Posljednji put zagrebačka publika Nellcotte imala prilike vidjeti na glavnoj pozornici INmusic festivala, a u četvrtak, 13. prosinca, otvorit će nastup The Strange u Tvornici kulture.
Zagrebačka indie-blues-folk-rock četvorka Nellcote jedan je od onih bendova koji rade sporo, ali dosljedno; pojavljuju se sporadično, ali taman dovoljno da ih se ne zasitite i uvijek donesu nešto zanimljivo. Posljednji put zagrebačka ih je publika imala prilike vidjeti na glavnoj pozornici INmusic festivala, a u četvrtak, 13. prosinca, otvorit će nastup The Strange u Tvornici kulture. Postoji neka tajna kozmička veza između ekipe iz Bambi Molestersa i Nellcote - pamtimo nastup na Medvedgradskim ljetnim večerima 2017. kada je Nellcote zagrijavao publiku za jedan od posljednjih nastupa legendarnih Bambija.
Ususret nastupu u Tvornici popričali smo s čovjekom koji stoji iza Nellcoteovog stvaralaštva - gitaristom i pjevačem Vinkom Ergotićem.
Sedam godina melankolije i akustike, a onda preokret. Što se dogodilo da se Nellcote okrenuo žešćem bluesu?
Žestoko je uvijek bilo u nama, od početaka. S novim članovima smo napokon dobili priliku izbaciti to iz sebe u ovom obliku i na način na koji smo oduvijek htjeli. Volimo plesati između ta dva pola. Nellcote je sve to.
Vinko, što trenutno slušaš? Kako se glazba koju slušaš odražava na tvoje stvaralaštvo?
Trenutno slušam dosta nove psihodelije i garage rocka. Ty Segall je moj ovogodišnji heroj. U zadnje vrijeme mi je zanimljivo preslušavati vlastite izgubljene ideje, neke stare i po desetak godina. Kopam po snimkama loše kvalitete, snimanima na kazete, i ponekad se zna dogoditi kemija iz koje nastane nova pjesma. To mi je trenutno napeto. Kopati po prošlosti.
Ljeto ste proveli u studiju. Ima li kakvih iznenađenja ili nastavljate u tonu u kojemu ste krenuli?
Sa zadnjim singlom “Mutiny!” smo, čini se, neke prilično iznenadili. Vjerujem da će biti još takvih iznenađenja na albumu. Teško je definirati zvuk kroz samo jednu pjesmu. Trudimo se i sebe iznenaditi kako pjesme nastaju pa se nadamo da će se ta raznolikost i čuti kroz album.
Nastupate relativno rijetko, ali vaše svirke su uvijek dobro posjećene. Kako gledate na nastupe?
Nastupi su ti zbog kojih se bavimo glazbom, bez davanja sebe publici uživo ništa od ovog ne bi imalo smisla. Trenutno smo više koncentrirani na izradu albuma, ali nadamo se da ćemo krenuti malo žešće s nastupima nakon objave albuma.
U četvrtak nastupate prije The Strange. Kakav vam je Echo Chamber? Ima li koja pjesma s njega za koju biste voljeli da je vaša?
Jako se veselimo toj svirci s The Strange. Imaju odličan novi album. Često se vrti na mojoj playlisti, a pjesma “Dime a Dozen” nekako najviše privlači svojom energijom. Uvijek me nabrije, volim kad mi pjesma to učini.
Najdraži nastup do sada?
Teško je izdvojiti samo jedan, ali uvijek nekako bolje legnu svirke u manjim, intimnijim prostorima.
Je li vam važnije da publika obraća pažnju na vaše tekstove (koji su usput vrlo zanimljivi, pomalo caveovski/waitsovski) ili na muziku koja obiluje blues ritmovima?
Vjerujem da publici prvo glazba dolazi u svijest, a tek onda tekst, kao jedan od slojeva pjesme. Osobno, mnogo pažnje pridajem tom sloju kod pisanja i nadam se da ljudi kad slušaju, žele čuti što je “pjesnik” htio reći.
Što ćete svirati u Tvornici?
Svirat ćemo pjesme s nadolazećeg albuma. Želimo vidjeti kako funkcioniraju uživo pred publikom. Možda ubacimo i pokoju staru, jednu od onih koje nikako ne možemo pustiti…
na instagramu
