Taj svečani čin obilježili su svojom nazočnošću i prigodnim govorima predsjednici Azerbajdžana i Gruzije, Ilhan Alijev i Mihail Saakašvili, te njihov turski domaćin Ahmet Necdet Sezer.
Pročitajte i ovo
Trojica državnika su iznijela zajedničku ocjenu, da će naftovod koji prolazi kroz njihove zemlje doprinijeti ne samo regionalnom razvitku, već i uspostavi trajnog mira i sigurnosti u regiji.
To značenje dobit će, prema riječima turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, novu dimenziju uspostavom energetskih koridora prema Grčkoj i Italiji i drugim europskim zemljama. U tom sklopu, kazao je, je i izgradnja plinovoda.
O značaju projekta Baku-Tbilisi-Ceyhan započetog 2002., koji se simbolično naziva i "putem svile 21. stoljeća", govori i činjenica da su svečanosti u Ceyhanu bili nazočni premijeri sedam država, šefovi diplomacija četiri države i ministri energetike iz šesnaest zemalja.
Njegova uloga dobit će još više na važnosti kada se na
tu energetsku žilu kucavicu uskoro priključi i Kazahstan i druge zemlje kaspijske regije.
Time će praktički biti prekinuta i njihova dosadašnja isključiva izvozna energetska ovisnost od sjevernog ruskog susjeda. Istodobno, to će osigurati da Ceyhan, do kojega vode i dva kraka naftovoda iz Iraka, postane iznimno značajna svjetska točka naftnog tržišta.
Naftovodom dugim 1774 km svjetskom tržištu će se dnevno isporučivati milijun barela 'crnoga zlata', ili 50 milijuna tona godišnje Izgradnju naftovoda, vrijednog 3,6 milijardi dolara, najvećim dijelom su financirale naftne kompanije Velike Britanije (30.1 posto) i Azerbejdžana (20 posto), te Italije, Norveške, SAD, Turske i drugih zemalja.
Očekuje se da će posebnu korist od naftovoda Baku -Tbilisi-Ceyhan imati Turska. Na ime usluga njegovog održavanja godišnje će se knjižiti 300 milijuna dolara. No, sigurno je znatno veća ekološka korist, budući da će izgradnja naftovoda smanjiti često vrlo opasni prolaz naftnih tankera turskim tjesnacima Bospor i Dardanele.
