'Neki su se upoznali tek u srednjoj, neki se znaju još iz osnovne i tukli su se s ostalom djecom po kvartu'. otkrivaju dečki.


Achromatic Attic je alternative/garage rock bend iz Zagreba osnovan 2009. godine, a u trenutnom sastavu svira od travnja 2010. godine. Bend čine Dino (vokal i ritam gitara), Matt (prateći vokal i bas), Mislav (solo gitara) te Domo (prateći vokal i bubnjevi).

Ako ćemo ih detaljno analizirati - u njihovoj glazbi možete osjetiti utjecaj Arctic Monkeysa, ali i Jack Whitea iz svih faza - The White Stripesa, The Dead Weathera, The Raconteursa. Neke pjesme imaju 'veseliji' ritam koji podsjeća na legendarne Kinkse ili energični zvuk post-hardcore benda At the Drive-In. A danas vam donosimo i intervjuu s njima!

>> Achromatic Attic: 'Kad narastu' zvučat će bolje i od Arctic Monkeysa

Kako i kad ste počeli svirati?

Vezani članci Slika nije dostupna U ponedjeljak počinje osmi INmusic festival! Slika nije dostupna Dok svira Achromatic Attic svi su 'veseli, razdragani i glasni'

Dino: Još davne 2008. godine Mislav i ja smo sviruckali u njegovoj sobi. Bilo je to čisto radi druženja da bi u konačnici iz toga proizašao bend čiji je sastav od tad promijenjen, a i njegovo ime. Tijekom 2009. priključuje se Matej, a u proljeće 2010. i Domagoj. Nakon toga stvari su počele ići na bolje, jedni druge smo motivirali da što više sviramo što je u konačnici dovelo do toga da smo danas dobili lijepe recenzije na EP što od stranih, što od domaćih kritičara.

Kako ste se uopće upoznali, našli, sreli, spojili?

Neki su se upoznali tek u srednjoj, neki se znaju još iz osnovne i tukli su se s ostalom djecom po kvartu.

Što vam je inspiracija?

Dino: U odgovarujućim uvjetima za stvaranje vučem inspiraciju iz životnih situacija i ljudi koji me okružuju.

Mislav: Slušam mnogo raznovrsne glazbe i sve to vrši utjecaj na stvaranje vlastite. No na kraju kao filter u nekom trenutku posluži najčešće raspoloženje u kojem sam ili faza kroz koju prolazim. Isto tako često posjećujem koncerte i vrlo često imam jak stvaralački nagon nakon njih. Nerijetko se dogodi, da kad dođem doma s dobrog koncerta prvo se uhvatim gitare i krenem svirat još uvijek pod dojmom istog.

Smeta li vam ili imponira kad vas nazivaju domaćim Arctic Monkeysima?

Dino i Matej: Oni su veliki bend i vrhunski glazbenici. Ali nas pomalo smeta etikitiranje mladih bendova. Svatko ima svoje uzore. Glazbe danas ima sve više i više, pa je ujedno i teže biti totalno originalan.

Mislav: Meni malo više smeta jer ta usporedba indicira da je to ono što pokušavamo biti. Kopija Arctic Monkeysa. A to nije istina. Svatko tko poznaje njihov i naš opus primjetit će da se u našoj glazbi tek blago čita njihov utjecaj. Mi možda pripadamo sličnoj vrsti glazbe kao oni, nekakav alternativni suvremeni rock, no mislim da takva usporedba neopravdano oduzima originalnost i autentičnost našeg zvuka, koja je i prema stranim i domaćim kritičarima prisutna.


Osim njih, tko vam je inspiracija sa strane glazbene scene?

At the drive in, The Mars Volta, Pearl Jam, Klaxons, Incubus, Kings of Leon, RHCP, Jack White, Rotor, Holy Fuck .

Kad biste se morali fokusirati na domaće glazbenike, s kim biste voljeli surađivati i zašto?

Matej: Them Moose Rush i Mark Mrakovčić. Jer su različiti, a ljepota je u različitosti. A od ovih poznatijih, Dino je imao fazu kad je htio s Remi snimiti stvar, dvije.

Što biste učinili kad bi jednog dana dobili Porina?

Dino i Matej: Bolje Porin u džepu, nego golub na grani. Ha, opet komu to brani?

Mislav i Domagoj: Lijepo je dobiti priznanje za trud, ali nikad nismo razmišljali konkretno o Porinu.

Mislite li da možete konkurirati jednom Urbanu, TBF-u ili domaćim pop zvijezdama?

Dino: Iako su oni vrsni glazbenici, smatramo da im ne možemo konkurirati, a niti oni nama. Budući da imamo drugačije viđenje na glazbu i drugačiju interpretaciju i razmišljanja o istoj.

Mislav: Mislim da su naši stilovi i pogledi drugačiji te da si ne možemo konkurirati, pogotovo s domaćim pop zvijezdama. Ako već pričamo o domaćem tržištu. Onda bih rekao da pripadamo sceni koja se u Hrvatskoj počela nazirati zadnjih par godina, no realno još uvijek je mala i praktički je nema. Razlog tomu što izdavačke kuće idu na sigurno, pa objavljuju 27. studijski album nekog starog domaćeg benda koji već odavno nemaju ništa za reći, umjesto da daju priliku novim mladim perspektivnim izvođačima koje osobno znamo i smatramo da zaslužuju puno više pažnje.

Biste li ikad pristali snimiti pjesmu s Jelenom Rozgom i pod kojim uvjetima?

Smatramo da je na to pitanje bespredmetno odgovarati budući da između nas nema nikakve poveznice.

Da vam se pruži šansa da budete predgrupa Lady Gagi, što biste napravili, kako biste reagirali?


Matej: Ja bih, ona je meni dobra. Pozdrav Katy Perry, nemoj što zamjeriti.


Što je najgore što ste ikad napravili na pozornici?

Domagoj: Jedna od nama tragi-komičnijh je bila kada smo doslovno gledali u televiziju ispred sebe za vrijeme svirke, jer nije bilo nikoga u publici.

Koja vam je najdraža anegdota iz bendovskog života?

Domagoj: 1.Kad smo snimali “Doubt” prvi put. Producent je nakon 10 sati snimanja, od podneva do otprilike 3 sata ujutro, poslušao ponovno što smo snimili da bi na kraju rekao da je nedovoljno dobro i da odemo doma i bolje se pripremimo za sljedeći put. Hvala mu na tome.

Koliko često se uopće nalazite radi proba i koliko vježbate?

Najmanje dva put tjedno u našoj garaži. Kako nemamo struje, koristimo akumulator pa vježbamo dok se ne isprazni, a nakon toga vodimo bitku tko će ga nositi doma i napuniti.

Koliko ste autorskih pjesama dosad napravili, a koliko ih je od toga realizirano?

Petnaestak. Imamo ih šest realiziranih. EP+’Doubt’ i ‘Don’t get me wrong’.

Zašto ste Glassy Sweeper odabrali za pjesmu koja predstavlja cijeli album i zašto baš za nju želite snimiti prvi spot?

‘Glassy sweeper’ je pjesma koja najlakše ljude privuče k nama. Melodična je, pomalo vesela, pjevna, ima zanimljive dionice na gitari i bassu. A i dobili smo puno pozitivnih komentara od publike i frendova koji su rekli da im je to ujedno jedna od naših najdražih objavljenih stvari.

Koliko je uopće teško biti mlada alternativna grupa u Hrvatskoj i je li vam se, unatoč sjajnim stranim recenzijama, otvorila ikakva prilika za snimanjem albuma, a da nije o vašem trošku?

Pa teško je u toliko što financijski praktički ovisiš sam o sebi, a teže je naći posao uz redovno studiranje i sviranje.Imamo sjajnog producenta s kojim smo se brzo sporazumjeli i koji nas savjetuje u mnogim sitaucijama.

Šuška se da mladi bendovi teško preživljavaju prve godine pa čak i ako imaju gaže jer na tim gažama ništa ne zarađuju, kakva su vaša iskustva?

Jednaka. Rijetko gdje se ista zaradi. Obično se odradi za pivu, dvije, u najboljim uvjetima tri. A ako nas pitate, ljepše je vidjeti papir u rukama nego bocu. Ali nažalost, tako će i bit. Sve dok vlasnici klubova idu logikom da bi mi bez obzira koliki im promet ostvarili, čak i usred tjedna, trebali valjda bit sretni što uopće imamo priliku svirati u njihovom klubu...Tužno. Ulaganja su velika, oprema koja bilo dobra ili loša, ne košta malo. Uloženo vrijeme, uz studiranje i sve ostale obaveze, a sve što imate od toga je osobni užitak. Ništa više, bar ne ako govorimo o financijskoj isplativosti. Skup je to hobi. :)



Može li vas nešto pokolebati na putu do radio stanica, vrhova glazbenih ljestvica i velikih rock koncerata?

Naravno da svatko od nas ima ambicije, neke želje i snove. Ali ako te ljubav prema tome što radiš ne tjera da se trudiš te dalje izdaješ stvari i budeš bolji nego što si bio jučer, onda sve to moze otići u krivom smjeru. Ima tu puno čimbenika koji utječu i sigurno će utjecat, ali mi se nedamo :) Dođite na našu sljedeću svirku u Kset 28. ožujka! 

DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook