Ekipa Provjerenog skrivenom je kamerom provjerila što se sve iznajmljuje i kakvi se uvjeti postavljaju pred podstanare!
Pročitajte i ovo
Samo u Zagrebu primjerice ima gotovo 40.000 stanova koji se iznajmljuju, a prošle je godine bilo samo 7.000 legalnih iznajmljivača.
Katja je četiri godine podstanarka u Zagrebu, Dunja gotovo 10. Zaokruživanje oglasa, njima je gotovo postao hobi. Iskustvo je učinilo svoje! Već pri samom pogledu na tekst znaju prepoznati što mogu očekivati!
Kad su tek došle u Zagreb, podstanarstvo se činilo kao uzbudljiva pustolovina. Danas im je, svako seljenje, samo dodatna gnjavaža. Osobito jer znaju što sve mogu očekivati.
'Bilo je takvih situacija da sam naišla na takve stanove i ono što me je iznenadilo da su ljudi tražili goleme svote za nekakvu rupetinu', kaže Katja.
'Ušle smo u jedan stan gdje je bio samo krevet, ormar, frižider i perilica, a cijena je bila oko 250 eura. Imali smo jedan stan koji je bio super, ali smo imali žohare. Ubiješ ujutro par komada, pa onda piješ kavu. Ne znam, stan je stvarno bio dobar, mi smo ga držale urednim, ali žohari...uvijek su bili tu ..ne znam u čemu je bio problem, ali s vremenom smo se stvarno navikle', kaže Dunja.
Stanje na tržištu je prilično raznoliko tvrdi Domenico Deveschovi. Kaže, ima svega i svačega. Od luksuznih stanova čija cijena doseže i do 5 tisuća eura na mjesec, pa do onih koje možete dobiti za svega 100 eura. Takve tvrdi ne bi nikome preporučio, premda se i oni redovito oglašavaju!
'Pa mi ne odbijamo ljude tj. njihove oglase sve dok su oni u zakonskim okvirima, ne vrijeđaju korisnike po nekoj osnovi. Tržište samo određuje je li ponuda dobra ili nije. Mi ćemo znači staviti oglas i one osobe koja nudi stari i derutni stan, a hoće li ga iznajmiti to ovisi o tržištu', kaže Deveschovi, voditelj Centarnekretnina.
U to smo se uvjerili i sami. Pregledavajući oglase na interentu, odlučili smo vidjeti što se to nudi od 100-350 eura na mjesec. Pronašli smo jedan u središtu Zagreba po cijeni od 250 eura na mjesec.
Kažu da svaka roba nađe svog kupca. Nas nije oduševio. Otišli smo stoga dalje od središta, točnije u Novi Zagreb provjeriti što možemo ondje dobiti za istu cijenu.
Da biti podstanar i nije mačji kašalj, uvjerili su se svi oni koji su barem jednom u životu tražili stan. Da o životu i kvaliteti podstanarskog života nitko ne vodi računa dovoljno govori podatak da broj podstanara i iznajmljivača, nitko ne zna. Postoje samo procjene!
'Imamo u HR između 80 i 90 tisuća kućanstava koji su u statusu podstanarstva ne uzimajući u obzir studente i neke ljude koji imaju privremeni boravak', kaže prof.dr. Gojko Bežovan, pravni stručnjak za stambena pitanja.
Stručnjak za stambenu politiku tvrdi da samo u Zagrebu postoji između 35 i 38 tisuća stanova koji se iznajmljuju. No broj iznajmljivača koji uredno plaćaju porez državi i prijavljuje podstanare, porazan je!
'Možemo reći da se radi o crnom tržištu koje se ne kontrolira niti u jednom segmentu jer je jedan vrlo mali broj građana koji daju svoje stanove u najam i prijavljuju to. Prema našim procjenama to je neki 12-14 posto u Zagrebu', kaže prof. Bežovan.
Prema izvješću porezne uprave - u Zagrebu je 2008. godine izdano manje od 7.000 poreznih rješenja za iznajmljivanje stanova. U Rijeci oko 1.700, Osijeku 1.251, dok u Splitu samo 1.001. Brojke dovoljno govore da nešto ozbiljno ne štima! Prijava podstanara hrvatskim iznajmljivačima, očito je nekako mrska.
Pitanje poreza, je ono što mnoge priječi da rade legalno. Tko ga plaća, tko od prijave podstanarstva ima koristi. Zašto ista pravila koja ljeti vrijede u turizmu kada inspekcija revno prijavljuje nelegalne iznjamljivače ne vrijedi i ostatak godine u većim gradovima?
Premda smo u Poreznoj upravi pokušali dobiti objašnjenje, nitko nije želio stati pred kameru. Štoviše, poslali su nas kod nezavisnih poreznih stručnjaka da nam oni objasne u čemu je stvar, i koliko zapravo stanodavca stoji prijavljivanje podstanara!
'Ako uzmemo u obzir da netko plaća 1.000 kuna najam, onda će najmodavac u Zagrebu platiti oko 123,90 kuna poreza na tu svotu', kaže Lucija Turković - Jarža.
To tvrdi nije svota zbog koje vrijedi riskirati eventualne kazne, a korist je kaže- obostrana. Sve je legalno. Povratu poreza osim podstanara, mogu se nadati i stanodavci, osobito ako su umirovljenici s niskim mirovinama. Procedura je prilično jednostavna.
1.
taj podstanar treba biti prijavljen tamo gdje živi
2.
najmodavac bi trebao biti prijavljen u registru poreznih obveznika na dohodak!
3.
poreznoj prijavi treba priložiti ugovor o najmu
Neprijavljivanjem, podstanari poput Dunje i Katje, gube i po nekoliko tisuća kuna koje bi mogle dobiti od povrata poreza. To što bi država, umjesto kriznim porezom na plaće, mogla puniti proračun kontroliranjem tko i što iznajmljuje, nadležne očito nije briga. Štoviše, Bežovan tvrdi da nikada u svojoj karijeri nije čuo da je netko platio kaznu za ilegalno iznajmljivanje.
Sve je to dio hrvatske podstanarske svakodnevice. No ove podstanarke kažu - što one tu mogu. O porezu, rijetko tko razmišlja. Sreća je i ako su gazde razumni i normalni ljudi.
Pronaći stan koji ne izgleda kao rupa, da su cijena i lokacija po volji, svidjeti se gazdama, i još biti prijavljeni. Takvo što, kažu, postoji samo rijetkim slučajevima. Nije ni čudo, kada u našoj zemlji, stambena politika - barem kada je o podstanarstvu riječ - postoji samo na papiru. Većina podstanara složit će se da najčešće jednostavno nemaju izbora. Njima treba stan, a gazde su ti koji određuju pravila.
Magazin Provjereno gledajte četvrtkom navečer na programu Nove TV.
