Saznajte kad bi na istočne granice Europe mogli biti upućeni i hrvatski vojnici

Profesor Vlatko Cvrtila dao je odgovore na najnoviji razvoj događaja između NATO saveza i Rusije, nakon što su Amerikanci poslali nove snage na istok Europe. Među njima su i kad se može očekivati odgovor Rusije, što treba očekivati od novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa kad su u pitanu odnosi s Rusijom te kakva je u toj priči pozicija Hrvatske u godini ispred nas.

Pročitajte i ovo Rat u Europi Poljska bijesni jer je Rusija povrijedila zračni prostor: Varšava traži objašnjenje Moskve Rat u Europi Rusija napala Kijev i Lavov, uzbuna u Poljskoj: ''Ruski projektil je ušao u naš zračni prostor, digli smo avione''

Tek smo ušli u 2017., a situacija na istoku Europe između snaga NATO-a i Rusije, čini se, ne pokazuje znakove normaliziranja. SAD šalje poprilične snage u Njemačku, a u pripremi je i velika vojna vježba krajem siječnja u Poljskoj. Kako to komentirate?

SAD je u zadnjih desetak godina značajno smanjio svoje snage u Europi. Međutim, to je smanjenje unatrag dvije godine usporeno zbog ukrajinske krize. Kako postoje procjene o "slabim točkama" na istočnim granicama NATO-a koje bi po nekim scenarijima mogle postati mjesto pritiska Rusije, odlučeno je, između ostalog, ojačati obranu baltičkog dijela,što uključuje slanje vojnih snaga u tri baltičke države članice NATO-a, vojne vježbe i slično. Gledajući sve te aktivnosti u zadnje dvije godine, možemo zaključiti da se radi o uobičajenim potezima jačanja vojnih aktivnosti, koje ne znače i pripremu za sukob i rat već, prije svega, pokazivanje moći i spremnosti u kontekstu odvraćanja.

Je li logično očekivati i odgovor Putina na podizanje uloga NATO-a ili je to već postao, više-manje, standardni "ples" između tih dviju strana?

Ono što radi NATO na Zapadu, Rusija radi na Istoku. Svaki vojni potez zapadnih država dobiva odgovor s ruske strane. Posebno se to odnosi na naglašeno prikazivanje vojnih pomorskih kapaciteta na Baltiku, letove zrakoplova u međunarodnom zračnom prostoru, instalaciju raketnih sustava u Kalinjingradu, velike vojne vježbe u blizini granica s baltičkim državama i slično. Rekao bih da se radi o već viđenim modelima natjecanja, koji ne nose nužno opasnost od eskalacije; i jedna i druga strana dobro paze da do toga ne dođe. No, postoji mogućnost izoliranih slučajnih incidenata koji bi mogli dodatno "zagrijati"“ situaciju pa se postavlja pitanje kakve bi bile reakcije obiju strana u takvom slučaju.

Što je s kontekstom gomilanja tih snaga? Nekako se stječe dojam da je situacija u Ukrajini u drugom planu. Većina mainstream medija uglavnom piše o protuinvazijskim mjerama (kad je riječ o ponašanju Rusije).

Istina je da se uvježbavaju određeni postupci koji su po prirodi naglašeno protuinvazijski. Ne bih rekao da se radi o velikom gomilanju snaga jer su kapaciteti koji su trenutno na raspolaganju daleko ispod bilo kakvih potrebnih snaga za izvođenje napada, odnosno organizaciju obrane. Rekao bih da se radi o aktivnostima koje su reakcija na promijenjenu međunarodnu okolinu te da to ne znači pripreme za rat.

Novi američki predsjednik Donald Trump, koji je najavio i promjenu politike prema Rusiji, iako tehnički nije još predsjednik i nije donio odluku o razmještanju tih snaga, ipak, čini se, podržava taj potez? Kako to komentirate?

Zasad je vrlo teško govoriti o tome u kojem će smjeru biti usmjerena vanjska politika novoizabranog predsjednika Trumpa, ali on će u početku biti pomirljiviji prema Rusiji od svojeg prethodnika. Treba pričekati njegove prve poteze i tada procjenjivati. Meni se čini da njemu ne bi odgovarala eskalacija odnosa s Moskvom te da će pokušati ostvariti nešto drugačiji odnos s Putinom, barem na početku mandata.

Strani mediji pišu i da Trump namjerava povećati sredstva za mornaricu, za 50 milijardi dolara, kako bi odgovorio kineskoj i ruskoj prijetnji. Vjerujete li da Trump može/želi držati dva fronta, protiv dva najveća rivala SAD-a? Što se zapravo može očekivati u tom smislu?

Povećanje vojnog proračuna ne znači nužno da se to radi zato što postoji neka vojna prijetnja za SAD negdje u svijetu. SAD nastoji održati svoju vojnu moć na visokoj razini zbog svojih međunarodnih obveza i činjenice da u njihovim strategijama nacionalne sigurnosti jasno piše da se sigurnost SAD-a ne osigurava na njegovim granicama već djelovanjem i prisutnošću u strateški važnim dijelovima svijeta. Da bi se to postiglo, važno je održavati visoku razinu tehničke opremljenosti oružanih snaga. Ne treba pri tome zanemariti i činjenicu da je svako povećanje vojnog proračuna velika korist za vojnu industriju SAD-a, a novoizabrani predsjednik je jasno rekao da će se boriti za radna mjesta u SAD-u.

Za kraj, prošle godine OSRH je izrazio spremnost za slanje naših vojnika na istok Europe u sklopu NATO-a. Trebamo li očekivati taj scenarij ove godine?

Ukoliko se nastave aktivnosti NATO-a i planovi u ovoj godini koji se odnose na jačanje protuinvazijskih aktivnosti na istoku, možemo očekivati i participaciju hrvatskih snaga koje su već sudjelovale u nekim vojnim vježbama.

"Hrvatska realizira svoj strateški interes"

O raspoređivanju hrvatskih snaga na granicu s Rusijom zatražili smo i komentar iz MORH-a. U priopćenju, koje niže prenosimo u cijelosti, MORH je ponovio spremnost hrvatske vojske u pojačavanju prisutnosti na istočnim granicama NATO saveza te da je u tijeku izrada nacrta prijedloga koji će biti upućen u zakonsku proceduru, odnosno u Hrvatski sabor. Naglasili su da time Hrvatska "realizira i svoj strateški interes".

Priopćenje MORH-a prenosimo u cijelosti:

Šefovi država i vlada članica NATO-a donijeli su na NATO summitu u Varšavi dvije temeljne odluke o daljnjoj prilagodbi Saveza sukladno promijenjenom sigurnosnom okružju. Prva se odnosi na jačanje kolektivne sigurnosti kroz jačanje postava NATO-a za odvraćanje i obranu, a druga na projiciranje stabilnosti kroz pomoć u izgradnji sigurnosne arhitekture u državama partnerima NATO-a. Republika Hrvatska je tijekom summita NATO-a, u okviru jačanja kolektivne sigurnosti kroz ojačanu prednju prisutnost (eFP – enhanced Forward Presence), izrazila spremnost sudjelovanja s do jednom pješačkom satnijom u okviru njemačke borbene grupe koja će biti raspoređena u Litvi, uz preduvjet donošenja odluke Hrvatskog sabora o istom.

Vezano za naš mogući angažman u okviru ojačane prednje prisutnosti, trenutno se na strateško-operativnoj razini razrađuju svi mogući modaliteti operacionalizacije, a posebno u dijelu mogućnosti smještaja te logističke potpore zemlje domaćina kao i vodeće nacije u Borbenoj grupi. Sama izrada prijedloga nacrta odluka Hrvatskog sabora je u tijeku, te će ista biti upućene u zakonsku proceduru po dobivanju svih potrebnih odgovora od strane saveznika-vodeće nacije i zemlje domaćina. Očekuje se kako će naše snage biti raspoređene u njemačku Borbenu grupu u Litvi tijekom 2018., a točno razdoblje raspoređivanja naših snaga utvrdit će se temeljem dogovora s vodećom nacijom.

Zaključno, sudjelovanje u sklopu ojačane prednje prisutnosti komplementarno je i s ambicijom Republike Hrvatske u izgradnji i održavanju vlastite međunarodne vjerodostojnosti i odgovornosti te bitno doprinosi daljnjoj izgradnji političkog i vojnog kredibiliteta Republike Hrvatske unutar NATO saveza, kao i povećanju interoperabilnosti Oružanih snaga Republike Hrvatske. Hrvatska ujedno realizira svoj strateški interes, prepoznajući Savez kao najčvršće jamstvo sigurnosti i stabilan okvir za angažman u očuvanju i promicanju regionalne, europske i međunarodne sigurnosti te transatlantskog savezništva i partnerstva, čije vrijednosti i interese u potpunosti dijeli.