NA RADU U NJEMAČKOJ 'Ovdje je sve što se tiče međuljudskih odnosa pomalo naopačke'

Pročitajte na blogu Gastarbajterica – nova generacija kako je prošao prvi radni tjedan:

Pročitajte i ovo Njemačka Starica nadmudrila prevarante: U zatvoru završio 19-godišnji Srbin Mali programer Sergej ima samo sedam godina, a već je čudo od djeteta: Ruska tvrtka nudi mu posao

'Nijemci su me lijepo dočekali uz obilazak cijelog kata na kojem se nalazi firma i upoznavanje sa svim kolegama. Naravno da prvi dan nisam niti jedno ime zapamtila jer sam u pola sata upoznala jedno 50-ak ljudi, ali bome nisu ni oni moje, a da ne napominjem da su si svi redom potrgali jezike pokušavajući izgovoriti moje prezime. Da bi bilo još zanimljivije, isti dan je u odjel marketinga došla također jedna skroz nova djelatnica koja se zove gotovo isto kao ja (razlika je samo u jednom slovu), tako da još nitko ne zna koja je koja, ali njeno prezime barem mogu izgovoriti za razliku od mojega.
U firmi je još jedna djelatnica koja se zove kao nas dvije, samo pak sa trećim slovom razlike. Ali nju svi znaju od prije tako da ona nije problem.

Sve su mi objasnili korak po korak što mi je super jer me nisu odmah bacili u vatru nego se stvarno trude i doslovno bebinim koracima mi sve objašnjavaju i pokazuju. Nekada mi je tempo i prespor i prebrzo završim sa poslom pa nemam što raditi. Sve sam za sada pohvatala iako ovaj tjedan nisam imala nešto jako puno zadataka. Obična obrada papira i upisivanje u računalo, nešto malo petljanja oko pošte, potvrđivanje raznih ugovora, obračun putnih troškova i slično. Također sam se vrlo dobro upoznala s kopirkom i skenerom pošto sve što dotaknem moram ili skenirati ili kopirati ili faksirati. I kolege su me rado uputili svako malo na aparat da im ponešto skeniram ili kopiram. Povremeno imam i ulogu poštara i konobara. Već četvrti dan sam uspjela slučajno uključiti alarm u zgradi i prestrašiti sve zaposlenike. Tipično za mene!

Ponekada se ponovno osjećam kao studentica jer sam glavni potrčko u firmi za sve "glupe" poslove. Ali kažu da od nekuda treba krenuti. Barem sam u dodiru sa administracijom i financijama više nego što bih bila da sam se zaposlila u recimo McDonaldsu!

Po mojoj procjeni oko 70% zaposlenika su Nijemci, a od drugih rasa imamo samo jednu crnkinju u odjelu knjigovodstva. Posao za sada nije gotovo niti malo zahtjevan i već sam se ponudila pomoći oko obračuna plaća za ovaj mjesec pošto je jedna od djelatnica na bolovanju pa im je malo gužva. Nadam se da će mi dopustiti jer mi je cilj već kroz koji mjesec se maknuti s ove pozicije u neku bližu financijama i onome za što sam se školovala pa se želim pokazati i što više toga naučiti kako bih bila spremna za korak naprijed.

Spomenuta djelatnica je također jedna Hrvatica, no još je nisam upoznala pošto je na bolovanju do 1. mjeseca. Znam samo da je u 40-ima i da barata njemačkim bolje nego hrvatskim. Ured trenutno dijelim s jednom simpatičnom Njemicom koja radi na obračunu plaća i općenito vodi sve poslove vezane uz zaposlenike. Na recepciji firme radi jedna Bosanka koja također govori njemački bolje nego bošnjački, no vrlo dobro se koristi i njime. Lijepo je otići na koju minutu do nekoga "svoga" i pričati malo "po naški". Osim njih dvije dobro sam se sprijateljila i s jednom mladom Ruskinjom iz odjela knjigovodstva, s pravnicama, spomenutom novom djelatnicom iz marketinga i još par djelatnika, te s trojicom direktora kojima sam nešto kao desna ruka i jedna od tajnica. Kao tipični direktori drže veliku distancu između nas i njih, no dragi su i ne djeluju previše umišljeno.

Ono s čime sam pomalo razočarana je što nitko nema baš interesa upoznati me dalje od prezimena. U Hrvatskoj u kojoj god sam firmi radila na početku bismo uvijek puno pričali s novim zaposlenicima, ispitivali ih od kuda su, što su studirali, čime se još bave, gdje stanuju i općenito se trudili upoznati i učiniti da se osjeća "kao kod kuće", a Nijemce baš i nije briga za nas nove. Jedna osoba me pitala što sam studirala i gdje živim dok ostale zanima samo sve vezano uz posao. To mi je malo čudno i ne sviđa mi se, ali ovdje je sve što se tiče međuljudskih odnosa pomalo naopačke.

Recimo u petak je 10-ak kolega išlo zajedno na Weihnachtsmarkt, odnosno božićni sajam i pozvali su jedno pola firme, ali nas dvije nove ne iako obje svakodnevno surađujemo s tim istim kolegama. U Hrvatskoj bi uvijek pogotovo nove pozivali na bilo kakva okupljanja u firmi. Ne bi vjerojatno ni išla pošto je moj prvi šef kod kojega radim minijob u petak organizirao božićnu feštu za nas sve zaposlenike u jednom restoranu, ali sam ipak bila malo razočarana i tužna takvom (ne)dobrodošlicom. Tako tipično za Nijemce! Nadam se da će biti bolje kroz koji tjedan.'

Pročitajte u ostatku posta kako se Gastarbajterica snalazi u komunikaciji na poslu, ometa li je slabo znanje njemačkog jezika u svakodnevnoj komunikaciji te kako se navikava na rano buđenje.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook