Proleter
Proleter Foto: PR

Proleter je bend koji sve radi sam, a u intervjuu su nam otkrili pozadinu novog singla "Druga prilika", kako su se mijenjali te što su sve dosad naučili na domaćoj glazbenoj sceni.


Bend Proleter na domaćoj je sceni popunio mjesto mladih predvodnika punk rocka i pop punka, a upravo su objavili singl "Druga prilika". Novom pjesmom ovaj sjajni mladi bend najavljuje novo studijsko izdanje te svježi zvuk na kojem rade već neko vrijeme. Pjesmu prati i videospot, a o svemu smo više saznali iz razgovora s dečkima.

Zašto je baš "Druga prilika" najavni singl albuma?

"Druga prilika" nastala je prije kojih pet godina kao jedna od prvih pjesama koje će se sada naći na našem drugom albumu. Pjesmu je napisao Antonio kao odgovor na prekid dugogodišnje veze, ali to nipošto nije tužna pjesma. Sve smo to upakirali u naš prepoznatljiv spoj sarkazma i humora jer je svaki kraj zapravo prilika za neki novi početak. Kroz cijelu se pjesmu pojavljuju određeni brojevi (0 bodova, 1 želja, 2. prilika, 3. djevojka, 5. godina…) pa smo odlučili iskoristiti tu igru riječi gdje naš drugi album predstavlja drugu priliku za predstavljanje ljudima. Iskreno se nadamo da se s njim neće ponoviti situacija iz pjesme: „druga prilika – nula bodova“.

Koliko ste snimali spot i tko je sve radio na njemu? Koja je ideja iza videa?

Većinu spota smo zapravo uspjeli snimiti u jednom danu, s tim da smo odradili još par sati snimanja odmah drugi dan. Cijeli spot je jedan veliki "easter egg" koji opisuje događaje koji su prethodili sceni sa naslovnice našeg prvog albuma. Pjesmu je snimao Denis Rostohar (DLR Produkcija), a miksao i masterirao Mark Mrakovčić. Za scenarij, režiju i kameru zaslužni su naš Roland i Karla Kocić. Kasnije je onda Roland napravio montažu i VFX. Pripremili smo i jedan behind the scenes video sa snimanja kojeg je snimao Luka Hrvatić, a sve fotke okinuo je Jeffrey Jemrić. Sav taj prerealističan zombie make-up napravila je Mirjana Domikulić. Moramo se svakako zahvaliti i klubu Močvara na ustupljenom prostoru, našem zombiju Janu Borovčeku koji se znojio ispod te šminke cijeli dan, svim ostalim ljudima koji su došli na snimanje (te između ostalog i glumili zombije, previše ih je da ih sve tu nabrajamo) te Karli i Alenu Kociću na ustupljenoj opremi.

Što ste sve naučili dosad na domaćoj glazbenoj sceni i što vas je najviše iznenadilo?

Ne možemo reći da smo naučili nešto posebno o našoj glazbenoj sceni. Situacija je ista kao i kada smo počeli svirati, a kao što su nam i mnogi rekli: na ovim prostorima najbolje prolaze tambure, klape i narodno. Nismo se, međutim, dali obeshrabriti. Mislimo da su naše melodije dovoljno pjevne, a tekstovi dovoljno zabavni i lako shvatljivi da svi mogu uživati u njima.

U čemu ste se kao bend najviše promijenili od samih početaka?

Možemo reći da se najviše promjenio sam bend. Tin je došao u bend na polovici snimanja prvog albuma, a Roland baš pred kraj. Od toga je već prošlo par godina i sad si već čitamo misli i super funkcioniramo zajedno. Naučili smo neke stvari o produkciji i aranžiranju pjesama pa zato mislimo da je ovaj album par stepenica bolji od prošlog, ali to se nekako i podrazumijeva, ako nešto radiš i ne napreduješ u tome, onda to zapravo nema nikakvog smisla.

Kako to da ste se odlučili na pop-punk izričaj? Tko su vam uzori?

Pop punk je samo naziv za zvuk s kojim smo svi mi rođeni devedesetih odrastali. To je zvuk soundtracka teen komedija kao što je Američka pita ili igrica kao što je Tony Hawk Pro Skater. Bili smo okruženi njime čitavo svoje djetinjstvo, a može se reći da je vrhunac doživio početkom ovog tisućljeća (taman kad smo bili tinejdžeri). Tako da zapravo nismo imali ni izbora, to je zvuk uz koji i dan danas volimo. Neki od uzora su svima dobro znani punk rockeri Green Day, pioniri pop punka blink-182 te bendovi kao što su Good Charlotte, Sum 41, Fall Out Boy, Bowling for Soup, Zebrahead, Busted, Jimmy Eat World, MxPx, Rise Against, Simple Plan, The Offspring, Yellowcard, ska punkeri Goldfinger i Less than Jake ali i neki moderniji kao što su State Champs i Neck Deep. Na našim prostorima nemamo toliki izbor, ali svakako moramo izdvojiti Debeli Precjednik i Kinoklub. No, sve je ovo naravno samo vrh sante leda, slušamo svu glazbu koja nam je zanimljiva i inspiriramo se njome te se trudimo ne previše ograničavati obilježjima žanra. Tako smo za zadnji singl ostavili jednu stvar u kojoj spajamo punk rock i rap, a ljudi koji su ju čuli su nam rekli da ih podsjeća na Elemental pa ćemo morati pričekati da čujemo što publika misli.

Što planirate sve ove godine?

Teško je pričati o bilo kakvim planovima s obzirom na trenutačnu situaciju. Neke stvari koje smo planirali su propale, dok su se ostvarile neke koje nismo imali u planu. Tako smo baš prije nekoliko mjeseci izbacili naš izolacijski singl Korona koji uopće nije bio u planu, a nastao je u svega nekoliko dana. Koncerti i festivali koji su bili dogovoreni su otkazani ili odgođeni, a šuška se da nećemo stati na stage do kraja godine zbog čega nam je jako žao jer uistinu jako volimo nastupati. No, kako sve volimo gledati pozitivno, želja nam je do kraja godine izbaciti još 1 ili 2 spota (što bismo inače jako teško ostvarili s obzirom da svi žongliramo naš bendovski život uz faks i posao) kako bismo dali publici materijal za slušanje do početka sljedeće koncertne sezone.

Čime se članovi benda bave dok ne sviraju?

Antonio studira na FER-u i u slobodno vrijeme balansira studentski život, bend i posao. Roland studira na VSITE-u i voli snimati i montirati. Tin studira fizioterapiju, a ponekad s frendovima zaigra nogomet.

Kako glazba i bend utječu na vaš privatni život? Koliko je to povezano?

Više naš privatni život utječe na našu glazbu, nego naša glazba na privatni život. Naravno, bendovski život oduzima dosta vremena. Kako većinu stvari volimo raditi sami, dosta svog vremena odvajamo na pisanje i snimanje pjesama, probe, dogovor svirki i nastupe, a sa novim pjesmama smo počeli i sami snimati i montirati naše spotove (čitaj: Roland je počeo snimati i montirati naše spotove). Naravno, imamo i nekoliko ljudi koji nam pomažu u kritičnim trenutcima, ali većinu toga odradimo sami. Sve nam to oduzima vrijeme od naših fakseva i poslova, ali ne bismo sve to radili da to uistinu ne volimo. Zapravo je privatni život taj koji više utječe na našu glazbu jer su sve pjesme odraz stvari koje nam se dešavaju (i često nastaju po istinitim događajima). Ne bismo htjeli previše odavati, ali nakon "Druge prilike" spremili smo još nekoliko singlova od kojih je jedan power pop balada, drugi trash pop hit na koji svi dižu ruke, a treći socijalna kritika društva (dakle, od svega pomalo).

Nevjerojatno je koliko sliči majci: Prekrasna kći Ene Begović obilježila 20. godišnjicu njene smrti emotivnom objavom