Target 'Još jedan dan u Zagrebu...', Ocjena: 7/10
(Menart, 2009)
Izgubljeno dijete zagrebačke hip-hop scene vratilo se na scenu drugim samostalnim albumom. Nakon dramatičnog raspada grupe Tram 11, kada je usred snimanja trećeg albuma studio napustio General Woo, Target je pomalo samozatajno na tržište izbacio materijal nazvan 'The Album'. Za razliku od pomalo siromašnog prvijenca, 'Još jedan dan u Zagrebu...' označio je polagani povratak u formu glazbenika koji je, što god mislili o njemu, zaslužan za domaću hip-hop scenu kakvu poznajemo.
Target, doduše, u uvodu novog albuma kao da želi poručiti da u Hrvatskoj hip-hop ne postoji, tražeći uzaludno bilo kakvu naznaku repa na radiju, no zasigurno i on zna da takvo nešto nije istina, i da scenom danas vladaju neki novi klinci. Nitko od njih, ako izuzmemo fenomen Ede Maajke, nije podigao medijsku prašinu poput Tram 11 nekada, pa ipak Targetu će trebati puno truda da dokaže publici da i dalje vrijedi. 'Još jedan dan u Zagrebu...' veliki je korak u tom smjeru, jer reper iz Dubrave na albumu suvereno vlada rimama i u određenim trenucima uspijeva probuditi 'ono nešto' što su mnogi voljeli kod njega u doba kada se hip-hop na ovom tlu tek rađao.
Targetov drugi album opet progovara o njegovoj najdražoj temi - Zagrebu, što mu je najbolje 'leglo' na 'Kroz metropolu', zatim u dva dijela 'Sjećaš li se 041' (gdje je Remi iz Elementala kao gostujući vokal otpjevala izuzetno uspjele stihove o razlici između 01 i 041) te gotovo navijačka 'Moj grad'. Onog 'starog' Targeta iz devedesetih prepoznajemo u old school nabrajalici 'Drogiranje kroz prozor' te svojevrsnom nastavku hita 'Kaj ima lima', nazvanoj 'Am. akcioni'. Na pretpanom albumu ima i promašaja, poput 'Formula' i Kak' to', no bilo bi previše tražiti da baš svaka od točno 20 pjesama bude antologijska.
Možda je i najljepša priča na albumu vezana uz pjesmu 'Stavi ovo na roštilj', gdje gostuje General Woo, što je definitivna potrvda da su nekadašnji tramovci opet u dobrim odnosima, a pogled u sretniju prošlost donosi i duet s Bizzom iz Bolesne braće u 'Da li znaš to'.
Nismo upoznati s Targetovim namjerama, no bit ćemo slobodni poručiti mu da u rukama ima idealan materijal s kojim može svjetla reflektora svrnuti ponovno na sebe.
Malehookers 'Muški svijet', Ocjena: 7/10
(Menart, 2009)
Grupa koju je proslavila himna festivala Fiju Briju 'Čudna šuma', vraća se na scenu nakon desetak godina diskografske stanke. Legenda kaže da su se Malehookersi raspali zbog previše incidentnih situacija na koncertima, no postoji li dobar rock and roll bend čije ime nije uronjeno u neki mit. A da se u ovom slučaju radi o doista dobrom, moćnom i mračnjački uzbudljivoj rock grupi, bjelodano potvrđuje album 'Muški svijet'.
Iako bi od ljepšeg spola mogao biti okarakteriziran kao izrazito šovinistički, vizija svijeta kakvog Malehookersi nude na albumu ponajprije je testosteronska, znojna i bučna. Bez previše filozifije, ali s puno grča, žestine i čvrstoće u zvuku, zagrebački rokeri, predvođeni prekaljenim frontmenom Jerryjem, hvataju vas od prvog riffa za gušu i provode nemirnim vodama u uvodnim 'Sex bomba ne postoji', 'Ona je provela noć s njom' te nimalo korektnom 'Nekompatibilan'. Album se nastavlja s punkoidnom depresijom 'Ubijam te', zatim ponajboljom stvari na albumu, himničnom 'Bolje da ovdje ostanemo sami', a prvi dio ploče privodi se kraju baladom 'Rane', koja posjeduje nekakav neodoljivi šarm demo grupa.
Ako preživite do ove točke, znajte da povratka nema. Adrenalinski riffovi nose najavni singl 'Zagrebačko zlo', Malehookersi ubacuju u petu u 'Ugašenom vulkanu', dok su se u narednoj 'Plijen' malo i sami pogubili u vlastitim decibelima. Album se privodi kraju u maniri ZZ Topa u 'Ovo je džungla' i retro atmosferi 'Najgore', a 'posuđeni' riff Deep Purplea odjavljuje ovu povratničku priču s naslovnom skladbom 'Muški svijet'.
U svakom slučaju, energijom koju dobijete slušajući novi album Malehookersa možete ugrijati barem dvije prostorije u stanu. Za ove zimske dane - idealno.
Gossip 'Music For Men', Ocjena: 9/10
(Columbia, 2009)
Spajanje nespojivog - to je formula kojom američki bend Gossip plijeni pažnju i svojim četvrtim studijskim albumom. Punk-disco, koji nekoliko vrhunaca doživljava upravo na albumu 'Music For Men', spaja soulom obojan vokal neponovljive Beth Ditto, poigravanje s elektronikom i punk-rock eksplozije, koje postaju zarazne već pri prvom slušanju.
Puteni glasić korpulentne Beth, trenutačno najekspresivnije pojave na američkoj glazbenoj sceni, 'kupit' će vas već pri prvim taktovima 'Dimestore Diamonda', uvodne pjesme koja sadrži sve ono što ovu grupu izdvaja od ostalih - inovativne gitarističke trikove, sporovaljajući ritam i gotovo opipljivu, napetu atmosferu. 'Heavy Cross' nagnat će vas da zvučnike odvrnete do kraja i zaplešete pogo, a na '8th Wonder' i 'Love Long Distance' Beth Ditto zvuči kao bizarna dvojnica razmaženih pop diva, s neodoljivom zloćom u glasu.
'Pop Goes the World' i 'Vertical Rhythm' otpjevane su u maniri Cindy Lauper na ecstasyju, dok moćna linija bas gitare autoritativno preuzima liderstvo u 'Men in Love' i 'For Keeps'. Sasvim dovoljno mračnih trenutaka da ih zavoljeli i emosi nude '2012' i post-punkerska 'Four Letter Word'. Za kraj Gossip je ostavio brzinski koncertni adut 'Spare Me From the Mold'.
Album 'Music For Men' ni u jednom trenutku ne odlazi u pretenzioznu buku, niti u nepoznate alternativne dubine. Naprotiv, Beth i društvo ni na sekudnu ne ispuštaju konce iz ruku, isporučujući nam jedno od ponajboljih diskografskih ostvarenja ove godine.
Prijašnje recenzije: The Dead Weather, Them Crooked Vultures, Jack Johnson i St!llness
