Odakle tako veliki iznosi koje treba otplatiti?
Uopće nije čudno. 25 godina živimo na kredit, zašto ne bismo i 26 godinu. Svaki ministar, pa i ovaj ministar, početkom godine krene u svijet. Puno je novca, jeftinog novca, ima sreću, mora samo biti brz da prikupi kredite kako bi počeo vraćati kamate budući da smo još uvijek na kamatama i povratu kamata. 62,1 milijardu kuna. A gdje smo taj novac potrošili? Na jamstva, obveznice, ceste, željeznice, pola mirovina mora država osigurati uzimajući kredite da umirovljenici dobiju mirovine.
A kako to izgleda zadnje tri godine? Posljednje tri godine zapravo su bile užasne. 2018. godine bit će financijska renesansa ministru Mariću - morat će se zadužiti samo 26 milijardi kuna.
A što to sad znači - hoćemo li kao država biti sve zaduženiji?
Jesmo visoko zadužena zemlja, ali činjenica je da se čak i naš javni dug smanjuje. 282 milijarde kuna u ovom trenutku je javni dug. Svaki dan oko 22 milijuna kuna se smanjuje javni dug. Zašto se smanjuje? Zbog tečajnih razlika, ali i činjenice što je u državnoj blagajni minus iz godine u godinu je sve manji i manji.
Država uzima i vraća kredite, no mogu li zaposleni, ali i svi stanovnici ove zemlje znati koliko u tim stotinama, milijardama otpada na njih?
Država će vratiti taj kredit. Ali možda se svatko može poistovjetiti kada vidi koliko je on u ovome trenutku uvjetno rečeno dužan. Svaki radnik u ovom trenutku je dužan 176.581 kunu. Sljedeću godinu svaki radnik bit će dužan 175.571 kunu.
No s druge pak strane u ovoj zemlji dijete koje je rođeno danas, baka koja gleda televiziju, studentica koja se vratila s fakulteta dužni su 64.090 kuna. Sljedeće godine bit će dužni 65.636 kuna. To je Hrvatska koja već godinama živi na kredit.
