Haški osuđenik na 40 godina zatvora, Radovan Karadžić je prilikom pojavljivanja pred sudom, prvi put nakon izricanja presude u Haagu zatražio da odluku suda čeka na slobodi.
Pročitajte i ovo
Njegov odvjetnik je Peter Robinson kazao je kako je Karadžić u velikom stresu od kada mu je izrečena presuda te da se osjeća kao 'tigar u kavezu'.
Sudac Theodor Meron kazao je kako će razmotriti zahtjev za novim prijenosnim računalom, a da zahtjev za slobodom pošalje u pisanom obliku.
Karadžić (70), je zatražio saslušanje objasnivši da ga na to sile zdravstveni uvjeti u pritvoru i u 10-minutnom obraćanju sucu rekao je da mu je izrečena presuda nepravedna. Na pitanje suca Theodora Merona da izravno objasni svoje zdravstvene tegobe Karadžić je rekao da mu se u osam godina zdravlje pogoršalo u pritvoru, a to pripisuje 'zloćudnosti' u pritvorskoj jedinici zbog čega su već umrli neki pritvorenici.
Uvjeti su 'iz 19. stoljeća, kao u nekom komunističkom ili turskom zatvoru', rekao je Karadžić.
'Nikome nije palo na pamet da istraži visoku razinu zloćudnosti', rekao je Karadžić, po profesiji psihijatar koji je u bijegu od pravde radio kao duhovni iscjelitelj u Beogradu kada je bio uhvaćen 2008.
Sudac Meron odbacio je Karadžićev zahtjev da bude pušten na slobodu, ali je rekao da će nadležna tijela ispitati zdravstvene uvjete.
Karadžić je u srijedu zatražio i noviji model laptopa što mu je potrebno radi pripreme žalbe na presudu jer mu je postojeći IBM-ov model prespor, a nema ni pristup internetu.
'U nekim zatvorima u Europi ljudi imaju pristup internetu, kontroliran naravno. Oni mogu pratiti razvoj znanosti', rekao je Karadžić.
Pritvorskom jedinicom u Scheveningenu upravljaju nizozemske vlasti za račun ICTY-ja, ali i Međunardonog kaznenog suda (ICC) koji je također smješten u Den Haagu.
Opremljen dvoranom za vježbanje i prostorom za tenis, knjižnicom i kuhinjom u kojoj zatvorenici mogu pripremati domaću hranu, taj se zatvor smatra jednim od najkomfornijih na svijetu.
Podsjetimo, Radovan Karadžić, nekadašnji predsjednik Republike Srpske uhićen je u srpnju 2008., nakon višegodišnjeg skrivanja pod lažnim identitetom 'doktor Dabić', a tjedan dana kasnije izručen je Haškom sudu. Optužnica Tužiteljstva Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) teretila ga je za genocid i zločine protiv čovječnosti koje je počinio na teritoriji BiH od 1992. do 1995. godine.
ICTY je prvi put optužnicu za genocid protiv Karadžića podignuo 1995., ali se bivši predsjednik RS uspješno skrivao punih 14 godina.
Hasški sud je 23. ožujka Karadžića proglasio krivim za genocid u Srebrenici. Sudsko Vjeće ne sumnja da je optuženi Karadžić znao za tisuće zatočenih bosanskih muslimana čine značajan postotak svih muških bosanskih muslimana iz Srebrenice. Iako je sve to znao, optuženi nije pokušao zaustaviti plan ubijanja.
Kao vrhovni zapovjednik vojske Republike Srpske osobno je naredio da se muškarci, bosanski muslimani, premjeste u Zvornik kako bi bili ubijeni.
Karadžić je kriv za eliminiranje bosanskih muslimana iz Srebrenice kroz ubojstva muškaraca i dječaka.
Vijeće smatra da Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za kazneno djelo uzimanja talaca kao kršenje zakona i običaja ratovanja.
Radovan Karadžić oslobođen je krivnje za genocid u 7 BiH općina, no kriv je za progone i ubojstva na tim područjima. Kriv je za ubojstva u Sarajevu: 'Gađanje civila snajperima bilo je uobičajeno i svakodnevno, a događalo se u periodu od tri godine. Pucalo se po djeci dok su se igrala, išla iz škole ili vozila bicikle', konstatiralo je Vijeće. Vijeće zaključuje da je optuženi značajno doprinio ostvarenju plana budući da se nalazio na samom čelu vladinih struktura. Kao vrhovni komandant VRS-a davao je direktive te dopustio da kampanja granatiranja i snajperskog djelovanja traje u nedogled.
Nakon što je 2006. u ćeliji preminuo bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, Karadžić je najviše rangirani dužnosnik kojem se presudilo za zvjerstva počinjena tijekom rata u BiH od 1992. do 1995.
