinu.
Iako se radi o bliskim rođacima, te su se dvije vrste evolucijski razišle prije milijun do dva milijuna godina. Njihovi hibridi pojavili su se tek u posljednjih nekoliko desetljeća, zbog izlova vukova koji su migrirali na sjever te migracije kojota prema američkom sjeveroistoku, prenosi Business Insider.
U potrazi za boljim životom rastrgali ga vukovi
Kojovuk je i do 40 posto veći od Zapadnog kojota, ima snažnu čeljust poput vuka te je poprimio i vučju socijalnu strukturu i lov u čoporima. Čini se kako je kojovuk najbolja kombinacija te dvije vrste, jer može rušiti veći plijen, zahvaljujući vučjim genima, a zbog kojotovih gena, može se naviknuti i na život u naseljenim područjima.
Da bi proučili hibride pobliže, znanstvenici su namjerno miješali sivog vuka i kojota. Dvije trudnoće su završile s mrtvorođenom štenadi, no treća je bila uspješna te su znanstvenici dobili šestero štenaca kojovuka, iako njihov način dobivanja hibrida nije isti kao i kod kojovuka u divljini, jer fali DNK domaćeg psa.
Nova vrsta odlikuje se visokom sposobnosti prilagodbe izazovnim uvjetima novog okoliša i različitim staništima, čime se kojoti i vukovi sami ne mogu pohvaliti. Zbog toga su postali i dominantan predator na sjeveroistoku Amerike.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
