Druga strana medalje hrvatskog turizma: Ispovijesti onih koji su bezuspješno tražili posao

U srpnju su objavljeni podaci da u turizmu nedostaje oko 2.700 radnika unatoč tome što burza bilježi oko 170.000 nezaposlenih građana. Čak se govorilo i o tome da bi se tražile kvote za uvoz radne snage za turističke djelatnosti koje su deficitarne. Uz velik broj nezaposlenih u vlastitoj zemlji, pitanje je – je li to uistinu potrebno.

Pročitajte i ovo ZIMSKI TURIZAM Pripreme za Advent, Čileanka o Hrvatskoj: "Mislim da je jeftinije nego u ostatku Europe" Dubrovački ugostitelji Mijenjaju se pravila i povećavaju cijene: "Tko će to izdržati dogodine?"

Pojedini građani koji su tražili posao u turizmu bili su nemalo iznenađeni odbijenicama koje su primili. Jedna od njih je i visokoobrazovana komunikologinja i politologinja koja je zimus tražila posao u turizmu.

U veljači ove godine Vlatka Vužić htjela je pronaći posao u turizmu. S obzirom na to da je neko vrijeme već prije radila kao turistički pratitelj i kao studentica radila je pomoćne poslove u hotelima i kuhinjama, rad u turizmu nije joj stran, a kako je čula da je na tom području ''suša'' kad je riječ o djelatnicima, pokušala je karijeru početi razvijati upravo u toj industriji na poziciji recepcionarke.

Javljanje na razne oglase

Već početkom godine, u siječnju i veljači počela se javljati na razne oglase za poslove koji bi se trebali početi obavljati u predsezoni. Kako je i očekivala, na brojne molbe nitko joj nije ni odgovorio, ali to nažalost nije uobičajeno u Hrvatskoj pa se zbog toga nije ni uzrujavala.

Međutim, nakon što ju je nekoliko poslodavaca pozvalo na razgovor, on bi obično završavao insinuacijama da je prekvalificirana i s obzirom na brojne kvalifikacije koje ima – nepouzdana da će u sektoru ostati.

''Do razgovora o plaći i uvjetima ni s jednim od tih poslodavaca u turizmu nisam ni došla'', rekla je Vlatka za DNEVNIK.hr u telefonskom razgovoru. A molbe je slala poslodavcima i na otocima na jugu i srednjoj Dalmaciji, Istri… svima koji su bili zainteresirani otvoriti vrata karijeri u turizmu.

Ispričala je kako je tekao jedan od razgovora za posao recepcionarke jednog od lanca hotela.

''Pitali su me: Jeste li vi sigurni da biste se bili spremni preseliti na more šest mjeseci? Sve su to legitimna pitanja. Rekla sam – naravno da bih. Nisam zaposlena, imam iskustva u turizmu i želim raditi sezonu, svejedno mi je hoćete li me poslati na sjever ili jug, spremna sam se prilagoditi vašim potrebama. Gospođa s kojom sam razgovarala na jedinom intervjuu na koji sam bila pozvana rekla mi je: Meni ovaj vaš CV govori da ste vi radili na nekim višim pozicijama. Sumnjam da bi bili zadovoljni na ovoj poziciji (recepcionerke). Vjerojatno biste posao napustili čim biste dobili bolju ili stalnu ponudu. Znate li vi što vas sve čeka? Odmah mi je bilo jasno da mi se više neće javiti. Razumjela bih da sam slala molbe, tj. ponude za zaposlenje s nekom očekivanom plaćom pa da su procijenili da sam u traženjima pretjerala pa mi se zato nisu javljali. Ne, o plaći nikada nije bilo ni riječi, tj. do tog dijela nismo uspjeli doći'', kaže nam Vlatka.

''Kad slušam kako kukaju da ne mogu pronaći radnike...''

Ona je samo jedna od mnogih koji su na društvenim mrežama objavili svoja iskustva o odbijenicama u turizmu iako su bili kvalificirani.

''Frustrira me to kad slušam kako kukaju da ne mogu pronaći radnike, a znam kako su izignorirali moje ponude i znam da nisam jedinstven slučaj. To je žalosno. Godinama sam radila u turizmu i na terenu kao pratitelj, a i u agencijama u operativnom dijelu. Bila sam stalno u kontaktu s hotelijerima, puno puta rješavala razne situacije bilo na licu mjesta, bilo telefonski s recepcijom, tako da imam sliku o tome kako taj posao izgleda i što zahtijeva'', priča Vlatka, koja je u međuvremenu pronašla posao, ali u drugom sektoru nevezanom za turizam.

U čemu je problem s kojim se suočavaju poslodavci kada traže zaposlenike u sezoni, pitali smo u Hrvatskoj udruzi poslodavca, ali odgovor do zaključenja članka nismo dobili. Vlatka o tome ima svoje mišljenje. ''Mislim da većina njih traži iskusne radnike, one koji znaju puno, a pristaju da im plate malo. Osim toga, muka su naših sezonskih radnika loši uvjeti smještaja. To sam iskusila radeći u sezoni kao studentica pa sam na to računala i ovom prilikom. Istina, hotelijeri i sami to priznaju i najavljuju da će raditi na tome, pa se nadam da će tako i biti zbog svih onih koji će posao u sezoni dobiti, zaključuje Vlatka

Post s osvrtom na svoje iskustvo prenosimo u nastavku. U komentarima na postu javilo se još onih koji dijele njezina iskustva i koji su frustrirani izjavama o tome da će se zaposlenici za rad u turizmu možda tražiti izvan zemlje kada ima i ljudi u Hrvatskoj koji žele raditi taj posao, ali ne mogu dobiti priliku.

''Vijest dana već danima je problem sa zaposlenicima u turizmu. Kad sam ju danas čula po ne znam koji put, probudila se u meni ona neka mala zlica koju i zaboravim da u sebi nosim, kako bi uputila par ne baš damskih poruka nedužnom televizoru i onda se odlučila odvesti jarunski krug ne bih li izbacila frustraciju. 11, 6 km nakon, frustracija je očito još tu jer evo pišem ovaj status. Početkom godine bila sam među onima uredno prijavljenima na HZZ-u. Naravno, zahvaljujući dobrim ljudima koji su mi omogućili suradnju na njihovim različitim projektima, nisam bila bez prihoda, ali dok sam razmišljala gdje, što i kako dalje, pala mi je na pamet briljantna ideja da bih trebala potražiti posao u sezoni. Mislila sam, kupit ću još neko vrijeme, skupiti neke pare na hrpu i onda, kad dođe jesen (jer svi se veliki planovi kuju od rujna, ako ne od siječnja), vidjeti što ću. I tak sam se javila na adrese razne. Velikih i malih hotelijera. Pucala sam na poziciju - recepcionerke! Mislila sam, to je onak realno, kao studentica sam radila i kao sobarica i kao servirka, čak sam i konobarila, tako da itekako dobro znam što znači rad u sezoni. Na recepciji nisam nikada radila pa sam znala da mi je to minus, ali opet mislila sam da će netko prepoznati moj "kapacitet". Iza mene je pet godina rada u ulozi turističkog pratitelja, koji je brojne grupe stranaca proveo kroz Hrvatsku od Umaga do Dubrovnika. Iza mene je i pet godina rada u agencijama, osmišljavanja tura i organizacije dolazaka stranih gostiju u naše destinacije. Iza mene su godine iskustva u "mirenju" često nemogućih želja turista i svakakve ponude naših dobavljača. A svi koji rade u turizmu znaju da to zna biti nemoguće težak posao... Onak, usput govorim tri jezika. Nisam, nažalost, izvorni govornik, ali engleski, njemački i talijanski jezik govorim aktivno, vrlo dobro i predobro za rad na recepciji. Međutim, sve to nije bilo dovoljno da sa svim tim referencama, dobijem posao u sezoni. Većina, kojima sam poslala otvorene molbe, mi se, naravno, nije niti javila. Jedni su me kontaktirali i pitali za Skype intervju, a onda se više nisu javili. Jedni su me čak i zvali da mi kažu da će mi se javiti njihova direktorica marketinga i prodaje (jer neki hotelijeri to u nas još nisu razdvojili?!), koja se nikada nije javila. Jedni su me čak pozvali na razgovor i tamo mi, bar su iskreni, otvoreno rekli da sam im super i naj, ali da sam prekvalificirana za taj posao i da "tko im garantira da neću sezonski posao napustiti, ako dobijem neku bolju, stalnu ponudu?!" I naravno da me nisu više zvali. Kao, vjerojatno, ni mnoge druge meni slične. Prekvalificirane. E pa zato mi je, ne meni, nego onoj maloj zlici u meni, mrvicu drago što sad neki, mnogi, veliki i mali, muku muče s kadrom. Jer ljude nisu uzimali, jer im nitko ne može garantirati... Ja sam se u međuvremenu zaposlila. A u turizam ću se, čujem na vijestima, moći vratiti kad odem u penziju. Jer penzici su oni s kojima su stvari zagarantirane. I ja ću evo, garantiram, ko penzic biti često viđena kako šetam s kišobranom šarenim strane goste diljem lijepe naše. Morat ću si penziju nekako zaradit. Jer na državnu, ionak ne računam'', napisala je Vlatka na Facebooku.