Australci sve glasniji oko šestosatnog radnog dana

Vođa australske Zelene stranke Richard Di Natale, na nacionalnu razinu podiže razgovore u skraćivanju radnog vremena. Di Natale vjeruje da većina Australaca želi raditi manje te da stoga treba promijeniti dosadašnju praksu radnog tjedna.

Pročitajte i ovo Povijesno kršenje protokola VIDEO Nestale stotine bočica s virusima, jedan je posebno smrtonosan liječnici užasnuti Mala posjekotina na usni 20-godišnjaka prerasla u veliku tragediju: "Probudio se idućeg dana i samo rekao - Umirem"

''Četverodnevni radni tjedan ili radni dan od šest sati potiče osjećaj sreće i stvara više prilika za druge, a da ne spominjemo smanjivanje drugih troškova primjerice plaćanje brige za djecu dok roditelji rade'', stav je Di Natalea, piše WomansAgenda.

Smatra da je krajnje vrijeme da se počne razgovarati o budućnosti rada, prvo propitkujući broj radnih sati. U javni diskurs pokušat će nametnuti i temu fleksibilnijeg radnog vremena. Uporište za nametanje ovog stava ne samo da vidi u tome da su ljudi sretniji kada rade manje, nego i u najavama o automatizaciji milijuna poslova za koje neće trebati radnici. Pa zašto onda da neki rade osam sati, a neki ni nijedan, pita se Di Natale.

Raditi manje sati dnevno ne znači da se proizvodi ili postiže manje, nego da se radi pametnije i efikasnije.

Podsjetimo, na ovoj se ideji radilo i u Švedskoj. Ondje ne samo da su razgovarali o uvođenju kraćeg radnog vremena, nego su ga eksperimentalno i uveli na dvije godine. Međutim, iako su eksperimentom došli do zaključka da su zaposlenici koji su radili manje sati, manje koristili bolovanje i bili sretniji, također su zaključili da im se to financijski ne isplati.

Cilj eksperimenta bilo je mjerenje dobrobiti skraćenja radnog vremena, a provodio se na način da su se uspoređivali radnici kojima je radno vrijeme bilo šest sati dnevno i oni kojima je radno vrijeme osam sati dnevno.

Tijekom razdoblja skraćenog radnog vremena, sudionici u eksperimentu otvarali su manje bolovanja, općenito su se zdravstveno osjećali bolje, bili su produktivniji. Međutim, sve to košta mnogo novca, jer radne sate netko je morao obavljati, za što je bilo potrebno zaposliti više ljudi.

Da bi pokrio skraćenje radnih sati, grad je morao zaposliti dodatnih 17 osoba, uz troškove od oko 12 milijuna kruna (oko 9,5 milijuna kuna). No, masovna automatizacija radnih mjesta, kao što govori Di Natale, te bi troškove mogla znatno smanjiti, pa bi ideja o skraćenom radnom vremenu možda uskoro i mogla zaživjeti.