Cijena nafte ispod 30 dolara po barelu, inflacija oko 3%, nezaposlenost 4%, niska stopa siromaštva, deset godina neprekidnog gospodarskog rasta i proračunski višak od gotovo 240 milijardi dolara. U takvom je stanju George Bush preuzeo SAD. Danas, kad im je zemlja na rubu recesije, mnogi se Amerikanci s nostalgijom prisjećaju tih vremena.
Gospodarstvo je i tijekom dvaju Bushevih mandata uglavnom dobro napredovalo. Ipak, to su osjetili samo najbogatiji dok su plaće prosječnih Amerikanaca stagnirale ili čak pale. Siromaštvo je naraslo. To se pripisuje Bushevoj poreznoj politici i olakšicama na porez na kapital.
Porezne olakšice zajedno s ratovima u Iraku i Afganistanu doveli su do rekordnog proračunskog deficita, većeg od 400 milijardi dolara i ukupnog nacionalnog duga većeg od 9 bilijuna (tisuća milijardi!) dolara.
Ratni sukobi dijelom su odgovorni i za učetverostručenje cijena nafte u posljednjih osam godina. Nedavno su premašile 111 dolara za barel. Skupa nafta i visoki vanjskotrgovinski deficit prouzročili su rast inflacije. Američka središnja banka odgovorila je dizanjem kamatne stope. No, brojan američki srednji sloj više ne može otplaćivati stambene kredite. Samo ove godine dva milijuna Amerikanaca moglo bi ostati bez svojih domova.
Začarani krug je zatvoren. Previše stanova na tržištu znači kolaps građevinarstva, a zatim i svih pratećih industrija - namještaja, bijele tehnike i drugih. Pada vrijednost nekretnina koje su sada u vlasništvu banaka što im donosi gubitke u milijardama dolara. Središnja banka to sada pokušava presjeći rezanjem kamatnih stopa. Ali bez uspjeha jer vrijednost dolara nastavlja padati, a paralelno s tim zlato i nafta postaju sve skuplji.
Računi za vođenje loše gospodarske politike već su stigli. Plaćat će ih Bushev nasljednik u Bijeloj kući.
