'Thompson je njihov brend. On je možda njihov lokalni mecena, lokalni poglavica. Malo je to grubo reći poglavica, al on je njihov zaštitni znak. Dakle, nitko ne bi znao za Čavoglave da nije bilo Thompsona. I iz tih Čavoglava je zapravo krenulo sve', smatra kolumnist i novinar Tomislav Klauški.
A to je bilo 1991. Kao potpuni anonimus Marko Perković rodno je selo pretočio u stihove. Bila je to njegova prva pjesma, ujedno i poruka srpskim četnicima da ne ulaze u Čavoglave. Nastala je spontano, jedne večeri, na običnom kazetofonu. No, netko ju je odnio u Split, počela se vrtjeti po kafićima i kao požar se raširila po cijeloj Hrvatskoj. S fronta su ga vukli na javni nastup, a s bine bi se uvečer vraćao na bojišnicu.
18 godina kasnije Božo Matić zvan Boškan s ponosom pokazuje svoju rodnu kuću uz izvor rijeke Čikole. S Thompsonom je kaže branio Čavoglave. Na bojišnici ih je bilo šest. Svi su se zvali Marko, pa su njemu dali nadimak po staroj američkoj pušci koju je nosio u ratu. 'Samo njegovo djelo sve o njemu kaže i što je i kakav je. U cijelom svijetu, ne samo ovde kod nas', dodaje suborac Božo Matić Boškan.
Lažni glazbeni prorok?
Unatoč Čavoglavama, pravu slavu Thompson je stekao tek nekoliko godina kasnije. Najviše albumom Vjetre s Dinare, kasnije i E moj narode koji je od njega napravio najveću hrvatsku estradnu zvijezdu. 'On je napravio dobar miks između vjere, nacije, domoljublja i niskih strasti što je kod većine dobro pogođena formula. On je nekakav glazbeni lažni prorok koji je uspio prodati naciji ono što je ona najviše tražila, smatra Klauški.
I dok su ga jedni smatrali domoljubom koji veliča tradicionalne vrijednosti, drugi su ga prozivali za koketiranje s ustaštvom ali i neprimjerene pozdrave na koncertima. No on je uvijek odgovarao isto. 'Moje pjesme govore o ljubavi prema Bogu, obitelji, domovini, čovjeku, prijatelju, a nikako o onome što mi oni na jedan način podmeću. Niti o nacizmu, niti o fašizmu niti o svim tim negativnim stvarima koje su se događale u povijesti', tvrdi Marko Perković Thompson za Provjereno.
Zbog ustaških poruka koje je njegova publika često nosila posljednje dvije godine - deseci nastupa bili su mu zabranjivani. Jedan od najvećih udaraca bio mu je Sarajevo. Židovi mu nisu dali da pjeva u Amsterdamu i Rotterdamu. A navodni fašizam nisu htjeli ni Nijemci. U Sttutgartu je zabranu pokrenula hrvatska katolička zajednica. A veto mu je uručen i u vrijeme Eura, koncertima u Švicarskoj i Austriji. Uoči njujorškog koncerta dočekali su ga prosvjednici. Srpska dijaspora protiv njega je lobirala u SAD-u i Kanadi. Dobrodošao nije bio ni u Sloveniji, a prašina se učestalo dizala i u Hrvatskoj. Najviše u Istri, gdje je dobio čak tri zabranjena koncerta.
Kult Marka Perkovića Thompsona
‘Ne bi bio toliko dobar da nema tog elementa kontroverzije, tih nacionalističkih strasti, koketiranja s ustaštvom, kontroverze sa zabranjenim koncertima, zabranjenim gostovanjima, s puno medijske pompe, s puno fenomenologije i puno analize. To je sve stvorilo jedan kult Marka perkovića Tompsona koji je od njega stvorio zvijezdu’, dodaje Klauški. A on se tako i ponaša. Intervjue daje rijetko. No, bez obzira gdje god da se pojavi izaziva opću euforiju. Njegovi koncerti tjednima su unaprijed rasprodani, svi se grabe za njegov autogram, djeca se s njim žele slikati, za njegovu publiku - ulaznica je papirić vrijedan zlata. Čovjek je to o kojemu se svakodnevno piše, čiji se koncerti željno iščekuju.
Unatoč svemu, Thompson nikad nije zaboravio Čavoglave. Svojim mještanima izgradio je crkvu, uredio školsko igralište, asfaltirao put, doveo struju. Ovi ljudi danas ga doslovno obožavaju. Doživljaj života njima je Thompsonov koncert, koji im on organizira jednom godišnje, obično dan dan zahvalnosti. ‘Nisam tako narcisoidan da bi želio da me svako živ voli, ali mislim da treba poštovati svakog čovjeka. Tako i ja tražim da me se poštuje kao čovjeka’ kaže Thompson.
Ni najnovije u nizu kontroverzi o liku i djelu jednog narodnog pjevača neće promijeniti odnose snaga: oni koji ga osporavaju, kao i oni koji ga obožavaju, ostat će gorljivo na svojim pozicijama. U nekom budućem, hladnokrvnijem vremenu, vjerojatno će se moći puno iščitati da je upravo on bio velika zvijezda i anti-zvijezda našeg vremena. Kakav god zaključak bio, Thompson će biti metafora.
