Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro traži povećanje broja zastupnika koje biraju Hrvati izvan Hrvatske, poručivši da sadašnji sustav ne osigurava ravnopravnu političku zastupljenost dijaspore. Poziva na referendum kojim bi se uredilo pitanje zastupanja hrvatskih državljana koji žive izvan domovine.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Predsjednik Vlade Andrej Plenković upozorio je da Hrvati izvan Hrvatske moraju imati pravo na više od tri mandata u Hrvatskom saboru.
Orsat Miljenić s Pantovčaka, pozivajući se na ljevičarske floskule, poručuje - ništa od toga! Poruka Andreja Plenkovića ima nacionalni potencijal, stav Orsata Miljenića je potpuno pogrešan.
Razgovor s ljevicom o političkom pravu Hrvata izvan Hrvatske je besmislen. Usprkos odbacivanja jugoslavenskog komunizma 1990. godine, Hrvati izvan Hrvatske većinom su ostali isključeni iz državnog poretka Republike Hrvatske. To je politički nastavak komunističkih pokolja 1945.
Profesor Marc Đidara, dobitnik najvišeg priznanja EU za pravne znanosti, u Zborniku radova Pravnog fakulteta u Splitu je definirao elemente izbornog prava navodeći presude Suda u Strasbourgu. Sud odbija kategoriju prebivališta u izbornom zakonodavstvu, nema poreznog obveznika, nema ljevičarskih izmišljotina. Broj saborskih mandata Hrvata izvan Hrvatske ne može biti predmet nagodbe.
Svaki hrvatski državljanin je pripadnik jedinstvene hrvatske nacije, te je samim tim i nositelj prava na upravljanje državom. Broj zastupnika XI. izborne jedinice mora biti usuglašen s brojem hrvatskih punoljetnih državljana izvan Hrvatske, usporedivo s ostalim izbornim jedinicama. To se ne odnosi na izbornu jedinicu za nacionalne manjine, ona je presedan. Prema Venecijanskoj komisiji, posebna politička i izborna prava nacionalnim manjinama se koriste rijetko i vrlo kratko, samo u izvanrednim okolnostima, s ciljem njihove brže integracije. To nije strateški politički model. Potpuno uključivanje svih pripadnika hrvatske nacije u državni poredak preko izbornog sustava je strateška obveza.
Danas je izvan Hrvatske oko milijun hrvatskih državljana, od čega je oko 700 tisuća državljana s ustavnim pravom glasa. Izborne jedinice u Hrvatskoj imaju prosječno 350 tisuća birača, a za razliku od državljana izvan Hrvatske, u Hrvatskoj su svi punoljetni državljani upisani u registar birača. To nameće obvezu državi da na isti način riješi pitanje registra birača, čime bi broj registriranih birača izvan Republike Hrvatske bio dva puta veći od prosječnog broja birača izbornih jedinica u Hrvatskoj. To mora biti osnova njihovog zastupanja u Hrvatskom saboru, a ne dnevno-političko pogađanje s pozicija interesa u borbi za vlast. Hrvati izvan Hrvatske prema načelu jednakog političkog prava i prava na zastupanje, moraju imati isti broj zastupnika kao u ostalim izbornim jedinicama, izuzev XII. Izborne jedinice.
Kako to riješiti? Jednostavno – državnim ustavotvornim referendumom!
Referendum može raspisati Hrvatski sabor na prijedlog Vlade, vodeći računa o tome da nije dovoljno samo proglasiti izborno pravo, nego i ustavno obvezati državu za stvaranje zakonskih i materijalnih preduvjeta za njegovo korištenje. To pravo bez osiguranih uvjeta korištenja ispada "kao moje pravo letjeti na Mjesec".
Hrvatskom narodu ne koristi predstaviti ljevicu anacionalnom i destruktivnom. Hrvatskoj ne pomaže ni dojam da su Hrvatska demokratska zajednica i Domovinski pokret nasuprot ljevice dobri i da žele uključiti hrvatski narod u državni poredak. Hrvatskoj treba rješenje toga problema i odlučnost državotvornih snaga svesti takvu ljevicu u njene realne okvire, odbacujući njihov antinacionalni i destruktivni utjecaj na nacionalne interese. Svaki drugi ishod pojačava osjećaj za nepovjerenje u državu i urušava samopouzdanje naroda. Za državnu slabost narod je uvijek lijek, treba vjerovati u narod i ne bojati se liječenja.
Plenkoviću, prekoračimo ljevicu!"
