Hrvatska sutra stiže u Vukovar. Dočekat će ju Vukovar, čist i uređen. Vukovar je hrvatski ponos.
>> Vukovar: Sedamnaest godina poslije rata
No, teško je živjeti ponosno praznih džepova. Razvojačeni branitelj Zdravko često ruča samo ono što upeca u rijeci Vuki. Kaže kako dnevno raspolaže s 13-14 kuna, a u to sredstva ubrojena je i odjeća.
U Vukovaru skromno žive i oni koji imaju posao; ljudi bez prosječne plaće nikako ne mogu pokriti potrošačku košaricu.
Vukovarce ipak najviše boli što njihova industrija nije obnovljena. Borovo i Vupik nisu ni blizu prijeratnim uspjesima.
Gradske vlasti ipak tvrde da i nije sve tako crno. U posljednjih 5 godina smanjena je stopa nezaposlenih s gotovo 40 na 18 posto. Otvaraju se poduzetničke zone.
No, Vukovar se ne može sam dići bez veće podrške čitave Hrvatske.
Slika razrušenog Vukovara i danas budi bolne uspomene na domovinski rat. Kako bi se u grad što prije vratio život pomogle su sve županije. Svaka je za obnovu donirala koliko je mogla. Sakupile su 83 milijuna kuna, još 175 dodala je država.
Tim novcem obnovljena su 34 objekta. Vrtići, škole i crkve. Obnovljena je i centralna ljekarna, hrvatski dom, zgrada županije, sportska dvorana u Borovu. Kada se zbroji i sve ostalo, u obnovu Vukovara država je do sada uložila više od tri milijarde kuna.
No, o pravom procvatu grada moći ćemo govoriti tek kad prorade Borovo i Vupik, kada će se Dunavom ploviti onim tempom kao nekad. Do tada će političari i dalje tu i tamo zalutati u Vukovar kako bi sakupili bodove. A svjetliju budućnost Vukovarcima ne mogu obećati sažaljivi pogledi.
