Na konferenciji za novinare predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović izvijestio je danas o nekoliko novijih odluka za koje postoji poseban interes javnosti.
Pročitajte i ovo
Šeparović je na početku presice kazao da je Ustavni sud ukinuo neke dijelove statutarnih odluka o korištenju srpskog jezika i pisma u Gradu Vukovaru, ne bi li se vijećnicima srpske nacionalne manjine osigurali jednaki uvjeti kao i vijećnicima hrvatske nacionalnosti.
Iz Ustavnog suda obvezali su Vladu RH da u roku od godinu dana donese izmjene i dopune Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Šeparović je naglasio da pripadnicima nacionalnih manjina ne smiju zakonom biti stvorene poteškoće u uporabi njihova jezika i pisma.
"Prava pripadnika nacionalnih manjina na korištenje njihova jezika i pisma ne smiju biti ograničena raspodjelom proračunskih sredstava", kazao je Šeparović.
Iskazana je zabrinutost što vukovarsko Gradsko vijeće "nije pristupilo donošenju odluke o mogućnosti, odnosno potrebi proširenja opsega osiguranih individualnih prava pripadnika srpske nacionalne manjine koji žive u Gradu Vukovaru novim pravima iz kataloga prava predviđenih Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj".
Kazao je i da se obveze Grada Vukovara i pisma ne mogu odgađati u nedogled. Istaknuo je i da Ustavni sud uzima u obzir specifičnu situaciju toga grada. Naložio je Gradu Vukovaru da već u listopadu postupi po donesenim zakonskim odlukama te dostavi dokaze o tome.
"Ustavni sud opetovano ističe da ima razumijevanja za posebnu povijesnu političku situaciju u Gradu Vukovaru. Međutim, iznimka propisana člankom 6. stavkom 2. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina mora se tumačiti usko i ne smije dokinuti samu bit prava koja nacionalnoj manjini daje taj zakon. Osim toga, ona ne smije biti zloupotrijebljena na način da predstavlja puko obećanje prava pripadnika nacionalnih manjina koje se neće i provesti.
Gradskom vijeću Grada Vukovara nalaže se da, primjenjujući zaključke i stajališta iz ove odluke, već u listopadu ove godine postupi po članku 5. stavcima 3. i 4. Izmjena Statuta, odnosno članku 61. stavcima 3. i 4. Statuta Grada Vukovara i članku 6. Izmejna Statuta, odnosno članku 61.a Statuta Grada Vukovara, te da o učinjenom bez odgode izvijesti Ustavni sud, kao i da ubuduće poštuje vremenski okvir za donošenje takve odluke."
"U listopadu moraju vidjeti koja od prava individualnih i kolektivnih, s obzirom na dostignuti stupanj snošljivosti i dijaloga, se mogu proširiti i o tome donijeti odluku. Ako Ustavni sud bude smatrao da to nije u skladu sa Ustavnim zakonom zadržao si je mogućnost da je ukine", kazao je Šeparović.
Iako to nije izrijekom navedeno, na novinarsko pitanje je potvrdio da je među tim odlukama i ona o ćiriličnim natpisima u Vukovaru.
Od 13 sudaca ustavnog suda 10 ih je bilo za.
O Tomislavu Karamarku
Šeparović je potom prešao na odluku Ustavnog suda o tužbi koju je podnio Tomislav Karamarko. Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu koju je podnio Karamarko te ukinuo presude upravnih sudova. U odluci Ustavnog suda ističe se da se u tom ustavnosudskom postupku ne odlučuje o tome je li podnositelj bio u sukobu interesa, to je u nadležnosti Povjerenstva i upravnih sudova.
"Sukob interesa nije korupcija niti je sprječavanje odnosno rješavanje već nastalog sukoba interesa, područje koje na bilo koji način pripada kaznenom pravu i nezakonitom postupanju općenito. To, međutim, ne znači da se u uređenom demokratskom društvu ne trebaju stvoriti pravni mehanizmi koji će opisane životne situacije djelotvorno sprječavati, ili ih, u slučaju njihova nastanka odmah djelotvono rješavati", navedeno je u odluci Ustavnog suda.
"Zaključno, Ustavni sud ocijenio je da se upravni sudovi na ta pitanja uopće nisu očitovali, iako je riječ o važnim pravnim pitanjima, već su formalistički i nekritički prihvatili teze i zaključke Povjerenstva bez preispitivanja kakvo nalaže Zakon o upravnim sporovima u sporu pune jurisdikcije.
Slijedom svega navedenog, Ustavni sud utvrdio je da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku", navedeno je u odluci.
Na pitanje novinara Šeparović je kazao da je ovaj predmet vraćen upravnim sudovima jer Karamarkovi odvjetnici nisu od upravnih sudova dobili odgovore na prigovore koje su isticali. "Dakle, upravni sudovi nisu izvršili svoju ulogu nadzora nad zakonitosti akata upravnih tijela, u konkretnom slučaju Povjerenstva. Mi nismo dirali odluku Povjerenstva, njome se nismo bavili, nju nismo propitivali, nego smo propitivali prigovore koje je podnositelj iznosio i za to nije dobio odgovor", rekao je Šeparović.
"Ova odluka neće ni pomoći ni odmoći premijeru Plenkoviću niti ikom drugom", istaknuo je potom.
Podsjetimo, na sjednici 2. srpnja Ustavni sud uvažio je ustavnu tužbu Tomislava Karamarka i ukinuo presudu Visokog suda i presudu Upravnog suda. Predmet se vraća Upravnom sudu.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u lipnju 2016. donijelo je odluku da je Karamarko, tadašnji potpredsjednik Vlade i šef HDZ-a, bio u sukobu interesa. Kako je navedeno, sudjelovao je u raspravama o sudskim sporovima koje je vezano za Inu Hrvatska vodila s mađarskim MOL-om te, prema Povjerenstvu, povrijedio načela poštenog, savjesnog i odgovornog postupanja jer je Vladi, svojoj stranci, koalicijskim partnerima i javnosti prešutio da njegova supruga Ana Karamarko niz godina posluje s Jozom Petrovićem, lobistom MOL-a u Hrvatskoj.
Karamarko se na odluku žalio na Upravnom sudu, koji je stao na stranu Povjerenstva, a potom i na Visokom upravnom sudu.
Stručnjaci su prije upozoravali da bi usvajanje Karamarkove ustavne tužbe značilo da je Povjerenstvo pogriješilo jer je preširoko shvatilo svoje ovlasti.
O slobodi medija
Šeparović je govorio i odlukama donesenim o slobodi mišljenja i izražavanja, uključujući i slobodu medija. Ograničenja postoje, kazao je on, ali ona moraju biti strogo određena i tumačena.
"Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda.
Kako bi se moglo razlikovati je li riječ o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i 'opći ton' te izjave, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama", istaknuto je u odluci.
"Iako sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, posebice kada se tiče zaštite ugleda i prava drugih, ne smije se smetnuti s uma da je njezin osnovni zadatak priopćiti - na na način koji je u skladu s njihovim obvezama i odgovornostima - informacije i ideje o svim pitanjima od javnoga interesa.
Ne samo da mediji imaju zadatak priopćavati informacije i ideje od javnog interesa, već ih javnost ima pravo i dobiti. Stoga je uloga medija u olakšavanju i osnaživanju prava javnosti primati informacije i ideje ključna. Kada ne bi bilo tako, mediji ne bi bili u mogućnosti ostvariti svoju ulogu 'javnog psa čuvara'.
U tom kontekstu važno je razlikovati o kome se radi (je li riječ o javnoj osobi, npr. političaru, ili ne), o kojoj temi (je li riječ o temi od javnog interesa, vodi li se o njoj javna rasprava) i slično.
Taako, kada je sporna izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva. Stoga su granice prihvatljive kritike šire u slučaju same ličnosti političara nego kod privatnih osoba. Za razliku od ovih poljednjih, političar je neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove ili njezine riječi i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije."
