Frontman Headoneasta Aleksandar Ljiljak komentirao je kako su se u krizi koronavirusa snašle glazbene udruge u Hrvatskoj te što je radio protekla dva mjeseca.
Vaše i naše omiljene glazbenike još neko vrijeme nećemo gledati uživo, na pozornicama klubova, dvorana, festivala i stadiona. Zato vas HDS ZAMP u novoj rubrici "Selfie iz sobe" vodi u njihovu svakodnevicu u kojoj rade na nekim novim pjesmama i albumima, za dane koji slijede.
Pogledaj i ovo
U današnjem izdanju popričali smo s frontmanom Headoneasta, Aleksandrom Ljiljkom.
Kako trenutno izgleda vaše "novo normalno"?
Već je prošlo neko vrijeme od prvih popuštanja strogih mjera koje su bile uvedene i život se vratio, ne bih rekao na staro, nego na "novo normalno". Svi znamo što to znači i kako svakodnevno izgleda. Usporedimo li sadašnju situaciju s onom na početku travnja, svakako je ugodnije otići u dućan pred kojim nema redova, nesmetano obaviti kupovinu na tržnici, ošišati se, posjetiti stomatologa ili jednostavno popiti kavu na terasi omiljenog kvartovskog kafića. I prije pandemije veselje sam uspijevao pronaći u malim stvarima i sitnim radostima i u tom smislu zaista nisam pretjerano zahtjevan.
Koliko su vam protekla dva mjeseca bili ispunjeni kreativom?
Vjerujem kako su meni, kao uostalom i većini ljudi koji se bave profesijama koje iziskuju svojevrsnu samoizolaciju kao nužan preduvijet za rad (slikari, pisci..), lakše sjele restrikcije koje su bile na snazi. Naravno, kroz sve nisam prolazio sam, nego s obitelji pa se kreativnost, pogotovo u prvim danima lockdowna, svodila na pronalaženje odgovarajućih namirnica, slaganje tjednog menija, organizaciju vremena sa suprugom i dvije školarke. Osim fragmenta novog, još neobjavljenog singla Headoneasta kojeg sam iskoristio za kampanju #ostanidoma, videa s prizorima puste Ilice nakon potresa, na koji sam smontirao jednu svoju staru pjesmu i inicijative za pokretanje mobilne bine za glazbenike, nisam baš bio nadahnut za drugo.
Koje učinke epidemije primjećujete na glazbenoj industriji i životu glazbenika?
Unatoč tome što danas znamo ponešto o virusu, ipak je sve još uvijek dosta neizvjesno i svijet strepi od mogućeg drugog vala, istovremeno se otvarajući i pokušavajući uspostaviti novu normalnost. Nažalost, tu nema mjesta za glazbenike izvođače koji su, čini mi se prvi bili na udaru, već u ožujku, a sad je pred njima izazovna budućnost.
Kako su se u ovoj krizi snašle glazbene udruge u Hrvatskoj, pogotovo u odnosu prema svojim članovima?
Glazbene udruge reagirale su zaista promptno i na odgovarajući način stale iza glazbenika. Naravno, nismo otok u ovom društvu i trebat ćemo podršku Vlade kako bi se sadašnja teška situacija prebrodila sa što manje žrtava. Znam to iz komunikacije s drugim glazbenicima, naročito izvođačima s kojima surađujem, a i sam sam bio prinuđen zatražiti pomoć iz fonda solidarnosti HDS-a, nakon razornog potresa u Zagrebu, u kojem sam, zajedno s obitelji, ostao bez krova nad glavom. Ovom se prilikom najiskrenije i od srca zahvaljujem na podršci, prvenstveno Hrvatskom društvu skladatelja, kao i HGU-u i HUZIP-u.
U periodu bez koncerata i koncertnih honorara, koliko se sada glazbenici oslanjanju na sustav kolektivne zaštite prava?
Rekao bih da je on uvijek iznimno važan, a u situacijama poput ove, sustav je presudan za preživljavanje autora. Autori su pokretačka snaga glazbene industrije - jučer, danas, a i sutra.
Kako gledate na fenomen live stream koncerata, je li vas neki posebno dojmio?
Ljudska kreacija je nepresušna, a lijepo je da živimo u svijetu u kojem tehnologija omogućava i olakšava toliko toga. No često mi u tom konceptu nešto fali, neka supstanca i neko neobjašnjivo uzbuđenje, ona radost katarze koju mogu izazvati jedino nastupi pred stvarnim, živim ljudima.
Kako zamišljate povratak koncerata u društvo i što smo, kao zajednica glazbenika i fanova, naučili u svemu ovome?
Idemo mic po mic, najprije drive in koncerti koji se već događaju, zatim će uslijediti ljetni open air koncerti po novim pravilima, a na jesen možemo, nadam se, očekivati i otvaranje klubova i povratak u kakvu takvu normalu. Što smo kao zajednica naučili? Pa mislim da smo otkrili kako smo ustvari bolji i odgovorniji ljudi s puno više discipline i solidarnosti nego što smo mogli zamisliti.
1/3 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
