U moru blockbustera i franšiza o superherojima koji pune kinodvorane tisućama gledatelja, ponekad se može činiti teško probiti se kroz masu istog sadržaja i pronaći inovativan, društveno angažiran film sa snažnom porukom. Srećom, na našem se rasporedu gledanja slučajno našao i „Styx“, austrijsko-njemački film koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima.

Galerija


Fantastična fotografija, jasna priča i veliki emocionalni obrat uz dašak politike – sažet je to opis ključnih elemenata filma „Styx“ kojeg nažalost neće moći pogledati u kinima u Zagrebu upravo zato što nije mainstream.

Vezani članci Joker (Foto: IMDB) "Joker" nove generacije brutalan je koliko i tragičan, a kvalitetom je nadmašio sve prethodnike Ad Astra (Foto: IMDB) Svemirska odiseja Brada Pitta koja ruši stereotipe o SF-ovima nije za svakoga, ali je odlična

Pravi festivalski dragulj, „Styx“ je priča o ženi, liječnici iz Beča koja je samosvjesna, samodostatna i odlučna krenuti na odvažnu potragu za izgubljenim rajem. Uputivši se na dugotrajnu plovidbu od Gibraltara do „kraja svijeta“, otočića nedaleko Antarktike gdje želi pronaći netaknutu prirodu i osloboditi se ljudskog društva.

Spremna za plovidbu, opskrbljena znanjem, vještinama i zalihama, ta snažna žena koju je utjelovila fantastična Susanne Wolff, otkriva kako najgora oluja kroz koju će na svom putovanju morati proći nije ona grmljavinska, već upravo politička i duboko ljudska.

Kada naiđe na ribarski brod s migrantima koji tonu nedaleko obale Senegala, morat će se suočiti s logikom kapitalističkog društva, s okrutnošću međunarodnih propisa i sa svojom ljudskom i liječničkom dužnošću da pomogne.

Političan do srži, „Styx“ kroz prekrasne prizore morske plovidbe i beskrajnog plavetnila, uz realističnu kameru i kirurški preciznu fotografiju, šalje poruku koju bi svi gledatelji iz takozvanih zemalja „Prvoga svijeta“ trebali pogledati.

Suptilan, a direktno političan

U jeku gorućih rasprava o zbrinjavanju stotina tisuća izbjeglica, suđenja onima koji su im suprotno naređenjima odlučili pomoći i jačanja radikalnih desnih struja, „Styx“ daje prekrasan, a istovremeno mučan uvid u to kako se pojedinac nosi sa svojim predrasudama, vjerovanjima i dužnostima, kada su one dovedene u ekstremnu situaciju.

Trebamo li pomoći onima kojih se možda bojimo i za koje nam naša vlastita domovina govori da su nebitni, kada nam jednostavno prosvjetiteljsko načelo da smo svi isti to nalaže?

Ovaj je film priča o putovanju, ali ne onom jedriličarskom kakvo se može očekivati iz kratkog sinopsisa već duhovnog. I nadasve moralnog.

Pitak film teške tematike

Uz samo dvoje glumaca čije sudbine pratimo, vrlo je lako ući u intimu njihovih dana, problema i odnosa, a junakinju Susanne Wolff promatramo s divljenjem i strahopoštovanjem. Ona je zoran prizor osobe koja je dovoljno snažna ne samo da preplovi pola svijeta, već i da se suoči s mnogo većim opasnošću – političkim pritiskom.

Sjajna glumačka izvedba, prekrasna scenografija i realistična kostimografija, skladan stil i doista fantastična fotografija vizualno čine ovaj film beskrajno ugodnim oku, što je prava suprotnost njegovoj radnji, noćnoj mori koja nam se odvija pred očima.

Na miran i staložen način „Styx“ indirektno, a ipak vrlo jasno, progovara o granicama naših vlastitih mogućnosti dijelovanja i manjku kulturne empatije u svijetu.

U trenutku kada obale Mediterana oplakuju potopljeni migranstki brodovi, a okolne zemlje ne žele čak ni skupiti leševe s pučine, „Styx“ dolazi kao pravo otrežnjenje. Političan, a ne prepotentan, jasan u poruci i još k tome lijep – odličan izbor za večer kada želite iskušati vlastite granice i prepustiti se dosta ozbiljnom, ali pitkom filmskom štivu.

Nekoć velikog holivudskog šarmera, koji je priznao da je homoseksualac - danas ne biste ni prepoznali