"Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit' neće - Vukovar". Ovo su riječi pjesme Hrvoja Hegedušića, a davale su nadu ratnih devedesetih u bolje sutra. Zato smo se danas, na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, prisjetila ove, ali i drugih pjesama koje su posvećene upravo gradu heroju.
Da je Vukovar inspiracija i simbol svega onog što se ne smije zaboraviti pokazali su Zaprešić Boysi snažnom, emotivnom pjesmom "Moj Vukovar“.
Pogledaj i ovo
"Ja ga tako doživljavam, kao moj Vukovar, svi ga tako doživljavamo kao naš Vukovar", zaključio je Marko iz Zaprešić Boysa.
A pisati i pjevati o našem Vukovaru, nije nimalo lak zadatak.
"Morate imati tu emociju u sebi prema domovini i prema žrtvi Vukovara da bi to zvučalo dobro. Uvijek kad ostane knedla u grlu znam da je to to, da je to dobro, ali za ovu pjesmu sam posebno emotivno vezan i bez obzira što se radi o mom tekstu, 50 puta ju čujem, 50 puta", rekao nam je emotivni Marko.
Emocije ne mogu sakriti, a veliko strahopoštovanje prema Vukovaru i Vukovarcima, razlog je zašto su ovu pjesmu godinama čuvali u ladici.
"Nadamo se da će im naša pjesma probuditi taj osjećaj da Vukovar ima budućnost i ponovit ćemo onu njihovu frazu - grad to smo mi", poručio je Ivan iz Zaprešić Boysa.
"Grad, to smo mi" - ovo su povijesne riječi Siniše Glavaševića, a jednako snažno ’91.godine odjeknule su riječi pjesme Hrvoja Hegedušića "Stoji grad".
"Stoji grad i stajao je i dalje i kad je bio pao, što kažu Vukovar je pao, nije on pao nikad, on je bio razoren, zaposjednut, ali je ostao. Nije to pjesma samo u Vukovaru, nego pjesma o svim gradovima koji su tih dana stradavali", rekao nam je Hrvoje Hegedušić.
Hegedušić je pjesmu "Vukovar“ napisao u trenutku kad je postao svjestan da tom gradu i cijeloj Hrvatskoj treba optimizma onda je kad je sve izgledalo potpuno crno.
"Rodila se ta pjesma gledajući u ljudima nevjericu i strah. U tom času je postojala opasnost da se solidarnost među ljudima zbog straha i nevjerice gubi", prisjetio se.
Kad ju je otpjevao, nikog nije ostavio ravnodušnim.
"Ja nisam u toj pjesmi nikoga napao, ja govorim o zlim silama koje vrte svoju zadnju igru smrti prije nego što opet nikne cvijeće. Prva reakcija je stigla iz Beograda, tamo su napisali da je Hrvoje Hegedušić nasjeo na ustašku propagandu. Ja nisam nikog spomenuo u toj pjesmi, oni su se otkrili s tom porukom", izjavio je Hrvoje.
I nije bio jedini koji je te ’91., najtužnije godine u novijoj hrvatskoj povijesti, shvatio da je glazba jedno od oružja protiv agresora. Pjevao mu je Vladimir Kočiš Zec, ali i Zlatni dukati. I sve te pjesme posvećene heroju na Dunavu, nosile su u sebi snažne poruke zajedništva.
"Siniša Glavašević je spominjao kako te pjesme zapravo puno znače za branitelje", prisjetio se Hrvoje.
Značile su braniteljima i svima koji su bili svjedoci tog strašnog vremena, vremena zbog kojeg smo danas, na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i ponosni i tužni.
1/3 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
