Ovo je prava štorija o momcima koji se na Ferićevom amblematskom otoku Rabu odaju seksualnim avanturama uglavnom sa raspoloženim strankinjama


Jedan od najuglednijih hrvatskih prozaika Zoran Ferić objavio je novi roman, a za naslov je iskoristio  općepoznati stih Tomislava Zuppe iz megapopularne Runjićeve dalmatinske kancone „Galeb i ja“. „Na osami blizu mora“, knjiga je jakog mediteranskog timbra, prava štorija o momcima koji se na Ferićevom amblematskom otoku Rabu odaju seksualnim avanturama uglavnom sa raspoloženim strankinjama. Nije to erotski roman, ali se bavi erotikom i erotičnošću zrelog doba jugoslavenskog i hrvatskog hedonističkog socijalizma kada su partijske što se erotske tiče gotovo talibanske kočnice popustlie i kada je omladina prvu seksualnu poduku mogla dobiti od izvježbanih starijih i puno iskusnijih zapadnjakinja u čijim su zemljama javne kuće i porno filmovi bili svakodnevna pojava lišena skrupula i zabrana. Istina, seksualna se požuda mogla na jadranskim ljetovalištima upražnjavati i sa trudbenicama iz istočne Europe koje su također ljetovale na plažama od Savudrije do Prevlake.

Vezani članci Karen Dionne Bijeg ozloglašenog ubojice iz zatvora označio joj je karijeru, njezina drama dostojna je filmskog uprizorenja Papa Franjo Papa Franjo vjeruje da će umrijeti u Rimu: "Bit ću papa, na dužnosti ili u mirovini. Neću se vratiti u Argentinu"

Naravno, Ferić ni ovaj put nije napisao prozu za jednokratnu uporabu. Njegovi opisi seksa, ali i pojedinih muških likova koji na mahove vrlo grubo i sirovo lamenraju o ženama i njihovoj erotskoj
ćudi, nisu sami sebi svrha. Oni nam otkrivaju jedno novo, mračnije i destrukvnije Ferićevo lice i među njegove likove uvode i osobe koje kao da su u kantilenske morske priče došle iz predvorja pakla. Istina, neobuzdane seksualne avanture vrlo su često kod Ferića samo put, a ponekad i prečac do krajnje tragičnih ishoda u kojima roditelji na odmoru čak ostaju i bez djece, koja ih žele kazniti zbog njima neshvatljivih erotskih ponašanja u kojima se ukida stroga zadatost obiteljskih pravila i ozakonjena monogamija.

Što se jezika tiče, Ferić se opravdano pozabavio i otočkom čakavštinom, kao što je i inače s puno ljubavi i razumijevanja govorio o otočanima, posebno otočankama i to napose u prelijepoj noveli koju je nazvao „Snjegovi Kilimandžara“. A u noveli „Tuga Belgije“ očito je htio odatipočast velikom belgijskom romanopiscu Hugu Clausu. Osim brojnih likova, u roman je uveo i brojne dokumentarističke činjenice, stvoreći tako i svojevrsnu rapsku društvenu kroniku poručujući nam da mu je itekako važan društveni kontekst u kojem njegovi junaci odrastaju i postaju odrasli ljudi. Ovog je puta puno više spisateljske pažnje posvećeo i ženskim likovima koji su mu na razini sa muškima, a vrlo su često karakterno i snažniji od muškaraca što romanu daje dodatnu dinamiku i snagu.

Ipak, ako od romana „Na osami blizu mora“ očekujete paprenu i slikovitu pričicu o životu jadranskih 'galeba', dakle muškaraca koji osvajaju seksualno gladne ženskinje svih (pa i zabranjenih) uzrasta, treba reći da Ferić svoj najnoviji prozni uradak nije tako zamislio niti napisao. Ima tu galebarenja i galebova, ali Ferić o njima ne ispisuje nekakvu mačističku mitomansku apoteozu, nego ih spušta na zemlju i vrlo često prikazuje kao nemoćne žrtve iskonskih animalističkih igrica u kojima ženke vrlo često požderu narcisoidne i neoprezne muškiće. Stoga su i Ferićevi junaci tek osobe koje žive jako daleko od šlagerskih pretjerivanja i pojednostavljivanja, u vlastitim podrumima prepunim strahova i nesigurnosti. Oni nam pokazuju naličje socijalističkog turizma u kojem je seks sa tek stasalim domorocima sastavni dio nemaštovite ponude, a mlada sperma uzdignuta na pijedestal nacionalnih specijaliteta koji stare goste desetljećima vraćaju u ista pitoma mjesta idiličnih trgova, zabačenih plažica i opojnog domaćeg crnog vina.

VLM