Gotovo je, hajde sada svi lijepo sjašite

U onim vrelim tjednima prije referenduma nisam se izjašnjavao niti ZA, niti PROTIV, iako bi se to možda od mene očekivalo, s obzirom da na svojoj facebook stranici ugošćujem armiju od preko 100.000 vrlo aktivnih prijatelja, s obzirom da su moje knjige i kolumne čitane, pa me, eto, sve to svrstava u tu nesretnu, pomalo i omraženu kategoriju opinion makera.

Nisam se izjašnjavao putem društvenih mreža, nisam pisao kolumne na tu temu, nisam davao izjave za medije, nisam furao aktivizam. Štoviše, o tome nisam diskutirao niti u onim lucidnim fazama ništavila, kada s prijateljima, uz bocu rakije, visim na gornjim šankovima raznih bicuza. Nisam se izjašnjavao iz tri ključna razloga.

Prvo, kroz čitavo svoje djelovanje, svime onime što pišem, čime se bavim, za što se zalažem, svime time odašiljem sasvim nedvosmislene poruke o borbi za jednakost svih ljudi svijeta, crnih, bijelih, žutih, ateista, budista, kršćana, hindusa, svih ljudi svijeta, neovisno o dobi, spolu ili seksualnoj orijentaciji. Svatko tko je pročitao makar jednu moju kolumnu, makar jedno poglavlje mojih knjiga iz aviona vidi koje je moje opredjeljenje, i smatrao sam da nema potrebe da to još podcrtavam bilo kakvim javnim djelovanjem.

Drugi razlog leži u mojem shvaćanju besmislenosti prepucavanja na temu referendumskog pitanja. K vragu, mi smo takav narod, kod nas svatko gaji čvrsti stav o svemu, kumice s placa razumiju se u nova poimanja darvinizma, kondukteri su spremni polemizirati o kunderinoj zreloj fazi djelovanja, svaki brucoš građevine bolje bi protiv Škota posložio momčad nego što je to napravio Štimac.

Danas je u modi biti mrgud

Hrvati imaju čvrste stavove o svemu, a kamoli ne o ljudskim pravima, kamoli ne o gay populaciji. Zašto polemizirati? Čemu uopće iznositi neke stavove, kada se nitko iz svojeg rova neće pomaknuti niti milimetar? Teme ovog kalibra toliko su ukorijenjene u naše pojedinačne stavove, toliko duboko da je svako iznošenje stava besmisleno, svaka polemika suvišna, i jedino čime može rezultirati je da netko potegne sjekiru.

Treći se razlog krije u tome što mi je djelovanje osoba iz javnog života u jednoj mjeri naginjalo ka aktivizmu, ali u drugoj mjeri i ka dodvoravanju određenim interesnim skupinama, u smislu hvatanja poena za život nakon referenduma. A u tome, hvala lijepo, ja ne bih sudjelovao. Jer ako će me izdavači, klijenti, medijski urednici , svi ti ljudi od kojih živim voljeti zbog stvari koje pišem, ili marketinških kampanja koje osmišljavam, onda je to zdrav odnos. A ako će mi davati kredite zbog aktivizma, na tome ću im se lijepo zahvaliti.

Elem, izašao sam tog sunčanog, nedjeljnog popodnevna na referendumsko mjesto i zaokružio opciju svojih uvjerenja. Naravno, znao sam da moj glas ne znači ništa, jednako kao što mi je odavno jasno da čitava ovaj referendumska udica nije tu zbog ljudskih prava, bez obzira što su je zakrvljene strane snažno zagrizle, nego samo ofenziva interesnih skupina u zidanju novih političkih platforma moći.

Malo je građanskih inicijativa kojima vjerujem. To su uglavnom one u kojima ima puno ideala, a malo para, kao što je, primjerice, ogorčena borba BBB-a i Torcide protiv zlikovaca iz nogometnih centara zla. Ili možda inicijative gladnih šnajderica ili građevinara da im se isplati zaostalih tisuću plaća. To su inicijative kojima vjerujem. Sve ovo ostalo… hajte molim vas…

Referendum je iza nas, glasovi su prebrojani, spin loptice u večeri objave rezultata udarene svim živim varijacijama forhenda i bekenda, svi su se proglasili pobjednicima, i neka im, svatko ima svoje pravo na svoje tumačenje događaja.

Rezultati me nisu razočarali, jer su bili predvidljivi, nije bilo šokova i iznenađenja, i samo se jako mlad, ili jako bedast čovjek mogao začuditi ovakvoj krvnoj slici stanja društva. Nije me iznenadilo niti likovanje pobjednika, niti banalno svrstavanje u ladice, po principu – svatko tko je glasao PROTIV je jugoslavenčina i pederčina, a svatko tko je glasao ZA je nazadna kamenoglava fašistička kreatura.

Pa hajte, molim vas, na taj smo diskurs odavno navikli. Međutim, dvije su me stvari posebno razočarale, i natjerale da napišem ovu kolumnu.

Prvo razočaranje čuči u ponašanju onog kultiviranog, obrazovanog i uglađenog korpusa koji je glasao PROTIV, a on čini grupu od nekoliko stotina ljudi s kojima se družim, s kojima poslovno surađujem i čije izjave čitam kako u medijima, tako i na društvenim mrežama. Sukus njihovog razmišljanja je u tome da svi prijete iseljenjem iz Hrvatske, svi se zgražavaju nad objavljenim rezultatima, i u tim se mislima da iščitati njihova vizija prosječnog glasača koji je zaokružio ZA. A u toj viziji, takav glasač hoda gradom sa sjekirom pod miškom u potrazi za pederima, krklja neku inačicu gorskog hrvatskog jezika, mijenja čarape jednom na mjesec i potpuno je sluđen mržnjom koju mu je imputirao Kaptol.

Imam neku širinu u delegiranju ljudi s kojima drugujem, pa iako je većina 'mog svijeta' glasala PROTIV, imam nekoliko dobrih prijatelja koji su glasali ZA, a takvih nekoliko imam i za stolom dok traje nedjeljni ručak, zovem ih obitelj, i garantiram da su dobri i časni ljudi.

Ima li među biračima opcije ZA i pravih pasjih skotova, nasilnika, homofoba i fašista? Vjerojatno ima.
Ima li među njima i onih koji su zaokružili ZA iz jako zlih namjera? Naravno.

Ali ima tu i puno ljudi koji su potegli olovku iz duboko ukorijenjenog nasljeđa koje podrazumijevaju ovi prostori, a u svojoj su suštini časni i pošteni ljudi, i namjere im nisu bile zle. Možda sam naivan, ali nekako vjerujem da je ipak to bila većina koja je presudila.

Ponavljam, ne smeta me kada kakav buzdovan na forumu napiše da su svi glasači opcije PROTIV pederčine kojima treba zatrti rod. K vragu, pa navikli smo na takav diskurs, ne možeš drugo niti očekivati. Takvih je oduvijek bilo, i takvih će oduvijek biti.

Ali kada slična retorika krene iz suprotnog tabora, od strane ljudi kojima vjerujem, čije ljudske kapacitete cijenim i poštujem, onda me to žalosti, jer vidim da se u svim smjerovima zavitlala prašina zla, i ne samo da smo svi izgubili na ovom referendumu, nego sada, nakon svega, gubimo još više.

To je prva stvar koja me razočarala u post referendumskom periodu.

A druga stvar?

Druga čuči u činjenici da sve to skupa još uvijek traje.

Ljudi, gotovo je, hajde sada svi lijepo sjašite.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook