Obnovu vukovarske škole pred našim je kamerama obećao tadašnji ministar obrazovanja Pavo Barišić, no njegova nasljednica tvrdi - to zakonski uopće nije moguće. Od mirne reintegracije do danas, problem nije riješila ni jedna Vlada.
Pročitajte i ovo
15 milijuna kuna vrijednu sanaciju škole, od ove jeseni, obećao je donedavni ministar obrazovanja Pavo Barišić, no obećanja traju već godinama.
Ipak, sve je ostalo isto. Rupe od Domovinskog rata, uništena fasada, prozori koji prokišnjavaju i dvorište zabranjeno za igru zbog ugrožene sigurnosti. Nova ministrica tvrdi da obnova škole zakonski nije niti bila moguća.
Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak učenicima devastirane škole nudi novo obećanje. "Mi imamo rješenje, mi smo iznašli rješenje, idemo sada brzo u izmjenu zakonske regulative i to će nam onda omogućiti da djelujemo u ovakvim školama, kao što je vukovarska definitivno prioritet u škologradnji", kaže.
Nove rokove pak nitko ne spominje.
Izrada nove zakonske regulative, koja bi državi ponovno omogućila da gradi i sanira škole umjesto županija i gradova, prema riječima ministrice Divjak, pri kraju je i za javnu raspravu bi trebala biti spremna tijekom rujna.
No, treba imati na umu vremensko razdoblje koje je potrebno za natječaje, odabir izvođača radova, a zima je pred nama, tako da je teško skoro očekivati prvu lopatu. Osim toga, treba osigurati i novac, a za to će se, po svemu sudeći, morati čekati novi proračun.
Ima li drugih rješenja i što na sve i sam kaže pitali smo vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu.
Prije svega, je li Vas zatekla vijest o tome da se obnova do daljnjega odgađa?
Moram priznati da jest, jer imao sam čvrsta obećanja od strane, sad bivšeg ministra (Barišića) da će obnova škole ići, da će ona biti prioritet. S druge strane, puno je obećanja već bilo, a ishod je ovakav kakav jest, tako da s te strane, moram priznati i da nije.
Osnivač škole je Županija, ona tvrdi da nema 15 milijuna kuna - razmišljate li Vi u Gradu Vukovaru preuzeti školu na sebe i imate li Vi mogućnosti financirati obnovu?
Moram priznati da mi jesmo prisiljeni ići u tom smijeru i da će to vrlo vjerojatno biti naš smjer u kojem ćemo prvo zatražiti osnivačka prava, a onda i pristupiti obnovi ove škole ili putem vlastitih sredstava, ili što je vjerojatnije, putem sredstava Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara. To nije priča kojoj smo težili, ali evo, ako se svi zaklinjemo u djecu, i doista mislim da jesu naša budućnost i da moraju imati uvjete sukladno vrmeenu u kojem živimo, a ne sukladno trenutnom stanju, mislim da nemamo izbora nego izdvojiti sredstva koja smo mogli investirati u puno tog drugog. Ipak kao što sam rekao, prioriteti se moraju znati, a to će biti ova škola.
Koga smatrate odgovornim za ovakvo stanje i ima li po Vama opravdanja što ta škola nije obnovljena još od Domovinskog rata?
Ovakve prizore da gledaju i ljudi, to izgleda morbidno, pesimistično i loše utječe na psihu, pogotovo na djecu koja su tu svakodnevno. Dvadeset godina je prošlo od mirne reintegracije, mislim da ste dobro detektirali krivce u županiji i županu i Vladama, odnosno na to kako su se zakoni mijenjali i kako su se prebacivala mogućnost obnove s jedne na drugu stranu. Mislim da je to ključno, mada se ne treba toliko fokusirati na krivca. Treba se fokusirati na obnovu, ali doista je svima nama u Vukovaru nevjerojatno da 20 godina od mirne reintegracije imamo ovakvu zgradu i unatoč svim obećanjima i iskazima, velike empatije i simpatije prema Vukovaru, ipak nas ovakvi rezultati i uvjeti života u tome znatno uspore.
