POTRESNA PRIČA BESKUĆNICE 'Zovu me na ručak ali ne mogu, stid me'

Bilo ekstremno toplo ili pak hladno, najviše trpe oni na ulici - beskućnici. Neki to postanu svojom krivnom, ali gospođa Ljilja nije jedna od njih. Ona je naime bila jamac za kredit prijateljici i završila na ulici.

tri vijesti o kojima se priča Stručnjaci upozoravaju Težak slučaj trovanja: Umrla jedna osoba, nekoliko ljudi završilo s oštećenjem jetre, među njima i djeca sramotan incident Muškarac gazio ruže koje simboliziraju ubijene žene u Hrvatskoj, otkriveno tko je on Traje potraga Razbojnik hara Trešnjevkom: U pola sata napao dvojicu muškaraca, a na meti su mu bile ove stvari

'Sakrila bi se negdje u klimatizirano, ali nemam gdje', kazala je gospođa Ljilja Plačković kojoj je ovo šesta godina na ulici, toliko dugo je beskućnica.

'Cijeli dan ja budem vani, sat dva po noći uvrh glave spavam pogotovo kad su žege, ali ne dam se, meni je teško ali se ja ne dam. Tamo na Dolcu idem kod wc-a, uzmem vode, popijem vode i dobro mi je', rekla je gospođa Plačković.

Počela kampanja protiv ekonomskog iskorištavanja starijih osoba

U rodnim Vinkovcima prijateljici je bila jamac za kredit, kredit koji ju je ostavio bez ičega. Prijateljica ga nije plaćala, počele su stizati ovrhe koje su odnosile cijelu Ljiljinu plaću. Kada je dobila otkaz- završila je na ulici. Sada dobiva 750 kuna socijalne pomoći.

'Onda sam bila spavala po vani, došla sam u Zagreb sa vrećicom najlonskom i tako. Svagdje po parkovima, na trgu Franje Tuđmana, u Sesvetama, na Dubcu po parkovima, svagdje sam spavala', rekla je ova 52-godišnjakinja koja iza sebe ima 30 godina radnog staža.

Kaže, želi još raditi. Podaje časopis Ulične svjetiljke. Otkupljuje ga za 4 kune, a prodaje po 8. Uz skupljanje boca to je gotovo jedini izvor zarade.

'Po noći idem po boce ima dobrih ljudi koji me zovu na ručak ali ne mogu, stid me je, zovu me i studentice, ali ne mogu', rekla je kroz plač gospođa Ljilja.

Točan broj beskućnika se ne zna, ali zna se da postoji 420 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima. No predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike tvrdi kako je pravi broj puno veći. Prema zakonu beskućnikom se smatra osoba koja boravi na javnom mjestu ili onom koje nije namijenjeno za stanovanje i nema sredstava za osiguranje smještaja.

'Mi se zalažemo za da se osim te bazične definicije, da se u Hrvatskoj prihvati ETHOS tipologija', kazao je Dado Lelas, predsjednik Hrvatske mreže beskućnika.

U Hrvatskoj raste broj beskućnika: Posjetili smo jedno od 11 prihvatilišta - osječko

Taj model koristi većina europskih zemalja, beskućnike broje kroz 9 kategorija. Od onih koji žive u barakama, stanovima bez struje i vode, do primjerice osoba koje po izlasku iz zatvora ili zdravstvenih ustanova nemaju kamo. Bekućnicima se smatraju i osobe u skloništu za žene, ali i oni kojih je u Hrvatskoj sve veći broj.

Zato se Mreža za beskućnike bori da i Hrvatska prihvati taj model kako bi mogla stvarati planove i projekte prema stvarnom broju ljudi kojima je zaista potrebna pomoć- onima koji žive u nesigurnim uvjetima. Gospođi Ljilji prijateljica pomaže tako što joj ustupi svoju kupaonicu, no kada to ne može javni zahodi jedino su mjesto za higijenu.

Odjeću najčešće nalazi po kantama dok traži boce, tamo je čak našla i periku koja skriva njezinu bolest ispadanja kose - alopeciju. Nisu joj svi okrenuli leđa, ima još dobrih ljudi kaže.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook