Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Puno je uloga iza nje, ali još nikada nije bila kolumnistica. Leona je u svojoj prvoj priči otkrila kada se prvi put susrela s glumom, ali i otkrila da je zbog ljubavi preskočila priliku života!


Pa ajmo od početka…

Moj američko glumački san je počeo vrlo rano u životu. Zapravo početak početaka je bio kada sam imala, koliko se sjećam, oko pet godina. Kada upijaš kao spužva svijet sa svakim pozitivnim atomom tijela i sjećaš se života iz tog vremena kao blagog pijanstva. Moj svijet su bili filmovi, voljela sam gledati sve. U to vrijeme očarao me crno bijeli TV svijet kod bake i djeda kod kojih bi provodila praznike. Tada je svijet postao još ljepši, a naročito kada je dobio i boje.

Tada je došla era tata, ja i kaubojski filmovi. Mislila sam da lasom i konjem mogu spasiti svijet i da se zovem Clint. Proživljavala sam sve što i oni, suosjećala sam sa svim likovima bezuvjetno, pokušavala razumjeti njihove postupke. Oduvijek sam bila empatična i altruistična, što lose prolazi i danas, a ni tada nije bilo “cool”. Bila sam patetična, plakala sam na svaku tužnu situaciju. Jako mi se sviđao engleski jezik i osjećala sam iznimno uzbuđenje i leptirice u trbuhu od same pomisli da glumim.
Još uvijek mi je tako. Otkrila sam svoju strast, a još uvijek sam imala mliječne zube. U osnovnoj školi upisala sam dramsku. Veliko platno učinilo je svoje. Otkrila sam ego. Postat ću filmska zvijezda. Uvod u glumačke vode bila je srednjoškolska predstava Pepeljuga. I nekim čudom upišem Akademiju Dramskih Umjetnosti i ostvarim dio sna. Snimila sam neke filmove, radila u kazalištu i bila djelić svih tih ljudi s papira. Prošla sam kroz njihove priče i ostavile su dobar trag na meni. Naučili su me puno o meni samoj. Ali gluma nije psihoterapija. Ne pokušavajte sami. (smijeh)

Oduvijek imam premalo ambicioznosti, a previše snova. Još uvijek je tinjao negdje taj stari san, mali ego i veliki američki filmovi. Pravo neptunovo dijete. U svojim dvadesetima, na vrhuncu svoje karijere, odem u Los Aangeles. Imala sam sreće i otvorila su mi se neka vrata. I to jedna velika vrata, ali jednostavno nisam mogla kroz njih proći jer sam shvatila da je ljubav ipak moj životni prioritet. Koja luzerica! Znam, ali ne može čovjek protiv sebe, nikada, ali bas nikada!

Leona Paraminski postaje kolumnistica

Nisam vam rekla da sam, kao djevojčica, obožavala i ljubavne priče. Oooo da! Jakooo! Sanjala sam o „pravom“, ljubavi svojeg života. Kako ja volim život, a svemir mene, došao mi je pravi. Još smo u braku, ali kao da nismo. Toliko nam je lijepo. (smijeh) Kada sam već skoro, ali skoro pustila taj san, R.I.P.(rest in peace), dogodilo se nekoliko ključnih trenutaka i nekoliko opcija za odlazak u Ameriku. Opet. I to sa „pravim“. Tako to uvijek biva! Kada nešto želiš, tek kada otpustiš, dođe ti!

Sad sam na putu ostvarenja ili propasti?! A današnji američki filmovi i sama Amerika, to je već neka druga priča.

DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook