Jeste li vi bili spremni za preuzimanje vlasti? Pitam vas zato jer imam osjećaj kao da je dio vaših ljudi zbunjen nakon ovih 100 dana.
Pročitajte i ovo
Ja nemam. Neki su imali ozbiljnih zdravstvenih problema. Drugi su iskusni, ili su to radili ranije. Neki su radili neke druge odgovorne stvari. Nisu slučajno upali u to.
Ministar Komadina je davao neke zbunjujuće izjave. Npr, ministar Komadina je govorio da ima otpuštanja u HŽ-u pa da nema. 80 posto vaših ministara je znalo da će biti u Vladi i morali su biti spremni.
Ja se slažem s vama. Ali možda to nije najrelevantniji početak razgovora povodom 100 dana. Mislim da se većina ministara dobro snašla, da se nitko nije izgubio. Idemo razgovarati o ključnim pitanjima.
Velika su očekivanja. Mislite li da se ta velika očekivanja mogu brzo pretvoriti u razočaranje?
Uvijek je taj rizik prisutan. Svaki političar ga mora imati u glavi i u srcu jer je bitno da ljudi prihvate ono što tražite od cijelog društva. Očekivanja u samoj kampanji nisu bila velika od nas jer nismo niti bogzna što obećavali. Bili smo prilično suzdržani. S obzirom na krizu, mislim da bi od svake Vlade očekivanja bila velika.
U tim očekivanjima je bilo stvari koje ste morali sada učiniti, a u kampanji niste najavljivali. Mislite li možda da ste izigrali dio birača?
Ma ni govora. Mi smo u teškoj situaciji i ovo je samo početak reformi. Bit će još teških odluka i u mnogima sam ja kao predsjednik Vlade morao reći zadnju. To je odgovornost od koje ne mogu pobjeći niti hoću. Kada treba donijeti odluku poput onih o brodogradilištima, donosim ju ja nakon svih analiza u ovom kabinetu.
Kažete da su bile teške odluke i da će biti i još teže. Hoćemo li i dalje prolaziti kroz ovo svojevrsno čišćenje?
Na nama je da odlučimo želimo li biti konkurentno gospodarstvo, hoćemo li biti zemlja koja ovisi o kreditnom rejtingu? Mi smo sačuvali kreditni rejting. Da li me to ispunjava? Niti govora. Naš je politički cilj da Hrvatska ima nižu premiju rizika. Sada je 3 posto. Češka ima jedan posto. Naš je cilj da država upravlja državnom imovinom kao u Finskoj.
Vaša najveća kritika su nadzorni odbori. Ljudi ne vole političko kadroviranje.
Normalno da ne vole jer imaju grozno iskustvo. Radi se ovdje i o upravama i nadzornim odborima. U HAC-u je bio problem srednje razine direktora. Čak niti nadzornih odbora. Odgovornost mora imati ime i prezime. Mislite da se ja stvarno želim baviti time tko će sjediti u nadzornom odboru. Ja za to nemam vremena. SDP to ne dijeli ni sa kim. SDP je s te strane kao stranka bio prilično principijelan i tvrd. Spomenuli ste nadzorne odbore. Moram to pojasniti nakon svih ovih nesporazuma i galama, a i nekakvih preskočnih pokušaja imenovanja. Imate i slučaj INE. Mi u nadzorne odbore u kojima država ima neki dio vlasništva, mi tamo dosad nismo imenovali niti jednog političara.
Niste jer ne možete po zakonu.
Tako je. Imamo loš zakon koji je donijela prošla Vlada jer je bila slaba i opterećena korupcijom. Mi to nećemo raditi niti ubuduće. Ali se ne želim odreći prava da tamo gdje procijenim da postoji nacionalni ineters, bila to Ina ili neka treća tvrtka, da tamo postavimo ljude s imenom i prezimenom koji će nositi odgovornost.
Ali Bruxelles nije sretan.
Pustimo Bruxelles. Pustite, vrlo je važno. U INI konkretno. U INI će ministri koji sjede u nadzornom odboru biti preglasani. Bit će preglasani onom većinom koju smo izgubili u proteklim godnama. Evo sada zašto sam rekao 'pustimo Bruxelles'. Znate tko u Njemačkoj i Francuskoj radi u nadzornim odborima velikih firmi? Znate li da je u NO-u Volkswagena bio premijer Donje Saske i ministar gospodarstva?
To je nebitno. To je dio onog što je vaša prethodnica ispregovarala. Vi to ne možete napraviti bez dogovora s Bruxellesom?
To nije točno. Tu ću inzistirati na zaštiti nacionalnih interesa. Ključno je da je to politika koju mi ne mislimo provoditi. Naši ministri neće sjediti u nadzornim odborima jer su tamo izloženi. Recimo da se dogodi neka kriza u tvrtci s državnim vlasništvom, u koga se upire tada prstom? U ministre, kao što je bio slučaj u Brodosplitu. Načelno, tamo gdje država ima većinsko vlasništvo i gdje se radi o tvrtkama koje rade na tržištu, ministar u nadzornom odboru odgovara za rad te tvrke i pogoduje toj tvrtci. On je i neka vrsta zakonodavca. Sada zamislite neku drugu tvrtku koja se natječe s tom tvrtkom koja nije u državnom vlasništvu. Ministar je tada u sukobu interesa jer poguduje državnoj tvrtci. To su duboki razlozi zbog kojih mi to nećemo raditi.
Što ako vam Bruxelles kaže 'to ne smijete napraviti'.
Kao i s porezom na teleoperatere, kao i u borbi za ukidanje anti-dumping carina za bešavne cijevi, argumentirano ću se boriti za hrvatske interese. Samim time što je u nekim zemljama EU, jer to nije pravo EU, dopušteno. To nije niti materija u EU. Spomenimo opet Volkswagen. Znate koliko Donja Saska ima vlasništva u Volkswagwenu?
To nije bitno.
Ma užasno je bitno. Ja vas samo molim kao novinare. To je moja molba. Mi smo mala država, mi nismo kolonija. Znamo da ima većih, jačih i produktivnijih od nas. Mi moramo braniti svoje interese, naročito tamo gdje su naše namjere ispravne. Ne odričemo se vitalnih ineteresa. Toga nema.
I prvi potpredsjednik je rekao da će travanj biti mjesec u kojem ćemo doći do dna. Mislite li i vi tako.
Travanj će biti težak mjesec. Cijela godina će biti teška i izazovna. Mi se ove godine moramo izboriti za investicije. Bez rasta i i investicija nema pomaka.
>> 48 % Hrvata vjeruje da će ekonomske mjere Vlade Hrvatsku izvući iz krize!
Kad vi taj rast očekujete?
Ove godine mi očekujemo da napokon imamo taj rast. Vidjeli smo nažalost da ga prošle godine nismo imali. Bez rasta mi ne možemo zadržati postojeći socijalni model. Hrvatski socijalni model postoji. Bez rasta mi više ne možemo biti produktivno društvo. U Hrvatskoj premalo ljudi radi. Kada pogledamo svoj BDP i broj ljudi koji radi, mi smo dosta produktvno gospodarstvo, ali ih premalo radi.
Hoćete li reći da ako do kraja godine ostvarite rast da će do kraja godine početi padati i nezaposlenost?
Ja vjerujem u to, ali ne mogu davati fiksna obećanja. Zadržavanje kreditnog rejtinga je mala utjeha, ali zadržavanje kreditnog rejtinga i smanjivanje premije rizika su ključni, tek tada ćemo moći početi sami financirati velike projekte.
Vas je 10 puta manje u javnosti od vaše prethodnice. Je li to pametno, a ne ljudima objašnjavati u ovoj teškoj godini.
Nije deset puta manje, ali je manje. I bit će manje jer je onakav način vođenja Vlade i države na onaj način s pola kabineta na terenu nemoguć. Ovo je jedan način u kojem se stalno koordinirate s ministrima i ljudima koji sudjeluju u procesu donošenja odluka. Za to vi morate stalno bit ovdje. Vi morate presjeći, donijeti odluku i nikada ne znate jeste li doista u pravu. Ja neću osuđivati niti komentirati rad mojih prethodnika. Oni su imali naprosto takav stil. Ja tvrdim da je to nemoguće. Objašnjavanje? Ako ja vama u ovom razgovoru nisam uspio objasniti nacionalne razloge za to da u nekim poduzećima politika mora imati odgovornost s imenom i prezimenom, onda to neću uspjeti objasniti niti na stranačkom skupu ili nekoj veselici. Tamo obično, zato novinari to vole jer im to olakšava posao, stave mikrofon i evo priloga. Mislim da je ovaj način bolji.
Hrvatski sabor je već 20 godina pokrovitelj obilježavanja Bleiburga. Predsjendik je protiv toga i dio vaših kolega je protiv toga. Koji je Vaš stav? Treba li Sabor biti politički pokrovitelj objetnice u Bleiburgu?
Bleiburška proslava je kontroverzna. Ja sam bio tamo. Činjenica je da to nije odavanje počasti žrtvama jer njih tamo nije bilo. To je odavanje počasti jednoj vojsci. Žrtava ima drugdje, velikog broja žrtava. Ako ćemo im davati počast, a trebamo jer su to bili nevini ljudi, onda bi se trebali usredotočiti na takva mjesta.
Bleiburg - da ili ne?
Pošto je Sabor pokrovitelj, a ja predsjednik SDP-a, a većina je u Saboru sastavljena od ljudi kojima sam predsjednik, ne mogu reći da s time nemam veze. Itekako imam veze. Ovaj tjedan ću razgovarati sa svojim suradnicima. Ne želim rezati grubo, ali moramo o tome razgovarati. Ta tema previše traumatizira Hrvatsku. I s nekim stvarima se previše manipulra.
>> Kolumna Borisa Miševića: Boji li se Zoran Milanović straha?
