Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Za Dnevnik.hr piše iskusna reporterka Tatjana Krajač koja godinama prati hrvatsku unutarnju politiku - rad Vlade, Sabora, predsjednika i političkih stranaka.


Nova vlast nova pravila! Uvijek ista priča. Pričalo se prije tjedan dana o zabrani novinarima snimanja ministara pred Vladom. Pa i bolje bi bilo snimati ih na nekim pristojnijem mjestima, a ne na cesti trčati za njima i igrati lovice. Treba imati poštovanja i to prema sebi i novinarskoj struci jer mi smo građanima poveznica s političkim svijetom koji ih zanima.

Vezani članci Andrej Plenković obratio se novinarima nakon aktualnog prijepodneva (Foto: Patrik Macek/PIXSELL) Premijer Andrej Plenković HDZ-ovcima koji vrludaju i krše pravila: ''Nisam ja psihoterapeut'' Stevo Culej (Foto: Dnevnik.hr) HDZ-ovac Culej neće podržati Grabar-Kitarović? "Neću vam reći za koga ću glasati, ja imam svog kandidata..."

Nikakve zabrane nema. Sve se može, ali ne baš bacati ministrima pod noge ili kotače automobila. I sve te zasjede ispred Vlade riješile bi se kada bi ministri odgovarali na pitanja novinara, ali oni to ne rade. Ekipa nije kompletirana, ministri nemaju iskustva u javnim nastupima pa od straha da ne "blebnu glupost" bježe! No shvatit će kakvu lošu poruku šalju. O sebi prvenstveno.

Tatjana Krajač nominirana je za Večernjakovu ružu za 2015. godinu u kategoriji TV osoba godine.

No puno veća strogoća pokušava se trenirati preko puta Vlade, u zgradi Sabora. I daleko od toga da reda u parlamentu ne treba biti, ali neke stvari jasan su pokušaj cenzure i utjecaja na medijsko izvještavanje. Obišla sam parlamente nekih europskih zemalja, u Europskom parlamentu u Strasbourgu već se osjećam kao kod kuće i tamo se pravila znaju i novinare se ne ograničava.

U Hrvatskom saboru pokušava se uvesti nova praksa - izjave se snimaju na za to predviđenim mjestima, ne dopušta se novinarima, snimateljima i fotoreporterima da snimaju dolaske članova saborskih radnih tijela na zakazane sjednice (Odbori).

Ekipe su primjerice otjerane da ne mogu snimiti dolazak Dragana Lozančića na sjednicu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Odbijen je i zahtjev da se samo kamere pusti u hodnik da snime dvadesetak sekundi ili dvadesetak fotografija čovjeka o kojem raspravlja cijela država i oko kojeg se razilaze premijer i Predsjednica.
Zašto? Objašnjenje kaže "nećete vi više stvarati gužvu na hodnicima Sabora, ljudi se žale!"

Sjetila sam se odmah nekoliko sati čekanja na još užem hodniku u Strasbourgu na nekom od odbora prije nekoliko godina! Desetak novinara koji prate parlament čekali su zastupnike, imali razna pitanja. Nitko ih nije tjerao. Jednako su zakrčili prolaz kao i mi u našem Saboru jer je uzak, ljudi je puno. I tamo su novinari, iako se međusobno nismo svi poznavali, bili glasni. Došao je službenik, zamolio tišinu, nasmijao se s nama i nastavili smo čekati.

Ja sam dočekala tada povjerenicu EK Viviane Reading. Stala sam ispred nje, zamolila izjavu. Stala je i ona, rekla kako izjave ne želi davati na temutada aktualnog Lex Perkovića. Rekla sam hvala, kratko smo popričale, nisam je uspjela nagovoriti, moj snimatelj snimio je potrebnu sliku, rekle smo si doviđenja i razišle. Ostali novinari snimali su svoje. Nitko mi nije ni pokušao reći da ne smijem stajati na hodniku kako to pokušavaju službe za medije u našem Saboru. Nitko mi nije branio pokušati postaviti pitanje kojem god zastupniku ili njihovom gostu, kako je bilo u mom slučaju. A isto tako, ta iskusna političarka za razliku od naših, novih neiskusnih, nije bježala od novinara.

Kako bi to izgledalo kod nas u Saboru!

Pred Odborom bi stajalo bi dvadeset novinara, službe Sabora poslale bi zaštitare na vrata.
Političari bi počeli izlaziti. Stariji, iskusniji, stali bi i odgovorili na pitanja. Novinari bi se ponekad kao u kokošinjcu nadvikivali ne bi li postavili pitanje. Noviji političari (čitaj MOST) bježali bi od novinara kao vrag od tamjana! Ne daju izjavu, novinari su im neprijatelji, trče kao najbolji atletičari, skrivaju se po uredima, a novinari u skupinama ponekad nalik na zvijeri trče za njima. Takva praksa mora prestati.

Ali rješenje nije zabrana novinarima da se kreću po Saboru, da rade svoj posao, da postavljaju pitanja. Ako postoje oni koji krše osnovna pravila kućnog odgoja i to učestalo, onda saborska služba može reagirati. Ali nije posao saborske službe za odnose s javnošću na zahtjev pojedinih političkih struktura cenzurirati način rada medija.

Svaki novi mandat Sabora pokušao je slično, ograničiti kretanje novinarima, smanjiti im pristup zastupnicima. Nisu uspjeli - neće ni sada.

Tatjana Krajač važan je dio top reportera informativnog programa Nove TV. Njezinu novinarsku svakodnevicu čini praćenje rada Vlade, Sabora, predsjednika i političkih stranaka. Dosad je odradila četiri predsjedničkih izbora te pet parlamentarnih izbora u koje ne ubraja lokalne, a vrijedno je pratila i dva puta europske izbore. Imala je priliku pratiti i dio američke predsjedničke utrke kao jedini novinar iz Hrvatske na prvoj debati u Denderu između Obame i McCaina, a uz kolegicu Ivanu Petrović pratila je i suđenja generalima u Haagu te sudjelovala u brojnim projektima Nove TV - od izbora, do ulaska u EU, što je uključivalo izvještavanje i u Hrvatskoj ali i usporedno u europskom parlamentu i drugim europskim institucijama.