Što vam je rekla predsjednica, zašto ukida Komisiju, zašto ste razriješeni?
Pročitajte i ovo
Dakle nismo razrješeni, kao prvo, mi smo čekali nekoliko dana, a to je i jedan od razloga zbog kojeg se nismo ni oglašavali u javnosti, da Predsjednica koja nas je imenovala na tu, rekao bih, savjetničku funkciju, jer mi nismo dužnosnici, u srpnju prošle godine, da s njom porazgovaramo i da vidimo što i kako dalje. Dakle nismo razrješeni. Razrješenje znači da Predsjednica više nema povjerenja u određenu osobu. Predsjednica je u razgovoru s nama, pa i na naš prijedlog, zaključila da ona apsolutno podržava rad komisije i sve odluke koje je komisija donijela. Ali, obzirom na okolnost u kojoj je javnost informirana da je gospodin Vladimir Šeks, tad pravni savjetnik gospođe Predsjednice Republike, javno izjavio da je utjecao na rad članova Komisije, jednostavno više ne postoje uvjeti da pod tim okolnostima i pod tim vanjskim okolnostima Komisija nadalje djeluje. I to je moja bojazan da se zapravo izvršava ta ustavna ovlast, koja je eto do daljnjega suspendirana.
Kakve je pritiske na vas vršio gospodin Vladimir Šeks? Jeste li ga poslušali?
Pa gledajte, pitanje je što znači vršenje pritiska. Iz te izjave proizlazi da jest.
Je li vršio pritisak na Vas?
Ne. Apsolutno nije vršio pritisak na mene i apsolutno...
Na ostale članove?
Gledajte, ono što ja znam iz razgovora s kolegama, oni su između ostalog imenovani na tu funkciju ne samo zbog stručnosti, nego i moralnog integriteta. Predsjednica je dakle birala osobe na koje se ne može utjecati. Ja sam uvjeren, jer to proizlazi iz rasprava koje smo imali o svakom predmetu...
Znači razgovarali ste o konkretnim slučajevima?
Pa naravno, Predsjednica je ta koja daje pomilovanja, naravno da moramo razgovarati s njom o tome i moramo je potpuno informirati.
Razgovarali ste i o konkretnim imenima?
Pa naravno, mi samo predlažemo kao Komisija na temelju onog što smo dobili od Ministarstva pravosuđa. Naglašavam da odluke koje smo mi donijeli, odnosno prijedlozi odluka koje smo donijeli su bili u potpunosti utemeljeni na činjenicama i na svim okolnostima koje smo utvrdili u spisu i da su one bile kao takve i pravedne i utemeljene na našem osjećaju da su ispravne, jer pomilovanje je uvijek na neki način, diskrecijska ocjena. Mi nismo sud i ne utvrđujemo krivnju, nego smatramo da u konkretnom slučaju postoje okolnosti da se nekoj osobi da milost, bilo kroz skraćenje kazne, bilo kroz zamjenu kazne drugom vrstom kazne, bilo kroz prijevremenu rehabilitaciju i tako dalje.
Komisija Predsjednici predlaže svoja rješenja o pomilovanju, može li ih ona promijeniti?
Predsjednica je osim u izuzev dva slučaja, uvažila sve što smo mi predložili.
Koja dva slučaja?
Sad se ne mogu sjetiti koja su to dva slučaja, ali od 354 obrađena predmeta, 46 osoba je dobilo pomilovanje, što je inače vrlo mali postotak, čak u usporedbi s prethodnim Predsjednicima, gdje je taj postotak bio znatno veći.
Sve ostalo je predsjednica uvažila?
Sve ostalo je uvažila zato što je vjerovala komisiji i ja mislim da je današnji potez predsjednice, ovakav kakav jest, još jedna potvrda povjerenja u ono što smo dosad radili. Međutim, činjenica jest da Komisije više nema, moram reći da je u javnosti bilo i dosta poluinformacija i dezinformacija vezano uz rad naše komisije. U nekim predmetima se ukazivalo na to da smo neke ljude oslobodili, konkretno gospodina Goldbergera. Nismo nego smo mu veći dio kazne zapravo zamijenili uvjetnom osudom, zapravo u vrlo dugom trajanju od tri godine, gdje je on pod prijetnjom izvršenja kazne, a utvrdili smo smo i druge okolnosti koje se utvrđuju kad se donosi jedna takva odluka. Dakle, apsolutno nam je (Predsjednica) vjerovala i ovime pokazala da podržava naš rad, ali Komisije više nema i bojim se da u ovakvoj atmosferi se vrlo teško u skorije vrijeme može očekivati daljnje nesmetano vršenje ove važne predsjedničke funkcije, a to je pomilovanje. Ljudi će se bojati donijeti bilo kakvu odluku.
Pomilovanja se povući ne mogu, stojite li i dalje iza odluka koje ste donijeli?
Odluke ostaju. Sto posto stojim iza svih odluka, dakle u svakom smislu, kao što stojim iza onoga što je problematizirano kroz medije u posljednjih nekoliko dana, kao i stručnosti i integriteta svojih kolega.
Saborska oporba i ministar pozvali su nadležne institucije da utvrde ima li, i čije kaznene odgovornosti u cijeloj ovoj priči?
Pa neka utvrde, odnosno neka provedu ono što smatraju da je potrebno. Ja mogu reći da smatram da nikakvih neprimjerenih pritisaka nije bilo i da smo odluke donosili isključivo na temelju svoje savjesti, poštenja i najboljeg znanja.
Ima li Komisija, pa i čin pomilovanja, uopće smisla nakon svega?
Mislim da je bivši premijer Zoran Milanović imao priliku, naime ovaj zakon o pomilovanjima iz 2003. godine, bivši premijer Milanović je imao priliku, ali je u ladici ministarstva taj zakon, kojim su se mnoga pitanja mogla riješiti i vrlo vjerojatno danas ne bismo imali situaciju koju imamo danas da se to riješilo. To se jednostavno nije rješavalo.
