Yugo nostalgia – rješenje iz Hrvatske

U iščekivanju natječajne teme za nadolazeću Auto(r) konferenciju i Design Challenge 2012, koja je nedavno najavljena na službenim stranicama organizatora, možda ipak nije kasno za osvrt na do sada neobjavljene zanimljivosti s prošlogodišnjeg natječaja.

Pročitajte i ovo Pokrenuo val dobrote Tužni književnik kojemu nitko nije došao na potpisivanje knjige slama srce, a onda je jedan video napravio nemoguće Priznao policiji Autor sramotnog transparenta s Kustošije: "Ja sam ga izradio. Ne znam zašto sam to učinio. Kriv je alkohol"

Dok je ZUGO Miloša Paripovića osvajao publiku svojom parodičnom koncepcijom Yugo kulta, Yugo Nostalgia je zamišljen kao realna mogućnost (koliko god to može biti), gdje je sva duhovitost bila isključivo sadržana u nazivu kao igri riječima ('jugonostalgija').

Treća po redu međunarodna Auto(r) Konferencija o dizajnu automobila u organizaciji Scuderie Zagreb održala se krajem ožujka prošle godine u Zagrebu i osim održanih predavanja i okruglih stolova sa zvučnim imenima iz auto-moto industrije, kao i svake godine, u njezinu sklopu bio je uključen dizajnerski natječaj 'Design Challenge', koji je po broju prijavljenih radova višestruko nadmašio prethodne (104 rada), a po prvi put je bio razdvojen na profesionalnu kategoriju i kategoriju mladih dizajnera, čime je ovaj natječaj ušao u krug važnih europskih, pa i svjetskih auto-moto dizajn događaja.

Natječajni zadatak Design Challengea 2011 bio je dizajnirati automobil za tranzicijske zemlje za 2020. godinu. Tema natječaja odgovarala je temi konferencije, 'Istok susreće Zapad', te zahtjevala kreativno, promišljeno, pa čak i duhovito rješenje koje problematizira pitanje tranzicijskih zemalja i njihove uloge u bliskoj budućnosti na temelju analize trenutnog stanja, koje bi se naravno značajno reflektiralo u jednoj od najvećih industrija svijeta, posebice u Europi – automoto industriji.

Problem dizajna u autoindustriji s estetskog, tehnološkog i ekonomskog aspekta stoga je ključan problem koji proizlazi iz kulturoloških, povijesnih i razvojnih razlika između nekadašnjih Zapadnih i Istočnih zemalja. Natječaj je bio naklonjen kreativcima: sve je bilo dozvoljeno, a jedini uvjet bio je osmisliti novi tip karoserije, kakav još ne postoji u komercijalnoj proizvodnji.

Rezultati natječaja, točnije prva tri finalista koji su izabrani od strane deseteročlanog žirija, bili su medijski široko pokriveni, no nigdje nije bilo ni riječi o tome da je bilo čak devet finalista, tj. onih radova koji su dobili glasove žirija. Među pristiglim radovima bila su čak tri rješenja koja obrađuju kult legendarnog jugoslavenskog automobila Zastava Yugo, i sva tri su bila finalisti, što očigledno govori o prikrivenom trendu oživljavanja jednog potisnutog, ali ipak snažnog kulturnog naslijeđa.

Koncept hrvatskog dizajnera Vilima Plužarića, nazvan Yugo Nostalgia, našao se kao finalist na četvrtom mjestu (i to je mjesto dijelio s još jednim radom). Peto mjesto zauzeo je ZUGO, srpskog dizajnera Miloša Paripovića, koji je objavljen ovih dana u medijima, te je to zapravo razlog zašto valja objaviti i „ostatak“. Ta dva rada nalaze se u kategoriji mladih dizajnera, dok je u profesionalnoj kategoriji četvrto mjesto zauzeo koncept Novigo indijskog dizajnera Sasanka Gopinathana. Valja napomenuti da je Vilim Plužarić bio ujedno i jedini hrvatski finalist na Design Challengeu 2011.

Dizajner Vilim Plužarić, rođen je u Osijeku 1981. godine, diplomirao je na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, smjer produkt dizajn. Trenutno pohađa poslijediplomski doktorski studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2. godina, područje estetika). Osim dizajna kao prakse (grafički i produkt dizajn), bavi se teorijom dizajna i vizualne kulture te filozofijom umjetnosti.

Sama ideja naziva i općenito ideja redizajna Yuga je zapravo ideja 'na prvu loptu'. Ako tražimo upečatljivost i odjek u nekom proizvodu, posebice u autoindustriji, treba se naviknuti da zbog sveopće 'krize Povijesti' i hiperprodukcije u zadnjih 10-tak godina najveći adut čini upravo trend 'revivala', kaže Plužarić.

Što se tiće Vilima Plužarića, autodizajn je u krizi. Automobil više nije glavni simbol životnog stila, već smartphone. Osim začaranog kruga u eksperimentiranju s formama, uz sve negativne ekološke i ekonomske konotacije danas, automobil možda treba redefiniranje. To se posebno vidi u natječaju koji obrađuje razlike između razdiobe Istoka-Zapada recentnije povijesti, a kako je dizajner upravo ona generacija koja je zadnje dane bivše nam države provela u djetinjstvu, prate ga zanimljiva i nostalgična, ali isto tako i lažna sjećanja koju danas reproducira u subkulturi kroz jugonostalgiju, kult Tita, yugo-trash i slično, te ga je uvijek privlačila ideja da tu lažnu povijest ponovno pretoči u stvarnu budućnost.

Tako dodaje Vilim: 'Logično je stoga da mi je na pamet prvo pao Yugo. Osim toga, Yugo me oduvijek oduševljavao. Njegova magična dimenzija koja se uvlačila ljudima pod kožu, mimo tehnološke i tehničke inferiornosti te okolnosti (prodaja u SAD-u) koja ga je osudila na titulu 'najlošiji auto u povijesti' u ime podsvjesne pro-kapitalističke propagande, upravo je ona dimenzija kojom sam se htio baviti, tj. ona dimenzija kulture koja ga je pamtila kao značajnog'.

Uhvatiti njegove linije, koje su pak bile pod snažnim utjecajem kulta prvog VW Golfa, a da ipak ima neku suvremenu priču, bio je veliki izazov. Kako je dizajneru najviši uzor u auto dizajnu upravo Giugiaro, dizajner izvornog Yuga, pozivao se na cijelu evoluciju njegovog vizualnog jezika u brojnim kultnim modelima automobila, i pokušao kreirati onakav Yugo kakav bi možda proizašao iz njegovih studija danas ili u bliskoj budućnosti.

Kako je Fiat danas vlasnik tvornice Yuga u Kragujevcu, Vilim je zamislio kako bi bilo lijepo revitalizirati autoindustriju ove regije formiranjem novog, hipotetskog branda Yugo (a ne više Zastava) upravo ovakvim modelom koji bi bio pogled u budućnost na bazi snova iz prošlosti.

Yugo Nostalgia je zamišljen kao ultralagan i jednostavan automobil koji proturječi zakonitostima kasnog kapitalizma – nema dodatne opreme, nema luksuznih dodataka, služi kao minijaturno prijevozno sredstvo od točke A do točke B, s malom potrošnjom energenata i niskom cijenom, kako prodajnom tako i cijenom održavanja.

U zamjenu za te 'nedostatke', dizajner je htio nagraditi korisnika simpatičnim oblikom i futurističkim stilom, kako bi se osjećao kao da posjeduje upravo neku vrstu gadgeta, a ne prijevoznu 'konzervu'. Vilim se nije bavio tehnologijom pogona, jer misli da to nije nešto o čemu bi dizajner karoserije trebao odlučivati, ali svakako da je dizajn prilagođen električnom pogonu kao očiglednom trendu koji bi uzeo maha u bliskoj budućnosti.

Dimenzije Yugo Nostalgie su u najmanju ruku čudne: vozilo je izrazito široko (u klasi najširih sportskih automobila) i vrlo kratko (u klasi Smarta), gotovo kao kvadrat u tlocrtu, bez stražnje klupe, ali zato s dovoljno mjesta za dvije osobe uz vozača.

Postoje brojni problemi oko takve koncepcije, ali dizajner smatra da nisu nerješivi. Širina automobila bi se osvještavala putem parkirnih senzora, a stabilnost dobiva novu dimenziju ako je riječ o električnom pogonu s obzirom na elektronski kontrolirane i neovisne kotače. Vozilo također ne bi imalo stražnji spremnik, već samo ladicu, koja je ipak dovoljna za oveći kovčeg, i u potpunosti u skladu s namjenom automobila za male udaljenosti.

Yugo Nostalgia je koncept povratka onom fundamentalnom, utilitarnom i ekonomičnom dizajnu, s porukom da u tim nastojanjima ne moramo žrtvovati niti estetiku, niti značenje, pa čak niti emocije. Nama izgleda super!