Vratili se u svoj grad: "U Zagrebu su nas gledali kao izbjeglice, plakali smo dok smo čitali kako Osijek propada"

Nakon tisuće osoba koje su se iselile iz Osijeka, i to uglavnom u smjeru Irske ili Njemačke, i bračni par Petra Stefanović Major (29) i njezin suprug Daniel Major (30), također su svoju sreću, zajedno s dvogodišnjom kćerkicom Sofijom, prošle godine pokušali pronaći izvan Osijeka, u Zagrebu.

Pročitajte i ovo Nova šansa Kućni red, rad s psihologom, mogućnost zaposlenja: "Ovdje se život odvija po određenim pravilima" Zbog loše hrane i uvjeta Obrat u zagrebačkom vrtiću: Ravnateljica podnijela pa povukla ostavku nakon pobune roditelja

No, Petra i Daniel ipak su, unatoč tome što su ondje dobili stalni posao, pronašli razlog za povratak u Osijek. I ne samo to, već će uskoro u Keršovanijevoj ulici otvoriti obrt za čuvanje djece, piše Glas Slavonije.

"U Osijeku sam sedam mjeseci čekala mjesto odgojitelja-pripravnika i nisam ga dobila, a kako Daniel u to vrijeme nije radio, odlučili smo otići u Zagreb. Nismo željeli otići iz Hrvatske, nego smo se odlučili za Zagreb, gdje je suprug u roku deset dana dobio posao pomoćnoga kuhara i dostavljača u vegetarijanskom restoranu", priča Petra, odgojiteljica koja je u Zagrebu počela stažirati u jednom od najboljih privatnih waldorfskih vrtića u Hrvatskoj, ali se profesionalno ni ljudski nije slagala sa sustavom rada.

"Osim toga, mi smo kao obitelj provodili zajedno sat vremena dnevno, a do posla sam putovala sat i pol i isto toliko natrag. Ubrzo sam shvatila da sam u Osijeku bila nezadovoljna što nemam posla, ali ipak s osmijehom na licu, koji sam u Zagrebu, iako smo se s dvije plaće financijski oporavili, izgubila", kaže Petra koja je sa suprugom početkom ljeta vikendom putovala u Osijek i pripremala teren za povratak.

Dobro im je došlo, kaže, što je država napravila pozitivan pomak i povisila poticaj za samozapošljavanje na 35 tisuća kuna. Odlučili su dati otkaz i unajmiti kuću u Keršovanijevoj u Osijeku te otvoriti “Sofijin kutak”, obrt za čuvanje djece, inače drugi na području Osijeka.

"Zagreb, istina, pruža više šanse, no život je drukčiji, pa smo se, kad smo dobili ideju za otvaranje obrta, ipak odlučili vratiti u Osijek. Ondje su nas gledali kao izbjeglice, jadne ljude s istoka Hrvatske. Istodobno, više nisam mogao čitati o tome kako Osijek propada, o čemu se gotovo svakodnevno piše. Petra i ja plakali smo čitajući takve naslove i odlučili doći kući", priča Daniel koji se priprema za polaganje tečaja za dadilje kako bi radio zajedno sa suprugom.

Ne zna, kaže, je li ovaj potez hrabrost ili ludost, no draža mu je svaka minuta s obitelji od činjenice da u Zagrebu radi po cijele dane, dobro zarađuje, ali da obitelj vidi tek nekoliko sati. Istog je mišljenja i Petra koja, nakon godinu dana provedenih u Zagrebu, svima koji planiraju otići poručuje da odu oniliko dugo koliko im je potrebno da upiju iskustvo, a potom da se vrate u Osijek jer će pridonijeti svojoj zajednici na najadekvatniji način.

"Treba otići kako bi se vidjele te razlike između kvalitete života u Osijeku i Zagrebu. I odlazak i povratak nisu nam bili lake odluke, no mi smo ih donijeli i ne žalimo za tim", kaže ovaj mladi bračni par za Glas Slavonije.