Humanitarna organizacija Oxfam upozorila je da bi stvarni broj oboljelih od ebole u Demokratskoj Republici Kongu mogao biti znatno veći od službeno prijavljenog, dok se zemlja suočava s najvećom zabilježenom epidemijom rijetkog soja Bundibugyo.
kontroverzni poduzetnik
Mladiću iz afere s lažnim COVID testovima nisu mogli pomoći u bolnici: Obitelj otputovala po tijelo
Nizak vodostaj
FOTO Nevjerojatni prizori na Dunavu i Dravi: Pogledajte što je isplivalo na površinu
BIZARAN SLUČAJ U NJEMAČKOJ
Žena na bolovanju 17 godina, primala plaću od oko 3500 eura: Sad tuži državu jer je šalje u mirovinu
Prema podacima Ministarstva zdravstva DR-a Kongo od 13. lipnja, potvrđen je 781 slučaj zaraze i 181 smrtni slučaj. No Oxfam tvrdi da je širenje virusa vjerojatno mnogo raširenije zbog nedostatka čiste vode, loših sanitarnih uvjeta i slabljenja sustava praćenja kontakata zaraženih osoba.
Organizacija navodi da je došlo do gotovo potpunog kolapsa higijenske infrastrukture u dijelovima zemlje pogođenima epidemijom. U pokrajini Ituri, jednom od žarišta zaraze, samo jedan od pet zdravstvenih centara ima pristup dovoljnoj količini čiste vode.
Situacija je posebno teška u gradu Mongbwalu, koji ima gotovo 140.000 stanovnika. Ondje samo petina stanovništva ima pristup sigurnoj pitkoj vodi, dok tek četvrtina koristi funkcionalne sanitarne i higijenske objekte, piše Sky News.
"Voda, koja je prva linija obrane u svakoj javnozdravstvenoj krizi, jednostavno nije dostupna", upozorio je Manel Rebordosa, Oxfamov koordinator na terenu u pokrajini Ituri.
Dodao je da rudari u okolnim područjima često nemaju pristup ni osnovnim sanitarnim uvjetima te se svakodnevno vraćaju u zajednice koje se već bore s epidemijom.
"Čista voda stoji oko dva dolara za 20 litara, što je za većinu obitelji nedostižan trošak", rekao je Rebordosa.
Dodatni problem predstavlja činjenica da za soj Bundibugyo ne postoji odobreno cjepivo, zbog čega su higijena, čista voda i rano otkrivanje slučajeva ključni za suzbijanje širenja bolesti.
Oxfam upozorava i na drastičan pad uspješnosti praćenja kontakata. Dok je tijekom prethodne epidemije ebole u istoj regiji između 2018. i 2020. godine bilo moguće pratiti gotovo 80 posto osoba koje su bile u kontaktu sa zaraženima, danas se uspješno prati manje od polovice potencijalno izloženih osoba.
Prema riječima Rebordose, jedan od glavnih razloga je smanjenje međunarodnog financiranja, uključujući povlačenje američke potpore programima nadzora bolesti.
"Taj jaz nije samo statistika. To je stvarnost koja virusu omogućuje da se neprimjetno širi kroz zajednice", upozorio je.
Zdravstveni sustav dodatno je oslabljen dugogodišnjim sukobima. Više od 70 zdravstvenih ustanova uništeno je tijekom nasilja, a u zemlji je dostupno tek 0,2 liječnika na tisuću stanovnika.
U nekim područjima, poput pokrajine Sjeverni Kivu, ljudi umiru u svojim zajednicama prije nego što ih zdravstvene službe uspiju identificirati kao oboljele od ebole. Mnoge obitelji zbog nepovjerenja prema zdravstvenom sustavu bolesne članove liječe kod kuće, čime dodatno povećavaju rizik od širenja zaraze.
Istodobno je međunarodna pomoć za DR Kongo značajno smanjena. Financiranje je palo s 2,58 milijardi dolara 2024. godine na 1,4 milijarde dolara ove godine, što je pad od 46 posto.
"Kada nestanu timovi koji rade s lokalnim zajednicama, glasine se šire brže od virusa", upozorio je Rebordosa.
"Ljudi se boje zdravstvenih ustanova i okreću se tradicionalnim metodama liječenja, što odgađa medicinsku pomoć i povećava rizik od novih zaraza", objašnjava.
Stanovnica pokrajine Ituri Tibakanya Mireille, majka petero djece, ispričala je da je jedno od njezine djece razvilo simptome bolesti.
"Odvela sam ga u bolnicu čim sam primijetila temperaturu i sada čekamo rezultate testiranja. Jako smo zabrinuti", rekla je.
Dodala je da su u njezinoj zajednici već zabilježeni smrtni slučajevi te da su neke obitelji stavljene u karantenu nakon što su se članovi zarazili brinući se za bolesne rođake.
Oxfam je pokrenuo hitni šestomjesečni program vrijedan 11,6 milijuna dolara kako bi osigurao čistu vodu i higijenske potrepštine za oko 200.000 ljudi u pokrajini Ituri. Ipak, organizacija upozorava da trenutačni napori nisu dovoljni kako bi se zaustavilo širenje virusa.