Vučurević je uhićen oko 13 sati, nakon uhićenja prevezen je u Policijsku postaju u Malom Zvorniku. Uhićen je na temelju međunarodne tjeralice koju je raspisala Hrvatska.
Pročitajte i ovo
Protiv gužve
Zbog novog prometnog režima taksisti su očajni: "Da vam ne govorim koliko obitelji živi od ove djelatnosti..."
Ratni zločin
Vučurević i pod istragom BIH
Tereti ga se za bombardiranje Dubrovnika početkom 90-tih godina, kada je bio na dužnosti gradonačelnika Trebinja. Ostao je zapamćen po izjavi da će izgraditi ljepši i stariji Dubrovnik.
Vučurević je i jedan od osnivača stranke SDS, a bio je i dugogodišnji član Glavnog odbora te stranke. Nakon uhićenja Vučurević je prevezen u policijsku postaju u Malom Zvorniku.
Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je u listopadu 2008. optužnicu protiv Vučurevića zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dubrovačkog područja i uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika između 1991. i 1995.
Navodeći samo inicijale, državno odvjetništvo RH na svojoj je internetskoj stranici objavilo da je Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo optužnicu protiv državljanina Bosne i Hercegovine B. V. (1936.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva zajedno s kaznenim djelom uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika.
Kao predsjednik Skupštine općine Trebinje, predsjednik 'Srpske autonomne oblasti Hercegovine', predsjednik kriznog stožera i ratnog stožera općine Trebinje te predsjednik ratnog predsjedništva općine Trebinje, okrivljenik je tijekom 1991. pa do 29. listopada 1995., djelujući individualno i u suradnji s Radovanom Karadžićem, planirao, poticao, naložio i na drugi način pomogao u provođenju ideje stvaranja velike Srbije na prostoru bivše Jugoslavije okupacijom i pripajanjem dijelova teritorija Republike Hrvatske i protjerivanjem hrvatskog stanovništva.
Naredio mobilizaciju i popunjavao jedinice JNA
Tereti ga se da je u rujnu 1991. na području općine Trebinje naredio mobilizaciju teritorijalne obrane i formiranje jedinica specijalne policije kojima je popunjavao jedinice JNA, koje su 1. listopada 1991. s područja Hercegovine i Crne Gore napale Republiku Hrvatsku. Te su jedinice do 26. listopada 1991. privremeno okupirale područje od Prevlake do Stona, a grad Dubrovnik držale u potpunoj blokadi. U napadima su postupali protivno odredbama međunarodnih konvencija, odnosno namjerno i bezobzirno granatirali civilne objekte i spomenike kulture pri čemu je poginuo 91 civil, a 200 civila je ranjeno dok su u okupiranim mjestima uništavali, palili i pljačkali gospodarske objekte i imovinu civila a ljude vodili u logore Morinje i Bileća.
Uz to, bezobzirno su granatirali povijesnu jezgru dubrovačkog starog grada, spomenik nulte kategorije pod zaštitom UNESCO-a, nanoseći golemu štetu spomenicima kulture unutar zidina. Nakon 26. listopada 1992., odnosno povlačenja JNA s okupiranog područja, imajući potpunu kontrolu i vlast nad oružanim snagama tzv. SAO Istočna Hercegovina, okrivljeni B. V. je zajedno sa zapovjedništvom Hercegovačkog korpusa naredio da se nastavi granatiranje Dubrovnika, gospodarskih i civilnih objekata sve do 29. listopada 1995., pri čemu je ubijeno sedmero civila a jedanaestero ih je teško ranjeno te je nanesena materijalna šteta, priopćilo je državno odvjetništvo 2008. u povodu podizanja optužnice.