'Inspiracija su nam mnogi rock bendovi te život općenito', mudro zobre ovi srednjoškolci.


Ovog tjedna vam donosimo intervju sa sjanim bendom Ajlend s otoka Hvara koji je sastavljen od pet mladića koji su dovoljno mladi da još uvijek idu u srednju školu, ali i dovoljno stari da njihovu glazbu hvali čak i Marijan Ban!

O čemu razmišljaju, tko ih hvali i kako se nose s kritikama, pročitajte u intervjuu!

P.S. - Bend čine: Kruno Dumenčić (1996)-vokal, Andro Novak (1993)-bubanj, Stefan Dulčić (1996)-ritam gitara, Ive Tudor (1995)-solo gitara i Rino Duboković (1995)-bas gitara.

Kako i kad ste počeli svirati?

Svima nam je muzika važan dio života pogotovo našem pjevaču koji je prvi put u ruke uhvatio bubanj sa 5 godina. Slično je i sa drugim članovima koji su već od malena imali afiniteta prema sviranju.

Kako ste se uopće upoznali?

Kruno je upoznao Andru na svirci sa starim bendom Black Dog. Kada se bend raspao, Kruno je odlučio svirati sa Štefanom iz gušta te im je odlično išlo. Pošto im je nedostajao bubnjar sinula ima je ideja da pozovu prijatelja Andru koji je već tada svirao sa dva benda, a nakon jedne svirke koja je po njima bila zadovoljavajuĆa, ekipa odlučuje pokrenuti bend i nedugo nakon toga sviraju u moto klubu 'Sun Riders'- a, gdje upoznaju Iveta koji im se nakon svirke odluči ponuditi kao solo gitarista.

Ekipa ponudu srdačno prihvaća i svi skupa se odlučuju za ozbiljniji rad od 1.1.2011 kada je i službeno osnovana mlada rock grupa Ajlend. Godinu dana nakon, ekipi se pridružuje Rino koji preuzima bas u svoje ruke.


Što vam je inspiracija?

Inspiracija su nam mnogi rock bendovi te život općenito.


Bili ste predgrupa brojnim rock bendovima s domaće scene, o kome se radi i kako je došlo do te suradnje?

Bili smo predgrupa bendovima kao što su: Bijelo Dugme, Gustafi, Jinx, Neno Belan, Belfast Food, LET3, ufff... Ima ih.


S kim vam je bilo najbolje surađivati?

Pa najbolja suradnja koje se najradije sjetimo je Joško Elezović koji nas je pozvao da sviramo na dočeku olimpijaca. Smještaj, ophođenje s nama kao da smo u rangu najvećih zvijezda, njegova zarazna srdačnost, a tek Splitska Riva, prepuna ljudi... Fenomenalan osjećaj. Fenomenalna uspomena.


Zašto je Marijan Ban bio oduševljen s vama?

To je upravo bilo na dočeku olimpijaca. Bili smo oduševljeni prijemom, te smo Bana upoznali tek kasnije, no kad je pozitivna energija u zraku jednostavno je zapaliti sve oko sebe. Prašili smo kao da smo u nekoj Areni, bili smo skroz u elementu, kad bolje razmislimo... izgleda nam da još tamo sviramo. Sve u svemu, Marijan Ban je prošao tuda i zaustavio se, pohvalio nas na Twitteru i to nam je dalo samopouzdanja. Ban je ljudina.

 

Koliko ljudi dolazi na vaše svirke tijekom ljeta na otoku?

Mnogo! Gotovo svaki klub ili kafić u kojem smo svirali bio je dupkom pun. Nikada nismo brojali, ali koliki god da je prostor, ne primi sve goste odjednom.

Kakve su reakcije?

Publika bude oduševljena našom svirkom, a to je i najvažnije. Naravno, uvijek ima i 'dežurnih kritičara' kojima nikad ništa nije dobro, no naučili smo razlučiti dobre od loših prijedloga i savjeta. Dobre usvojimo, loše zaboravimo i to je to.

Kad biste se morali fokusirati na domaće glazbenike, s kim biste voljeli surađivati i zašto?

Divlje Jagode, Psihomodo Pop, Bare i Majke, LET3, Hladno Pivo, no i TBF koji je za nas najrockerskiji nerokerski bend. Ti bendovi imaju ono nešto u sebi da kažeš 'WOW!', i ostaneš bez daha kao pauza na videu. Pogledajte samo koje je sve 'nespojive' duete Dino Dvornik vrhunski odradio. Tako vjerujemo i za sebe da bi suradnja urodila vrhunskim pjesmama koje bi trajale zauvijek a ne jedno ljeto.


Što biste učinili kad bi jednog dana dobili Porin?

Haha, neznamo. Valjda bi poslije hotelska soba izgledala kao da su Stonesi, Doorsi i The Who bili u nju zaključani tri dana. Ma sigurno bi bili oduševljeni s nagradom. Koliko god se neki 'zgražali' nad njime, Porin je institucija kakve nema nigdje na ovim prostorima. Dobiti Porina znači da si napravio nešto korisno za uši, glavu i srce publike. Da korporativni sponzori uistinu znaju prepoznati dodjele ovakvih nagrada, Hrvatska bi potukla Grammyje u svojim proslavama i dodjelama.

Mislite li da možete konkurirati jednom Urbanu, TBF-u ili domaćim pop zvijezdama?

Nikako. Ipak su oni stariji i iskusniji te je njihova svirka iznimno kvalitetnija od naše.

Biste li ikad pristali snimiti pjesmu s Jelenom Rozgom i pod kojim uvjetima?

Sigurno! Svaka suradnja je novo iskustvo ma koliko god to bilo nespojivo našem trenutnom hrvatskom mentalitetu. Naravno, pjesma bi morala zadovoljavati standarde rocka.

Da vam se pruži šansa da budete predgrupa Miši Kovaču, što biste napravili, kako biste reagirali?

Čovjeku koji je uživo slušao Elvisa, bacao u trans stadione, te koji je prodavao ploča u jednom danu koliko sada ostali u cijeloj godini... Uf, trebalo bi prvo sjesti i doći sebi. Naravno da bi prihvatili, to bi nam bila čast, posebno sada kada smo nedavno vidjeli da hvali Lady Gagu. Mislimo da bi se i on izvrsno zabavljao, a i vjerujemo da bi s nama otpjevao 'My Way' u nekakvoj punk/rock obradi, no ipak puno blažoj od Sex Pistolsa, hahahaha.

Što je najgore što ste ikad napravili na pozornici?

Za sada smo na pozornici apsolutni profesionalci. Možda jedino da spomenemo sviranje pjesama koje neznamo i nikad ih prije nismo svirali. Znaju nam pucati žice, ponekad namjerno izmjenimo riječi refrena poznate pjesme da malo zbunimo publiku, no paljenje instrumenata, eksplozije i 'Gobac/LET3 show' ostavljamo za dane kada budemo svi punoljetni.

Koja vam je najdraža anegdota iz bendovskog života?

Pa ima ih ima, ponekad se okrenemo oko sebe da bi se uvjerili kako nismo unutar nekog skrivenog Monty Python showa, ali anegdote bi za sada zadržali za sebe. Njih najbolje pamti naš menađer koji to sve diplomatski riješava i arhivira.

Koliko često se uopće nalazite radi proba i koliko vježbate?

Ne baš često. Većinom vikendom ako i tad jer svi zivimo u različitim mjestima, dok Ive ide u Split u školu. No odlično se sporazumijevamo tako da kad sviramo, onda uistinu s guštom sviramo. S druge strane ponekad se zna da na probama ostanemo i cijeli dan.

Koliko ste autorskih pjesama dosad napravili, a koliko ih je od toga realizirano?

Napravili smo ih desetak, a od toga ih je realizirano šest, s time da uvijek tražimo studio s kojim ćemo biti zadovoljni, no to zadovoljstvo snimkom se mora i dobro platiti.

Koliko je teško biti mlada alternativna grupa u Hrvatskoj?

Pa na otoku i nije baš pretesko biti 'alternativac'. Uostalom tako svi počinju oko svoga 'kvarta' da bi nakon nekog vremena poželjeli pokoriti grad, državu, Balkan, Europu, Zemlju, Svemir... Treba znati samo stati na vrijeme, a alternative će srećom uvijek biti. Što se tiče 'stranih recenzija' drago nam je kada nas pohvale posebno netko tko prati rock scenu.

Evo za ovu godinu zovu nas u Ljubljanu, Sarajevo, Beograd, Novi Sad, Skopje, pa čak i susjedne EU zemlje, no trenutno uvijek sve zastane na novcu. Organizatori si jednostavno ne mogu trenutno priuštiti da nam plate: put, smještaj i hranu. Zamislite da još tražimo naknadu za naš uloženi trud i izvedbu?

Dok što se tiče albuma, imali smo ponudu od velike izdavačke kuće, mislimo da ona još stoji, no nekako nam je žao predati sve pjesme i potpisom kazati: 'Evo vam ih. Vaše su, vi pržite i distribuirajte, vi barem sebe isplatite nama što ostane...', no opet s druge strane, to se mora kad tad dogoditi.


Imate li kakvu poruku za kraj?

Poručujemo svim mladim bendovima i izvođačima, da na prvom mjestu vjeruju u sebe, nek što više sviraju i nastupaju... trud će se sigurno kad tad isplatiti. Obićno uspjevaju uporni, a ne talentirani (nažalost). Zato dajte ljudi upirite, radite, vratite se svojim korjenima, ako nešto ne ide, jednostavno odbacite i krenite od početka. Jedino tako možemo osvijetlati obraz našoj 'Billboard' top listi.

DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook