Kaos s razdjelnicima (Foto: Provjereno)
Kaos s razdjelnicima (Foto: Provjereno)

Mladi matematičar iz Velike Gorice otkrio je kako računi za grijanje mogu biti manji za čak 99 posto! Njegova bi formula donijela uštedu za čak 170.000 kućanstava diljem zemlje. Međutim, očito ušteda građana nije prioritet u priči o razdjelnicima.


Kako je od najava o uštedi došlo do realnosti, a to su astronomski računi unatoč tome što su radijatori hladni, i zašto se svi nadležni na to oglušuju pogledajte u priči Eme Branice u magazinu Provjereno.

Kako je to moguće i nakon ugradnje razdjelnika koji su postali zakonska obveza za sve one koji se griju na toplanu, oko 170 tisuća građana. Ugradnja mjerača potrošene topline morala se uvesti kako bi se smanjila potrošnja energije, europska je to direktiva. A građani su samim time račune počeli plaćati po principu stvarne potrošnje, a ne kvadraturi stana. I tu dolazimo do onog - ali...

Računi su opet stizali preveliki jer država, otkrio je to jedan matematičar, ukoliko previše štedite, promjeni formulu obračuna potrošnje i opet plaćate po kvadraturi! A čak i ako nije sezona grijanja, fiksni dio troška na računima toliko se povećao da pojede uštedu. Tko je tu lud?

Komplicirana priča...

'Razdjelnici su kao naočale. Dakle, naočale su korisna stvar - čovjek koji dobro ne vidi njemu naočale koriste. Razdjelnici su također korisna stvar. Oni mogu pomoći da se odredi kolika je potrošnja, ali kada bi vama doktor naočale propisivao na osnovu prosjeka, a ne da vas pregleda nego kaže pa prosječna dioptrija u Hrvatskoj je 'tolika i tolika', evo vama naočale, to bi velikom broju ljudi pomoglo, ali isto jako puno ljudi bi puno lošije vidjelo nego što vide i bez naočala', objašnjava matematičar Aleksandar Hatzivelkos.

Građani koji se griju na toplanu moraju ugraditi razdjelnike

Komplicirana priča kojoj se teško može ući u kraj. Hvale vrijedan projekt globalne štednje energije izveden na Hrvatski način - s puno rupa, pogrešaka, nelogičnosti...

'Od uvođenja razdjelnika do ovamo sve se svelo na jedan problem, a to je da je taj razdjelnik uveden, a da zakonski propisi nisu za to bili pripremljeni, niti smo mi kao potrošači bili pripremljeni', rekao je Nenad Kurtović iz Saveza udruga za zaštitu potrošača.

Na kraju isti ti potrošači plaćaju ceh, u slučaju razdjelnika topline - čak i ako ga nisu napravili.

Razdjelnici su uređaji koji omogućavaju pravedniju raspodjelu potrošnje toplinske energije među stanarima zgrade. Oni mjere razliku temperature kojom vaš radijator grije prostor i temprerature kojom vaš prostor grije radijator, u takozvanim impulsima. Zbroj impulsa na svim radijatorima u zgradi trebao bi odgovarati broju koji se nalazi na zajedničkom mjeraču u svakoj zgradi.

'Međutim, onda je došao jedan period, mogao bih reći da je te godine zime bila jako blaga, došao je travanj mjesec gdje je bilo jako toplo, a mi smo dobili iznenađujuće velike račune', priča Branko Lončarec sa Srednjaka.

Branko živi s obitelji na zagrebačkim Srednjacima. Protekle zime ugradili su razdjelnike u sve osim dva stana u zgradi. Sve do toplijeg dijela zime dobivali su oko 100 kuna manje račune nego inače, bili su zadovoljni. Ipak, sreća nije dugo trajala. Kada su dobili nerazumno veliki račun tražili su objašnjenje i otkrili kako je za to odgovorna formula izačuna potrošnje.

'Onda cijela ta priča o ugradni razdjelnika i ventila o štednji energije nema smisla', tvrdi Branko.

Da bi do toga moglo doći vidio je i matematičar Aleksandar Hatzivelkos kada je proučavao formulu prije sastanka svojeg kućnog savjeta kako bi znao ljudima objasniti što i kako će se događati uvedu li razdjelnike. I otkrio pogrešku u formuli za obračun potrošnje.

'Ima jednu anomaliju koja se pojavljuje prilikom velikih ušteda. Onda netko sa razdjelnicima može biti kažnjen. Može platiti račune po 3-4 puta veće nego bez razdjelnika. I to je nešto što nijedan sustav ne bi smio dati', objašnjava Aleksandar Hatzivelkos.

Oni koji ne troše plaćaju račune onih koji su trošili

Primite li formulu u ruke onako kako je napisana u zakonu velika je šansa da nećete izvući nikakav zaključak jer je napisana tako da većina u startu odustane! Stoga će je Aleksandar objasniti na jednostavnom primjeru jedne zgrade.

'Znači, crveni imaju razdjelnike, crni nemaju i ova dva troše, ostali imaju isključeno. Onda možemo staviti da ovaj full troši, ovaj full troši, ostali ne troše. I sad kako će tko platiti?'.

Recimo da ukupni račun iznosi tisuću kuna. U idealnom svijetu računica bi trebala izgledati ovako:

'Ako je 1000 kuna sve skupa - da ovaj prvi stan plati nekakvih 460 kuna, stan dva nekakvih 460 kuna, a svi ostali plate po nekakvih 10 kuna...'

Ali formula kojom se obračunava napravi ovo:

'E, sad ovako: 200 kn to je ovaj bez razdjelnika, ovaj sa razdjelnicima dobije malo manje 160, a ovi svi ostali koji se nisu grijali dobiju 80 kn'.

I to se dogodilo baš zato što je većina štedjela, a država prilično nezgodno odredila koliko troši ovaj stan koji nema razdjelnike.

'I to je osnovni problem kod formule - kako odrediti koliko troši onaj kod kojeg se ne mjeri. E, sad zapravo oni tu rade pogađanje, oni se bave pogađanjem koliko on troši, administrativno propisuju neku mjeru kojom određuju koliko taj stan troši što uopće ne mora imati veze s realnošću.'

Pa je država prvo propisala taj takozvani korekcijski faktor za one koji nemaju razdjelnike, 1,2 pa zatim 1 i pol, i po zadnjoj izmjeni 2. Broj koji ne može utvrditi koliko je zaista potrošio onaj koji nema razdjelnike.

Svi ovi koji nisu uopće trošili tako plaćaju račune potrošnje od ove dvojice koji su trošili.

Sve će to ovisiti štedite li previše ili ne, odnosno hoćete li potrošnjom ostvariti, kako se u zakonu naziva, granični uvjet. Ukoliko 30% zgrade ostvari premalo impulsa u odnosu na prosjek, toplana će obračun napraviti prema kvadratima vašeg stana.

'Dakle, za istu potrošnju u jednom mjesecu jedan račun u drugom mjesecu je 5 puta veći račun. To su neka matematička svojstva funkcija koja raspodjeluje troškove, to se kaže alokacija sredstava, ne smije se raditi.'

Drugim riječima, ako štedite previše, opet ćete platiti! Ipak, ako svi stanari imaju razdjelnike do krive raspodjele troškova ne bi trebalo doći.

Ako više od 30% stanara troši manje od prosjeka potrošnje zgrade, obračun se ne temelji za impulsima.

Svi oni koji se griju putem toplinske mreže ili pak imaju vlastite kotlovnice na lož ulje ili plin u zgradama moraju uvesti neki oblik mjerača potrošene energije. Velike zgrade moraju ih ugraditi do kraja ove godine, zgrade s manje od 70 stanova do kraja sljedeće. Inače, slijedi kazna do 50 tisuća kuna. Međutim, zbog imovinsko-pravnih odnosa mnogi će stanovi ipak biti bez razdjelnika.

Za nove zgrade zakonska je obveza uvesti kalorimetre, odnosno mjerače kalorija potrošene topline. U starijim zgradama to je velika investicija zbog načina gradnje, pa je za njih zakonska obveza staviti na svaki radijator u zgradi razdjelnik topline i zajedničko brojilo u zgradi.

Toplina putuje tamo gdje je hladnije

Imovinsko-pravni odnosi Hrvata i više su nego složeni, teško je očekivati da će do rokova u sve stanove biti uvedeni razdjelnici, mnogo ih je kojima se ne zna vlasnik, u sporu su ili slično. Tada ukoliko se ne može naplatiti kazna od 20 do 50 tisuća kuna, svi stanari bi trebali solidarno pokriti troškove za ugradnju razdjelnika tog stana. A do tada mogu proći godine.

'Jedan stupanj razlike temperature između stanova - ako ste vi do mog stana i ako se grijete samo za jedna stupanj manje to može biti zanačajan trošak godišnje. Znači 500-600 kuna ja mogu godišnje oplatiti više samo zato što se vi ne grijete', tvrdi inženjer građevine Davor Petračić.

I tu dolazimo do sljedeće činjenice, a to je da toplina putuje tamo gdje je hladnije. Vrijedi to za bilo koji sustav kojim se grijali. U zgradama s razdjelnicima upravo ta činjenica vodi do apsurda. Pokazat ćemo to na karlovačkom primjeru.

'Razdjelnici imaju za svrhu vjerojatno da potiču energetsku obnovu zgrada jer oni stanovi koji su na rubovima zgrade troše i do 50% više energije od onih koji su u sredini zgrade', tvrdi Davor.

Davor je inženjer građevine, upravo radi na nekoliko energetskih obnova zgrada. U svakoj zgradi, kaže, uvijek postoji mogućnost da se netko grije na tuđi račun. Oni stanovi koji su na vrhu, ili pak sjevernom ili rubnim stranama zgrade trebaju više energije za zagrijavanje. Pa su se tako zgrade odlučile kako bi postigle masimalne uštede na nove izolacije i ovu stolariju, ali u Karlovcu to ne jamči uštedu tvrdi Davor.

Uštedjet će se oko 50% toplinske energije, ali to ne znači smanjenje 50% godišnjeg računa.

Zato je u nekim mjestima fiksni trošak toplane - pola godišnjeg računa.

U fiksni trošak spada sve ono što je potrebno toplani da proizvede energiju i dostavi je do vas, da očita potrošene impulse i obračuna ih. U Karlovcu to na godišnoj razini iznosi i do 50% ukupnog računa.

'Poslije energetske obnove trebate sve manje toplinske energije. Što je bolji energetski razred vi trebate sve manje energije, a fiksni troškovi vam ostaju isti pa iz toga prozilazi ako sve svedete na cijenu kilovat sata onda vas kilovat sat košta jednu kunu što je blizu odnosno više nego električna energija', tvrdi Davor.

Stoga ono što biste mogli uštedjeti pojede fiksni troškak, i za uštedu ostane jako malo prostora. Ne događa se to samo u Karlovcu, to se ovo ljeto dogodilo i gospodinu Branku u Zagrebu.

'Ovo sada se trenutno, kako računi pokazuju, ne isplati. Mi smo dobili račune preko ljeta kada se ne grije veće nego u onom periodu kada nismo imali razdjelnike. Što se vidi iz primjeraka ovih odrezaka', tvrdi Branko.

Na fiksni dio troška dodane su stavke kojih prije nije bilo. Gospodin Veljko, susjed iz zgrade razdjelnike ima već 3 godine i bio je zadovoljan. Ostvarivali su uštede, ali sve do ovog ljeta. Dodana je stavka energije potrebne za zagrijavanje tople vode, a ona se povećava s brojem stanara.

'I u ljetnjim mjesecima se vidi da nismo više onako kako je prije bilo nego je odjednom skočila cifra. Ako imaš više stanara prijavljenih, skočila je za duplo. A da ne pričam da u obračunu tople vode nisam vidio da je pala', govori Veljko.

Taj fiksni trošak veže vas doživotno za toplanu, morate ga plaćati čak i ako se isključite iz sustava. Sve ovo proizlazi iz zakona i pravilnika.

U njima je Aleksandar pronašao matematičku nepismenost u jednoj drugoj formuli s kojom bi, kada bi je primjenjivali baš kako piše u zakonu, računi bili 99% manji.

Sustavi toplana morali bi sanirati svoje gubitke modernizacijom, građani ne bi trebali biti kažnjavani za štednju, već poticani za obnove zgrada i uštede koje ne znače hladan radijator, a isto visoki račun. Sve probleme iznijeli smo nadležnoj agenciji HERI i Ministarstvu gospodarstva no odgovore nismo dobili.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook