Ivana danas slavi rođendan, ali i svoju prvu kolumnu koju je napisala za naš portal. Uvodna priča uvodi vas u svijet estrade o kojem će Ivana pisati. Ivani želimo sretan rođendan, ali i puno čitatelja koji će zavoljeti njezine priče.
Ovaj naslov postoji već jako, jako dugo. Negdje sam ga zapisala u jednu od mojih bilježnica. Toliko je star taj naslov da u vrijeme kada sam ga zapisala nisu postojali kompjuteri. Dakle o tome sam gledala samo u filmovima s James-om Bondom. I evo došao je i taj trenutak da napokon 'IZA OGLEDALA' dobije svoj smisao i mjesto. To je moja prva kolumna. Pisat ću vam o estradi, o ljubavi, o svojim iskustvima, osjećajima, usponima i padovima, zapravo o svemu što vas je oduvijek zanimalo.
Pogledaj i ovo
Još kao malena djevojčica kad bi se pogledala u ogledalo, pitala bih se: sigurno ima nešto s druge strane ogledala. Potom bih pogledala iza ogledala, ali tamo nisam vidjela ništa. Nisam to mogla prihvatiti kao potpunu istinu. Ostala sam u uvjerenju da sigurno tamo postoji jedan potpuno novi i drugačiji svijet. Moj svijet iz mašte. Gdje su svi ljudi lijepi i nasmijani, gdje postoje velika kraljevstva, princeze, a kraljevi i kraljice su prekrasne. Svijet u kome je sve moguće. Ti samo pomisliš i odmah se ostvaruje sve što si mogao zamisliti. Zašto vam to opisujem? To je bio moj početak. Jednostavno sam kao djevojčica znala da je sve moguće i da se svi ciljevi ostvaruju, samo ako jako vjeruješ.
Duboko u sebi sam znala da ću jednoga dana biti poznata pjevačica i da će svi znati za mene, a ja ću pjevati i svi će pjevati sa mnom. Imat ću lude kostime i šminku, putovat ću po svijetu i imati jako puno prijatelja. I eto... snovi su postali stvarnost. U našoj obitelji se non stop sviralo i pjevalo. Bili smo raspjevana obitelj. Tako da mi je glazba bila u krvi. Svoje prve klavijature sam dobila s četiri godine i pokušavala sam odsvirati melodije koje bi čula na radiju. Tako bi se najčešće igrala. Tata mi je bio glazbenik, tako da smo svako ljeto išli negdje na more, gdje je tata dogovorio gažu. Tada bih uživala, jer sam se mogla penjati po bini i pjevati s tatom i njegovim bendom. Publika je bila oduševljena što vidi tako maleno dijete koje pjeva i pleše. Zapamtila sam taj osjećaj kada ti publika plješče i viče 'bravo, bravo, hoćemo još'. To je najbolji osjećaj na svijetu, nisam ga zaboravila i zbog tog osjećaja sam još uvijek na sceni.
Ivana Banfić postaje učiteljica
Zašto sam krenula od najranijeg doba? Nemam pojma, mislim da je sve već zapisano negdje među zvijezdama, a mi samo osluškujemo svoje srce i dopuštamo mu da nas vodi tamo gdje trebamo stići, 'Iza ogledala'.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
na instagramu
