Bojko Borisov nije prvi europski premijer koji je zbog teške ekonomske situacije koja trese kontinent posljednjih nekoliko godina izgubio vlast, ali je prvi kojega je s vlasti skinula ulica.
Nezadovoljni su građani Bugarske desetak dana u Sofiji i drugim gradovima demonstrirali zbog sve viših cijena električne energije, no prosvjedi su ubrzo prerasli u općeniti izraz nezadovoljstva proračunskim rezovima, lošim životnim standardom, političkim elitama i korupcijom.
Nakon što je na ulicama Sofije u sukobima demonstranata i policije potekla i krv, Borisov je rekao da nema namjeru voditi vladu pod kojom policija tuče narod te je ubrzo podnio ostavku i vrlo vjerojatno izazvao raspisivanje prijevremenih izbora.
Policajac, karatist, nogometaš, Batman
Rođen 13. lipnja 1959. u predgrađu Sofije, Bojko Borisov je dobar dio života proveo među ljudima koji su, kako sam govori, ovih dana tukli narod. Diplomu je stekao na Višoj specijaliziranoj školi bugarskog MUP-a, uz završni rad na temu 'Vatrogasna oprema i sigurnost'. Kasnije je predavao na policijskoj akademiji gdje je obranio i doktorsku disertaciju na temu 'Psihofizička obuka i operativno osoblje'.
Odmah nakon diplome zaposlio se u MUP-u gdje je do pada komunizma radio kao operativac na raznim pozicijama. Zbog vječne spremnosti za akciju dobio je nadimak Batman.
Istovremeno se intenzivno bavio karateom (dogurao je do crnog pojasa sedmi dan) te je neko vrijeme bio i kapetan nacionalne momčadi. Povremeno igra i tenis, a redovito nastupa za Vitošu iz Bistrice, trećeligaški nogometni klub. U igranju ga nije omela ni premijerska funkcija, a 2011. godine pobijedio je Dmitra Berbatova u izboru za nogometaša godine po izboru bugarskih navijača.
Ljubavni četverokut
Svoju suprugu Stelu, oftalmologinju koja trenutno živi u Los Angelesu, ostavio je 1988. zbog moćne bankarice Cveteline Borislavove. S njom je ljubovao dugi niz godina, a premda danas tvrdi da nisu više zajedno, bugarski mediji neprestano špekuliraju da se Bojko i Cvetelina i dalje viđaju. Inače, Cvetelinin bivši suprug utjehu je pronašao kod Bojkove bivše supruge Stele, s kojom već neko vrijeme živi u LA-u.
Navodne veze s najopasnijim gangsterima
Nedugo nakon političkih promjena početkom 90-ih, Borisov je osnovao privatnu zaštitarsku tvrtku, a on je osobno bio tjelohranitelj bivšeg komunističkog diktatora Todora Živkova, ali kasnije i bivšeg bugarskog cara Simeona Sakskoburggotskog.
>> Prosvjedi u Belgiji i Bugarskoj se nastavljaju, tisuće ljudi izašlo na ulice!
Premda protiv njega nikada nije podignuta bilo kakva optužnica, često se priča o njegovim navodnim vezama s tamošnjim kriminalnim podzemljem. Svojedobno je poput bombe odjeknuo članak u američkom magazinu Congressional Quarterly da je Borisov blizak suradnik najpoznatijih gangstera te da je povezan s čak 30 nerazjašnjenih ubojstava. Nedavno su objavljeni i dokumenti koji upućuju da je Borisov 1997. bio pod prismotrom antimafijaškog policijskog odjela u sklopu akcije kodnog imena 'Buda'. On sve odlučno opovrgava.
Populizam u kožnjaku
Pažnju medija počeo je privlačiti 2001. godine, kada se iz privatnog zaštitarskog biznisa vratio na državne jasle. Premijersku je poziciju tada preuzeo već spomenuti Simeon Sakskoburggotski, a njegov bivši tjelohranitelj Borisov nagrađen je moćnom foteljom glavnog tajnika MUP-a. Naziv položaja možda odaje dojam birokratičnosti, no riječ je zapravo o poziciji s koje se operativno upravlja čitavom policijom.
Borisov je nerijetko osobno išao u akcije hvatanja kriminalnih zvjerki te je time, kao i svojim odrješitim narodskim izjavama u trapericama, crnoj majici i kožnoj jakni, počeo stjecati popularnost među građanima. Jedna od najpoznatijih i najcitiranijih njegovih izjava bila je sljedeća: 'Oni ubijaju jedni druge jer nisu u zatvoru. A u zatvoru nisu jer kad ih mi (policija) uhvatimo, oni (sudovi) ih puste'.
Godine 2005. vlast u Bugarskoj preuzeli su socijalisti, a Borisov se s novim ministrom policije posvađao te je napustio svoje, kako će kasnije sam govoriti, najdraže radno mjesto glavnog tajnika MUP-a. Samo nekoliko mjeseci poslije izabran je za gradonačelnika Sofije, pobijedivši konkurente populističkom retorikom i obećanjem rješenja problema pasa lutalica te kronično prljavih gradskih ulica. Na političkom spektru smjestio se u desni centar.
Zaspao na dodjeli Nobelove nagrade za mir
Četiri godine kasnije, lokalne je probleme zamijenio nacionalnima. Njegova je stranka GERB (Građani za europski razvoj Bugarske) na parlamentarnim izborima osvojila vlast, a on premijersku poziciju.
Pred sam kraj mandata, tijekom kojega je uspio obraniti Bugarsku od mnogih žestokih ekonomskih udara iz regije i ostatka Europe, a popularnost mu nisu remetili ni gafovi poput spavanja na ceremoniji dodjele Nobelove nagrade za mir, građani su ipak izgubili strpljenje.
Povod je bilo poskupljenje struje, a Borisov je uz respektabilnu dozu populističkih izjava brže-bolje dao ostavku. Dajući za pravo nezadovoljnom narodu i obećavajući smanjenje cijena struje, zapravo je krenuo u kampanju za prijevremene izbore, koji bi se mogli održati u travnju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
