Kada je MasterChef došao u Hrvatsku, bila je to instant-senzacija koja je obarala sve rekorde gledanosti i pokrenula lavinu novih kulinarskih emisija, a na domaću scenu predstavljena je nova vrsta "celebova" – vrsnih kuhara. Prvi pobjednik showa, proslavljeni zaljubljenik u trčanje i prirodu, Šime Sušić, koji je Hrvate opčinio svojim ribljim specijalitetima, razgovarao je s nama i rekao nam gdje i što radi danas, osam godina nakon svoje pobjede koju sada opisuje – kao san.

Galerija


Samozatajni Šime Sušić, za kojeg su mnogi očekivali da će se zaposliti u nekom od najboljih hrvatskih restorana, već sedam godina posvećen je primarno svojoj prvoj ljubavi – geografiji. Kao profesor u Prvoj privatnoj gimnaziji u Zagrebu radi već sedam godina, a najvećom svojom privilegijom smatra što mu taj posao omogućava daljnje njegovanje strasti prema hrani i kuhanju.

Vezani članci Slika nije dostupna Proljeće 2015. u znaku je 'masterchefmanije'! Slika nije dostupna Gdje su danas bivši natjecatelji MasterChefa?

''U Privatnoj radim od 2012. Počeo je Masterchef, meni je ostao samo diplomski, no onda zbog Masterchefa nisam dao diplomski u drugom mjesecu, nego u dvanaestom, a u drugom mjesecu iduće godine već sam počeo raditi. Dobra je stvar što imam dosta veliku slobodu. Ovdje predajem geografiju, a geografija bi se trebala bazirati na terenskoj nastavi, na više terena, a manje teorije – ovdje je to stvarno omogućeno. Po mom skromnom mišljenju, puno je bolje izabrati šest učenika iz više razreda koji žele ići na terensku i onda s njima odraditi terene koji su dosta zahtjevni. Imao sam u početku problema s motiviranjem nekih učenika, osobito cura, zato što su smatrali da je to preteško.“

Kreativnost koju je u kuhanju pokazao pred malim ekranima sada prenosi i na učenike pa tako predaje na neortodoksan način, zbog čega je posebno sretan. Kombinacija teorije i prakse, tvrdi, iznimno je bitna kako bi se učenicima približilo gradivo. Zbog toga svoje najbolje učenike često vodi na izlete.

„Zadnja dva puta išli smo na Rab. Radilo se o kombinaciji veslanja, koje je odličan sport za sljubljivanje čovjeka s prirodom jer se može veslati blizu litica i klifova, povijesti, planinarenja, povijesti... S obzirom na to da sam profesor povijesti, bili smo i na Golom otoku i Grguru. Lovimo ribu, skupljamo šparoge, uglavnom to je kombinacija svega. Ovdje sam znao čak držati i razna predavanja na temu geografije hrane. Kuhanje je moja ljubav, ali to mi je ipak hobi. U predavanju se ipak vidim, lijepo mi je raditi s djecom.

Jednostava računica 

Zaključuje da su i geografija i kuhanje njegove ljubavi, no da je hrvatska stvarnost takva da je lakše baviti se profesurom. A to ima i neke specifične prednosti.

„Kad podvučem crtu i vidim sve plusove i minuse jednog i drugog posla, meni kod kuhanja ima puno više minusa. Da živimo u Australiji ili SAD-u, možda bi bilo drukčije, ali živimo u Hrvatskoj, što je isto super“, rekao nam je Šime. Slobodno vrijeme omogućava mu da se bavi svojim drugim hobijem, atletikom, kojoj je predan već dugi niz godina, a osim toga se tu i tamo odvaži upustiti u avanturu.

Putuje kada može i stigne, a okušao se i u veslanju kajakom do svih 47 naseljenih hrvatskih otoka. U njegovu profesorskom opisu na internetskoj stranici gimnazije sam sebe opisuje riječima „kuham, berem gljive i šumske plodove, lovim ribe“.

Nestvarno životno putovanje u MasterChefu

Danas mi se to sve čini kao neki san i kao da se to sve uopće nije dogodilo. Zapravo se jako začudim kada me netko prepozna iako je prošlo, evo, osam godina, što je stvarno puno. MasterChef mi je, kao i većini kandidata, otvorio vrata onoliko koliko su oni to željeli da im se otvore vrata. Svakako mi je promijenio život i otvara mi lakše neka vrata, ali nisam baš osoba koja se gura. Posao dođe meni. S obzirom na to da radim u školi, imam tu čast i privilegiju da mogu birati poslove. Ne moram sve uzeti, već samo ono u čemu se vidim, u što vjerujem i što mi ima smisla.“

Šime tako surađuje sa zagrebačkim restorančićem „Heritage“, koji je na TripAdvisoru ocijenjen kao najbolji street food restoran u Zagrebu. „Heritage“ u svojoj ponudi ima samo tradicionalne, lokalne proizvode specifične za određene regije Hrvatske.

Treba li na televiziji postojati više showova sličnih MasterChefu - „Apsolutno!“

A svoj entuzijazam prema kuhanju prenosi i učenicima.

Ne prođe sat geografije ili povijesti, a da ne spomenem neku hranu. Štoviše, na nekim satovima, pogotovo u trećem razredu kada radimo zemlje svijeta onda obavezno i kuhamo. Primjerice, radi se Amerika i ono što svi vežu uz Ameriku je – hamburger. Hamburger sam po sebi svi asociraju kao junk food, što je zapravo nepravedno. Hamburger se može napraviti od kvalitetnih i dobrih namirnica, a ne od loših. Odeš s djecom na Dolac i onda im kažeš da se hamburger recimo može napraviti i od mljevenog ramsteka, što je kvalitetno meso. Da mogu napraviti svoj kečap, napraviti svoje priloge, kupiti kvalitetno pecivo, da je pecivo jako bitno, da je bitno košta li 3 ili 7 kuna. Onda je to puno bolje“, objašnjava Šime.

Važnost „hands on“ pristupa i korist kuhanja Šime objašnjava na vrlo životan način.

„Moment kada vidiš učenika da nakon tebe filetira svoju ribu, izvadi kosti, ispeče ju i onda pojede s prilogom, to je nešto što će njemu ostati. Što njemu znači da se u Norveškoj kod Lofotskog otočja lovi bakalar? Ništa! Ali to da on recimo svojoj potencijalnoj curi za koju godinu filetira ribu i to joj napravi – pa to je san svake žene!“

Ipak, priznaje da nije primijetio da je netko od đaka odlučio krenuti njegovim stopama i postati kuhar ili geograf, no i da im govori kako primarno treba biti realan u svojim očekivanjima.

„Ima nekih ideja da idu na geografiju, ali ja im realno kažem da treba izbalansirati želje i realnost. Ljubav i novac. Ako uspiješ spojiti to dvoje, to je fantastično, ali nekada je to nemoguće spojiti. Meni škola i dalje ostavlja dovoljno prostora da imam vremena za druge hobije. Recimo, jako cijenim slobodno vrijeme i tišinu. Kad netko radi u školi, onda jako cijeni tišinu izvan škole“, rekao nam je Šime.

Samo kod profesora Šime - vožnjom bicikla do petica

Čak i ako ne krenu njegovim profesionalnim putem, Šime i dalje smatra kako je svojim đacima inspiracija i svojevrsni mentor koji ih potiče da promišljaju na drugačiji način no što su to navikli.

„Mislim da sam im inspiracija i da im mijenjam neke navike i perspektive. Recimo, kod mene, ako tri puta dođeš biciklom u školu, dobiješ peticu iz zalaganja! Tako da neki stvarno dolaze prijevoznim sredstvima koja ne uključuju javni gradski prijevoz, već recimo električnim romobilima, biciklima ili skejtovima. Ja otkad radim jednom nisam došao u školu biciklom. Ne postoji loše vrijeme, već samo loša oprema!“ govori.

Za kraj, komentirao je i važnost dobrog odnosa i uzajamnog poštovanja i truda profesora i đaka. Kreativnost je začin koji upotpunjuje i kulinarstvo, ali i školstvo.

Kretaivnost u kuhanju pretače se u kreativnost u školi. Sat će biti dobar onoliko koliko profesor uloži truda, ali nije samo to na stvari, trebaju i učenici pokazati zanimanje. Profesor treba napraviti prvi korak, a onda dalje to ide kao začarani krug, jedan kotačić pokreće ostale kotačiće“, zaključuje Šime.

 

Tatjanu Jurić zaštitar nije htio pustiti u noćni klub: ''Ili se neoriginalno upucava ili su dalmatinski geni čudo''

Pokazala tijelo iz snova: Atraktivna brineta plijenila poglede u haljini koja malo toga ostavlja mašti

Maja Šuput više nije plavuša, mnogi je na prvu nisu prepoznali! Pogledajte njezinu novu boju kose