Balašević je koncertom godine priredio večer za pamćenje.


'Ekspresni vlak za Pariz: Pula, Trst, Milano, Grenbl, Pariz, polazi s četrnaestog kolosjeka, drugi peron lijevo ...' poziv je koji je označio početak glazbene avanture koju je Pula čekala pune četiri godine. Svjetla pozornice su se upalila i čarolija je mogla početi. Jedan od najpoznatijih kantautora na ovim prostorima, Đorđe Balašević, stao je pred nestrpljivu masu koja je u isti glas zapjevala: 'Na stanici u Puli...'.

Balašević je koncertom godine, koncertom bez premca, sa pozornice improviziranog željezničkog kolodvora, odnosno 'stanice u Puli', koja je jedan od motiva poznatog klasika 'Oprosti mi Katrin', publici u pulskoj areni koja je bila ispunjena do samog kraja, priredio večer za pamćenje.

Iako prepoznatljiv po svojim baladama, teškim i tužnim životnim i ljubavnim pričama, jer kako i sam kaže, sve prave ljubavi su tužne, Balašević je ovog puta priredio koncert na kojem su, iako je bilo mjesta za sjedenje, svi stajali na nogama.

Moja je draga veštica, Virovitica, Mala garava, Marina, Olivera, Otilia, Berba 59, Boža zvani Pub, Ljerka, Za treću smenu, Put u središte zemlje i Sve je otišlo u Honduras hitovi su kojma je Balašević zagrijao pulsku arenu. Zatim je uslijedila njegova najpoznatija balada 'Prva ljubav', koju je publika, kao i uvijek, otpjevala u isti glas, pa Ćaletova pesma, potom Provincijalka, Nedostaje mi naša ljubav, Al se nekad dobro jelo, Nevernik, Ne lomite mi bagrenje, Ljubav ne pobeđuje, Čivutski vrt i Ljudmila (Tu noć kad je Tisa nadošla).

Arena ispunjena do maksimuma nije bila dovoljna za sve duše koje su željele ove kolovoške noći uživati u melodijama Balaševićevih hitova. Stajalo se oko arene, grlilo, ljubilo, nazdravljalo, a emocije su prštale na sve strane. Sve granice su nestale, a tisuće ljudi disalo je kao jedno.
Savršeni tonovi tambure, gitare, saksofona, klavira i violine iz sata u sat punili su srca publike koja je nakon nekoliko balada ponovno stala na noge i zaplesala uz taktove pjesama Djevorka sa čardaš nogama i Slabo divanim mađarski. Arena je, barem na trenutak, postala mjesto najbolje zabave u gradu, a ta je zabava potrajala puna četiri sata. Mnogima su navirale emocije kada se arenom prolomio zvuk pjesama Budipeštanski sneg, D mol i Bezdan, a onda je uslijedio light motiv svih nemirnih i zaljubljenih duša - Ringišpil. Fešta se nastavila pjesmama Aco braco, Namćor, Sin jedinac i Hej, haj, baš nas briga. Red zabavnih priča, životnih iskustava, red pjesme, prepuna Arena disala je kao jedno.

Đorđe Balašević još jednom je pokazao svoje mađioničarske vještine. Trikom, čiju tajnu još uvijek nitko nije uspio otkriti, među tisućama ljudi stvorio je intimnu atmosferu. Njegova interpretacija vječnih hitova veliku je arenu pretvorila u privatnu zabavu. Četiri sata vrhunskog provoda i nabijenih emocija prošla su za tren.

Životopisni tonovi pjesama Život je more, Bože, Bože i Lepa protina kći ispunili su do kraja, već puna, srca publike, a pjesmama Portret života mog i Neki novi klinci, rukama prepunima plišanih zečeva oprostio se nakratko od pulske publike koja nije željela prihvatiti činjenicu da sve ima svoje trajanje. No, Đole se vratio na 'kolodvor u Puli' te publici priuštio dodatni blok pjesama. Za kraj je izveo pjesmu Odlazi cirkus, te se oprostio od publike kojoj je obećao da će se uskoro vratiti ne bi li im ispunio sve želje te kako bi zajedno otpjevali ostale pjesme koje se nisu našle na popisu vruće večeri u Puli.