Znate li kakav kruh zapravo jedete?

Većina bez njega ne može zamisliti dan. Statistika kaže, najviše volimo bijeli, a svatko od nas na godinu ga pojede gotovo 70 kilograma, što je europski prosjek. Mi smo se zapitali kakav kruh jedemo? Jesu li strahovi o aditivima, bojama za kruh i varanju od strane pekara opravdani?

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, proveli smo noćnu smjenu u proizvodnji velikog pekarskog lanca. Na mjesec proizvedu 1160 tona pekarskih proizvoda. Takva industrijska proizvodnja, uvjereni su mnogi, automatski znači i prekomjernu upotrebu aditiva i bojila. No Stjepa Mikec, direktor proizvodnje, kaže da upravo moderna tehnologija omogućava suprotno: „Gledamo da svi procesi budu što duži. Time smo automatski izbjegli doziranje previše aditiva. U nekim slučajevima izbjegli smo totalno E brojeve znači nema niti emulgatora, nikakvih aditiva, nikakvih poboljšivača.“

Pročitajte i ovo Život stao u pet vrećica Marijan je ostao bez svega, a država mu je pomogla sa 150 eura: "Nikad nisam zamišljao ovakvu starost. Nikad." Uz pomoć dobrih ljudi Zadarska udruga nakon priče Provjerenog dobila novi dom, ali posla je još mnogo: "To su djeca ovog grada i treba naći rješenje za njih"

>> Hrvati godišnje bace 750 milijuna kuna kruha: 'To je grijeh i šteta'

Sunčica Pećnjak već tri godine kod kuće peče domaći kruh jer pekarima ne vjeruje. „Doma stavim brašno, vodu, kvasac, šećer i ulje i znam kakav mi kruh ispadne. Nije isti kao kupovni. Ne znam zašto i ne znam što ide unutra, ali nisu identični kruhovi niti po rahlosti niti po okusu“, tvrdi Sunčica. Najviše strahuje od takozvanih boja za kruh. Dipl. ing. Nikolina Čukelj s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ističe da je strah neopravdan jer riječ je o ječmenom sladu. „To je prirodni dodatak i čak se taj ječmeni ekstrakt ističe kao nešto što ima pozitivan utjecaj na zdravlje“, objašnjava Čukelj.

A da bi bilo fino, tu su i drugi dodaci pa su za specifičan okus vašeg omiljenog kruha jednim dijelom zaslužni upravo poboljšivači. Osim okusa jamče i da je ono što kupujete uvijek iste kvalitete. Njima se laički rečeno popravi brašno koje zbog uvjeta na polju nije uvijek jednako dobro. U svoje proizvode poboljšivače stavljaju i mali pekari, ali i veliki pekarski lanci. „Stavljamo. Ali i doma se stavlja prašak za pecivo koji je također poboljšivač. Na sto kila mi stavimo 0,1 kg poboljšivača što je ništa praktično dok doma ona vrećica praška za pecivo koju stavite na na pola kila, mislim da je 10 grama.“ objašnjava Mikec. Ovisno o vrsti, u kruhu mogu biti od 2 do 4 različita aditiva. Najčešće se označavaju kao E brojevi. Iako zvuče zastrašujuće, iza njih se uglavnom kriju sastojci poput praška za pecivo ili vitamina C.

Osim toga, svi su aditivi izrazito skupi pa je u interesu proizvođača, objašnjava dipl. ing. Nikolina Čukelj - štednja. Jer cijena kruha stalno raste. 2011. kilogram bijelog plaćali smo 9 kuna i 60 lipa. 2012. u prosjeku čak 13 kuna. S novom godinom i nova stopa PDVa - 5%. Razlog više za domaći kruh, tvrdi Sunčica s početka priče koja tako na godinu uštedi oko 2000 kuna. Dok ona štedi, većina kućanstava kruh baca. Luksuz kojeg se ne odričemo ni u krizi. Četveročlana obitelj tako na godinu u prosjeku s kruhom u smeće baci 1300 kuna. Na razini države čak 750 milijuna! Dovoljno za izgradnju, primjerice, nove bolnice u Puli.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite PROVJERENO putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.