'Populizam joj jednostavno dobro ne stoji'

U nas se sol voli neviđeno. Kad je slano, onda valja, ako je umjereno, nije jelo od ukusa. Hrvati unose soli tri puta više od doze propisane pravilom Svjetske zdravstvene organizacije. Kad je već tako, onda bismo trebali biti neviđeno odgovorni i pametni.

Pročitajte i ovo Najvažniji događaji Pregled tjedna Ivane Petrović: Pogledajte što se sve događalo u posljednjih sedam dana Burni dani Pregled tjedna Ivane Petrović: Događaja svake vrste stvarno nije manjkalo

Krist na gori, govoreći o soli zemlje, pozivao je ljude na odgovornost. Stari Latini su osmislili izreku - cum grano salis, koja poziva na razum. Pa je iz tog značaja proizašla i ona narodna - njemu ili njoj fali soli u glavi. To znači da IQ nešto baš ne skače, ili se namjerno ne koristi punim kapacitetom. U nas tu prirodnu ili namjernu insuficijenciju soli - najčešće uzrokuje isprazni karijerizam. Pa je tako kroz novine pušten spin da će Vrdoljak predložiti novo zaduživanje kako bi se od MOL-a kupio udio u Ini.

Svi su se 'zblesirali' i Lalovac i premijer, a HNS-ovci odmah počeli braniti Vrdoljaka onim dosadnim frazama o odgovornosti. Sigurni smo u jedno. Nije u javnost pušteno nešto što nije rečeno. Bio je to očiti probni balon. Ministar se povukao. Demanti u vidu šireg pojašnjenja nigdje nismo pročitali.

NATO savez demantirao je nedavnu izjavu Kolinde Grabar Kitarović o tome da je otišla iz saveza. Nije otišla, na neplaćenom dopustu je i ugovor joj vrijedi do lipnja sljedeće godine. Sad tvrdi da je to nešto što se otvorilo zadnjih dana zbog djece koja idu u školu u Belgiji. U što nitko ne vjeruje. Zar je bio toliki problem odmah kazati istinu. Pa ne natječe se za predsjednicu mjesne zajednice.

Josipović je proziva da je lagala, analitičari predviđaju pad rejtinga, a ona neuvjerljivo govori o odlasku na zapad, a ne na istok, o Varšavskom paktu u glavama - kamo žele oni. Bez da kaže tko su to oni. Hrvatska je već 5 godina u NATO savezu, a godinu i pol u Uniji. Gospođa Kolinda mora pod hitno promijeniti strategiju kampanje jer joj ova oduzima njezinu autentičnost. Od nje radi nešto što ona nije. Populizam joj jednostavno dobro ne stoji.

Vesna Pusić, često kraljica cinizma hrvatske politike - poziva na dobrotu

Ali stoji Kujundžiću koji bez ikakve sustavnosti priča li ga priča o stvarima, čak petlja naftne kompanije, tj. hrvatsko-američke odnose, o kojima očito ne zna mnogo. I on je bio kod branitelja. Tamo im je kazao da kao oni misle svi Hrvati. Ne misle i ta izjava je protudemokratska, jer ovo nije kampanja iz '94. Ne mogu svi Hrvati misliti kao branitelji. Ali ih mogu bolje čuti.

Branitelji su ustrajni u svom zahtjevu za smjenom Matića i njegovih pomoćnika. Odlazak kod predsjednika Sabora je bio čista bravura, koja im nije trebala, jer znaju da ih on nije ovlašten smjenjivati. Ključno pitanje sa svim ovim postaje - odgovor na ono što ne znamo -sprema li se možda neki zaokret u politici prema braniteljima, i tko uopće radi u strukturi tog ministarstva.

Cijelo vrijeme svi - uključujući i predsjednika - sugeriraju da iza prosvjeda stoji HDZ i njegovi huškači. Za što ne postoji niti jedan konkretan dokaz. Stazić ih je klevetnički izvrijeđao Kazao je da su oni Sinn Fein - vojno krilo HDZ-a. Osim što bi se trebao ispričati, Stazić ne zna što je Sinn Fein. To je ljevičarska republikanska stranka s parlamentarnim legitimitetom u Sjevernoj Irskoj, izrasla iz političkog, a ne vojnog krila IRA-e. Vojno se inače zove ''Continuity''.

A sad povratak u stvarnost 2014. Ministar Lalovac ide po novo zaduženje, od milijardu eura s kamatom nešto manjom od 4 posto. Za zatvoriti stare kredite. Tako niska kamata - tvrdi struka -neće dovijeka. Ona je odraz trenutačno velike količine novca na tržištu. Premijer pak tvrdi da već njegova generacija neće mirovine dobivati po postojećem modelu, već po nekom drugom. A po kojem to?

U nas je eto sve napola, svi nešto kažu, i to nešto što je važno, provuku to polovično i nitko ih o tome više ništa ne pita. Bace bombu i svi šutke gledaju. To je sloboda javnoga prostora - na hrvatski način.

Jučer smo obilazili vječna počivališta svojih najmilijih, a katolici se pomolili i za one, kojih se možda više nema tko sjećati. Svi sveti su poput Križa - nešto što nadilazi vjerski, odavno postavši i civilizacijski simbol. Blagdan je to živih, kad u mistici svjetla i noći nerijetko preispitujemo i sebe. Dan je to kad, neizbježno razmišljamo i o misteriju smrti. O snazi našeg vlastitog voska i ulja. Dok palimo svijeće - simbol vječnoga života.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook