Kawasaki 3P dolazi u Dom sportova na najveći koncert u dosadašnjoj karijeri.
Debitantski album “Kawasaki 3P” raskrčio im je put prema prema prvoj ligi regionalne alternativne scene, a nasljednik iz 2009. godine je tu poziciju zacementirao. Nakon podužih šest godina čekanja od prvijenca, Kawasaki 3P izdaje “Idu Bugari”. Uz razne dolaske i odlaske iz benda, postavu tog albuma čine Tomislav Vukelić – Tomfa – glas, Davor Viduka (ex. Kojoti, Majke) – gitara; Toni Babarović Babke – gitara; Mario Boršćak (ex. Pips, chips & videoclips) – bas, Stjepan Jureković Štef – bubanj, Demirel Pašalić – Truba, Igor Pavlica (ex. Haustor/Rundek, Jinx) – truba i Stipe Mađor (Hladno pivo) – truba. Sve to čini bend zvučno znatno čvršćim, tehnički potkovanijim te trubački upečatljivijim.
Pomno pripremani album “Idu Bugari” sadrži 16 skladbi od kojih je kao prvi singl odabrana “Puta madre”, a mogu se još izdvojiti “Ni da ni ne”, “Mate Parlov”, “Niskarastaman”, “Anđelko”, kao i “Mup-ovska”. Kawasaki 3P i na ovom albumu ostaje vjeran svom karakterističnom punk/ska/reage zvuku s izvanrednom brassom sekcijom. Vokalni izričaj je i dalje kombinacija iskrene šank-poezije i autoironijskog humora začinjen mirisom zagrebačkog asfalta i karizmatičnog Tomfinog glasa, a na pozornici fantastična K3P osmorka proizvodi eksploziju moćnog zvuka.
“Kada su izašli Bugari stvari oko benda su se prilično zahuktale. Počelo je dolaziti sve više ponuda za svirke i znali smo od tri ljetna mjeseca, mjesec dana provesti u kombiju. Najgore od svega je bilo što su putne kombinacije često bile ubitačne, poput Imotski-Virovitica-Krk. A i nas su kao i sve muzičare mučile dvije najgore stvari kod bavljenja glazbom: vožnja i čekanje. Tako smo, da bi ubili vrijeme i malo se razgibali od vožnje, osmislili najdražu aktivnost svih muškaraca - nogomet. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno. Pošto nas je uvijek barem osmorica na koncertima oformili smo dvije malonogometne ekipe po četiri igrača. Vozač je bio zadužen da lopta bude napumpana i uvijek u kombiju (on ne igra već je oružar), igrači su trebali imati adekvatnu obuću, a svaka momčad se brinula da ima prepoznatljive majice.
Ubrzo se razvilo veliko rivalstvo, dva tabora i dva tima: Svemirska govna i Astralni pederi. Imena timova su zorno oslikavala specifičan odnos prema fair-playu, veliku želju za pobjedom, ograničeno poznavanje sportske vještine i sklonost slučajnom ozljeđivanju sebe i protivnika. Igrali bi svaki puta, prije svakog koncerta, obično nakon tonske probe. Iza stejđa, na obližnjem igralištu ili ispred hotela, svejedno, uvijek se našlo prostora. Uvijek se igrala samo jedna utakmica do šest, s mijenjanjem strana na tri. Pobjednik je odnosio svu slavu i nasladu,” prisjećaju se dečki iz benda.
Zaslađena je i 2009. godina s brojim nagradama, tako su Kawasakiji imali najprodavaniji domaći album u Hrvatskoj, proglašeni su za bend godine, singlovi “Ni da ni ne” i “Puta Madre” su vladalji radijskim ljestvicama, a odsvirali su mnoštvo koncerata u Hrvatskoj i festivala u regiji.
“Bilo je dana kada smo više razmišljali kada ćemo i gdje igrati nego što ćemo i kako svirati to večer. Imali smo i tablicu utakmica s rezultatima. No, ubrzo je došlo do prvih transfera. To je uništilo naše klubove i naš mali nogomet kao i onaj pravi. Unutar timova pojavili su se prvi menadžeri koji su dogovorili razmjene igrača u zamjenu za određene usluge i nagrade. To se desilo jednom, dvaput, triput i ... nakon nekoliko mjeseci više nismo znali tko igra za koga, tko je u Govnima, a tko u Pederima. Prestalo se ginuti za boje kluba, nije se znalo tko koje boje nosi. Rivalstvo i žar su nestali, a i lopta se probušila. Šteta. Nadamo se da će se vratiti ti divni dani sporta, ponosa i slave. Možda ovo ljeto krenemo ispočetka, samo da kupimo loptu…”, sportski kažu dečki iz benda.
Zagrebački Kawasaki 3P održat će u subotu, 25. ožujka u Domu sportova najveći dosadašnji solo koncert i odsvirati presjek kultnih himni koje su označile 24 godine njihove karijere.
na instagramu
