Hard N' Heavy Week na Dnevnik.hr-u službeno je završen proglašenjem pobjednika, u ovom slučaju pobjednice. No to naravno ne znači da je druženje ove vrste završeno. Pred nama je je bogata koncertna i festivalska sezona za sve ljubitelje žestokog zvuka, a mi ćemo se truditi popratiti što je više evenata, tako da bi u ovoj prilici možda najbolje bilo upotrijebiti citat iz filma Casablanca: 'Mislim da je ovo početak jednog divnog prijateljstva'.
Ultimativni dar za ultimativnu heavy metalku, po principu 'pobjednik uzima sve', je Fender Squier Bullet električne gitare iz Mega muzika shopa, vaučer za besplatno tetoviranje u tattoo studiju ‘Crni’ i 10 CD-a recentnih heavy metal i hard rock izdanja koja poklanjaju diskografske kuće Menart, Universal Music i Dallas Records.
Točni odgovori na pitanja kviza glase:
1. Prvi i istoimeni album grupe 'Black Sabbath'
2. Al Pitrelli
3. Mayhem
4. Pantera i Anhilator
5. System Of A Down
6. Accept
7. Suicidal Tendencies
8. Deep Purple 'Made In Japan', pjesma 'Child In Time'
9. Motorhead
10. Monsters Of Rock - Casttle Donington, Engleska
11. Joe Belladona, Scott Ian, Charlie Benante, Frank Bello i Dan Spitz
12. Metallica, Megadeth, Slayer i Anthrax
13. Fender Stratocaster bijele boje
14. AC/DC 'Back In Black'
15. Samson
16. Posljednje pitanje je bio umjetnički dojam koje je biti ključno za originalnost (uz naravno što veći broj točnih odgovora) za odabir pobjednika na osnovu procjene žirija u sastavu Zoran Stajčić, Marko Podrug i Branimir Vorša.
Ultimativna heavy metalka je PETRA VRAGOLOV iz Cavtata! Petra je točno odgovorila na petnaets pitanja znanja, a posebno se potrudila oko 16. pitanja i svojom pričom najviše dojmila žiri koji je odlučio kako je upravo ona ultimativna heavy metalka.
Čestitamo sretnoj dobitnici! Uručenje nagrade. Urednik Showbizza osobno će uručiti nagradu Petri Vragolov u redakciji Dnevnik.hr-a, a u nastavku teksta vam donosimo cjelokupni odgovor sretne dobitnice na 16. pitanje Hard N' Heavy Week kviza, koji je pomogao žiriju da presudi da je baš Petra - ultimativna heavy metalka!
Odgovor Petre Vragolov na 16. pitanje Hard N' Heavy Week kviza:
'Metal sam počela slušati još u osnovnoj školi, tada je to odredilo moj stil života, presnimavanje kazeta, razmjena iza škole, u malom mjestu nije bilo puno istomišljenika. Sve se promijenilo dolaskom u srednju, kad sam shvatila - ima nas jos! :) Iako je u Dubrovniku metal scena daleko od idealne, tada je to bio moj cijeli svijet. Druženje u prostorima stare bolnice, prenamijenjene za potrebe mladih bendova i djece željne znanja, organiziranje koncerata demo bendova, rad u nemogućim uvjetima, sve je to obilježilo moje teen dane.
Skupljanje para za CD-ove, majice, postere, uređivanje sobe, traženje adekvatnog nakita (killera i slicno), što više crne odjeće, obavezne marte i dugi kožnjak (dan kada sam ga dobila bio je najsretniji u mom životu). Počevši od unutrašnjosti ormara, make-upa, kose, laka za nokte, školske torbe, bilježnica, olovaka - sve je bilo crno. Posto je i ekipa bila 'crna'
nikome to nije bilo čudno, a mi smo imali osjećaj da smo na vrhu svijeta.
Doduše ostalim ukućanima, osim brata koji je krenuo mojim stopama, nije se sviđala takva promjena, ali ocjene su bile dobre, tako da nisu imali sto prigovoriti. Dosta je ljudi to automatski povezima sa kultovima, vješticama, vampirima, zazivanjem vraga, ali nas politika, niti religija nije ni najmanje zanimala - samo muzika, što više to bolje, upijali smo ko spužve. Nakon prvih piercinga, bili smo još čudniji, nakaze, frikovi, ljudi su nam se sklanjali s puta, križali se, bojali se. Tada sam najranije iskusila diskriminaciju, čisto na temelju izgleda, žalosno, ali čovjek se navikne na sve.
Prvi veliki koncert - Iron Maiden u Gorici. Imala sam maturu iz engleskog i doletjela sam avionom čim je bilo gotovo, zakasnila na prve dvije pjesme, ali masa je bila savršena, stopili smo se i bili jedno, nikad neću zaboravit tu energiju... I tako je krenula era koncerata, kad sam se preselila u Zagreb i krenula na fakultet, sve je bilo lakše, sve je bilo nadohvat ruke. CD shopovi, dućani sa specijaliziranom robom, kafići, klubovi, cover bendovi, slušaonice i naravno koncerti! :) Posto je Ljubljana bila blizu, nije bilo problem ni tamo skočit na koncert, jedino je znalo doći do bankrota zahvaljujući tolikim mogućnostima.
Usljedila je Sepultura, Morbid Angel, Theatres Des Vampires, Autumn Clan, Mortiis, Moonspell, To Die For, Laibach, Samael, Therion, Tristania, Lacuna Coil, Amon Amarth, Children Of Bodom, Apocalyptica, Deftones, Deathstars, Cradle Of Filth, Within Temptation, ponovo Iron Maiden, Dimmu Borgir, Anthrax, Crna Udovica, In Flames, Slipknot, Disturbed, Rammstein i na kraju Metallica.
To su oni za koje sam uspjela pronaći karte, sad kad ih vidim ovako zbijene u tri reda, ne čini se puno, ali bilo je tu dosta para, znoja i dobre atmosfere u ovih nekoliko godina u Zagrebu. Neki možda nisu dali maksimum, neki su bili u neodgovarajućem prostoru, neki su imali nepovoljne vremenske uvjete, ali drago mi je zbog svakog koncerta na kojem sam bila. Bilo je tu još piercinga, a pala je i prva tetovaža, stari Borgirov logo u tattoo studiju Crni, predivna tetovaža, zato sam bila toliko presretna kad sam vidjela da Crni sudjeluje u nagrađivanju. Toliko godina već pokušavam uštedjeti za drugu tetovažu, ali stanarina i režije pojedu sve s računa.
Znam da sam trebala pisat s kime bi voljela svirati, ali iskreno ja ne znam svirat gitaru, ali da je osvojim, postoji jedna posebna osoba koja već jako dugo štedi za gitaru i znam da bi i više nego cijenila moju gestu. Ali da ne ispadne da sam ignorirala zadatak, malo sam razmislila koga bi odabrala i zašto. Na pamet mi je prvo pao Rammstein zbog presavršenog koncerta u Areni i te silne energije koja je dopirala do svakoga od nas, bila mi čast sudjelovat u nečem takvom, osjetit i prenijet tu vibru do svakog obožavatelja.
Onda sam se sjetila meni jako dragog benda Death, koji sam intenzivno slušala u jednom periodu života i koji je jako utjecao na mene. Te predivne melodije na gitari su mi se zauvijek urezale u sjećanje i voljela bi da mogu sudjelovat bar u jednoj pjesmi dok je još pjevač Chuck bio živ, npr. na Cristal Mountain, Spirit Crusher ili The Philosopher. Mogla bi sad nabrajati dok mi se tipke na laptopu ne izližu, jer rijetko da postoji neki bend s kojim ne voljela zasvirat, osjetit to nešto posebno i prenijet na sve oko sebe, bilo da je to neki veliki poznati bend pred nekoliko desetaka ili stotina tisuća ljudi, bilo da je to neka intimna atmosfera u manjem klubu, ako bend zna sto radi i zna doprijet do publike, ljudi to osjete, muzika ih ponese, prenese ih neki poseban svijet.
Tada nije važan izgled, stupanj obrazovanja, navijali se za Hajduk ili Dinamo, koje nam je boje koža, koje su nam vjere roditelji, znamo li svirat neki instrument, imamo li sluha - svima u grudima kuca 'metalno' srce. Da, Metal Heart od Accepta, to bi bilo lijepo zasvirat...'
HARD N' HEAVY WEEK:
>> Spektakl Kissa usprkos problemu s grlom Paula Stanleya
>> Vremešni AC/DC naelektrizirao 45.000 fanova
>> Koncertni trijumf Metallice i publike u nemogućim uvjetima
