'Želimo građanima omogućiti novi početak. Banke se neće pitati, osim dobrovoljno'

Svi blokirani građani, njih 323 tisuće od ljeta će moći podnijeti zahtjev za osobnim bankrotom. Cijeli model temelji se na dogovoru između blokiranih i prezaduženih građana s jedne i vjerovnika, u većini slučajeva banaka, s druge strane.

Pročitajte i ovo Prvi veliki intervju nakon izbora Zoran Milanović stigao na Novu TV, uskoro gledajte ekskluzivni razgovor u Dnevniku Nove TV ekskluzivni intervju Ide li Predsjednica po drugi mandat? ''Ne bojim se nikoga. Imam svoje crte ispod kojih ne idem''

'Osobni bankrot nije čarobni štapić. To je težak postupak, nemojmo dizati lažna očekivanja'

Svi koji proglase bankrot, imali bi od jedne do 5 godina u kojima bi se jasno propisalo što se kome vraća. A sve na kraju određuje sud pa i to s koliko će novca takva osoba živjeti dok je u bankrotu.
Nadzirat će ih posebni financijski savjetnici - skrbnici gotovo istovjetni stečajnim upraviteljima u tvrtkama.

Koliko bi danas blokiranih moglo krenuti ovim putem osobnog stečaja i kako kažu u Vladi novog početka? Na pitanje odgovara Mislav Bago:

'Taj novi početak zasniva se na dogovoru, dobrovoljnoj želji i onoga tko je dužan, ali i banaka koje uglavnom potražuju novac, da se sjednu za stol. Neke procjene u Banskim dvorima govore o sto tisuća građana u ovom trenutku koji bi putem takvog dogovora počeli zapravo zatvarati svoje stare račune i krenuti u taj novi početak.'

O ovom pitanju Mislav Bago razgovarao je i s ministrom pravosuđa Orsatom Miljenićem. U nastavku teksta pročitajte cijel intervju.

Taj dogovor - zašto bi netko ako je dužan dobrovoljno odlazio prijavit se da ima osobni bankrot? Koji je njegov motiv?

Ako gledamo s aspekta dužnika, njegov motiv je da se riješi dužničkog ropstva.

Cijelog kredita ili samo dijela?

Onog koji ne može otplatiti. Znači vi ulazite, procjenjuje se vaša imovina, procjenjuje se vaša sposobnost koliko možete zaraditi u jednoj do pet godina, ovisi koliko je to razdoblje. Kroz to razdoblje dio prihoda ostaje vama koliko vam treba za život, dio se vraćaju dugovi, a ono što preostane to se otpisuje. Dakle, to je vaš motiv.

Banke nisu Caritas - zašto bi banke odlučile sjesti za stol i reći dobro otpisat ćemo vam, umjesto sto tisuća kuna 50 tisuća ćete vratiti, 50 tisuća vam otpisujemo?

Dakle, mi tu imamo dvije faze. Jedna je dobrovoljna gdje oni mogu to tako reći, hoćemo, nećemo. Međutim, ako dužnik to želi i ako on inicira osobni stečaj, znači stečaj svoj vlastiti, banku tu više nitko neće pitati, sud će odlučiti. Mi nismo ovdje da bi štitili bilo koga, mi smo ovdje da bi ljudima, građanima omogućili novi početak.

Dakle, banka - neće je se pitati. Pitat će je se u ovom dobrovoljnom dijelu kad je u interesu da postignu dogovor, međutim kad stvar dođe pred sud onda je kao svaki stečaj. Vjerovniku što ostane ostane.

Mislite da banka ima interes da dobrovoljno kaže 'ok, uzet ću što mogu uzet novaca, zaboravimo to, idemo ispočetka'?

Ja mislim da to uvijek ima, zato što vi kroz to dobijete novog potrošača i kupca nakon što izađe kroz to. Ovo je sad jedna spirala u koju kad netko uđe on nema izgleda nikad više vratiti. Ljudi su demotivirani bilo što vratiti. Vi i ja se možemo naći u toj situaciji da jednostavno više ne možemo servisirati dugove i što nam ostaje, kamate, troškovi će se toliko gomilati da mi do kraja života nećemo vratiti to.

313 tisuća ljudi je blokirano. Ako se svi oni koji se prijave da idu u osobni stečaj dogovorno hoće li oni u sitom trenutku bit blokirani?

Bit će deblokirani ili kad postignu dogovor ili kad krenu u sudski postupak, dakle u drugu fazu, kad se otvori stečaj. Dakle u tom slučaju će biti jer otvaranje stečaja podrazumijeva ukidanje ovrha i zapravo dovođenje stvari na nulu.

Što je s onima koji zapravo nemaju nikave imovine. Primjerice podstanari su, dužni su sto tisuća kuna, nemaju na računima, nemaju dionica, a imaju dugove. Što se s tim ljudima događa ako kažu idemo se dogovarat da se taj dug ide odbijat, pribijat?

U pravilu tko nema imovine kod njega se stečaj otvori i zatvori.

Sve se briše?

Recimo da se to dogodi meni. Ja sam radno sposoban, od mene se čekuje da ja u sljedećih pet godina radim. Meni ostaje, recimo ako imam pet tisuća kuna ostane mi tri tisuće. Dvije tisuće kuna ide na otplatu dugova, ono što sam otplatio kroz to nakon pet godina povlači se crta i ostalo ne vraćam. Dakle, situacija je sljedeća - ako nemam imovinu ulazim u to, pet godina kušnje, izlazim iz toga i počinje od početka.

Bilo je često rasprave o tome ako recimo netko ima pet ili šest tisuća kuna, hoće li taj sudac reći 'u redu, imaš pet tisuća kuna plaće, nećeš više trošiti na kabelsku televiziju, na mobitele' ili je to na svakome da shvati da će morati s dvije tisuće kuna preživjeti?

Dakle, neće vam nitko reći na što morate trošiti. Vama će se sagledati vaše prilike, imate li djecu, uzdržavate li roditelje, kakve su sve prilike i reći će se da vama ostaje toliko i toliko novaca, a hoćete li ih vi potrošiti na hranu ili na nešto drugo to je zapravo vaš izbor. Neće se ulaziti u vašu intimu do te mjere.

Od ljeta kreće Zakon o osobnom stečaju. Svi oni koji su u ovome trenutku blokirani mogu dobrovoljno od Fine tražit zahtjev da krenu u otpis dugova. Naravno, ako se dogovore s bankama, najveći dio dugova se može otpisati, zabraiviti krenuti ispočetka, ali za ubuduće svi računi se moraju plaćati.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook