Frankfurt je poslovno-finanacijski centar Njemačke i procjenjuje se da ovdje živi 20.000 Hrvata. Jedan od njih je i Dragan. Gotovo cijeli život živi u Njemačkoj, no hrvatski govori besprijekorno.
Pročitajte i ovo
"Kod kuće se pričalo samo hrvatski i nikakav drugi jezik. Moji roditelji su umrli oboje i nisu naučili pravo njemački kako je trebalo... To nam je bila nada i želja da se vratimo jednog dana vratimo u domovinu ali to se nije desilo", govori Dragan Šandrk, suvlasnik zubotehničarskog laboratorija.
Doktor medicinskih znanosti Nikola Zebić otisnuo se u njemački Bayreuth. Vrhunski urolog, podrijetlom iz Kostajnice, ima na raspolaganju opremu i uvjete o kakvim kolege u domovini mogu samo sanjati.
"Ovdje imam najsuvremenije moguće instrumente koji postoje. Uopće nije problem, sve novo što dođe na tržištu to bolnica nabavi i na taj način puno olakša rad", govori o sjajnim uvjetima Nikola Zebić koji radi kao liječnik u urološkoj klinici.
Nostalgija za domom
Organiziranjem koncerata hrvatskih pjevača, obitelj Martinović djelomično je ublažila nostalgiju za domom. Sedamdesetih su s roditeljima iz Mostara otišli u Njemačku i ondje postali jedni od najutjecajnijih Hrvata. Njihova Hrvatska noć u Frankfurtu ove je godine doživjela svoje deseto izdanje.
"Jesam , ja sam uvijek vjerovao u ovaj projekat, svi su mi rekli da sam lud, ali ovo je stvarno veličanstveno", rekao je Robert Martinović, organizator Hrvatske noći u Frankfurtu dok je glasnogovornica rekla kako pripreme za spektakl traju cijelu godinu. Kada se završi jedna noć, kreće priprema za drugu.
Hrvati su maheri i ugostiteljstvu. Miljenko Prskalo rodom je iz Širokog Brijega, a u Njemačkoj je dobio već nekoliko nagrada za najboljeg ugostitelja. Na pitanja o tome koja je tajna uspjeha i kako uspjeti u Njemačkoj odgovara kako se mora "biti vrijedan i strpljiv, to je formula uspjeha, ne može se ništa preko noći. Ja sam u ugostiteljstvu, bilo je tu uspjeha i padova, ali hvala Bogu, danas je sve ok."
Unatoč mnogim lijepim pričama koje vas mogu nagnati da i sami pakirate kofere, postoji i mnogo dokaza da život u iseljeništvu nije samo med i mlijeko.
"Mi živimo ovdje da radimo. To je stvarno čudna priča, ne znam gdje je granica. Moj brat uvijek kaže, on je isto samostalan, građevinar je, ovdje u Njemačku kad dođeš to je isto kao neka centrifuga, kad upadneš u nju sve te više i više vuče", govori Dragan Šandrk, suvlasnik zubotehničarskog laboratorija.
Sve više i više ih s godinama vuče želja za povratkom u domovinu.
"Kad sletim na aerodrom u Splitu ili Dubrovniku meni dođe kao pokojnom papi da poljubim tu zemlju! Stvarno, i već mi se svi rugaju jer ja kad vidim naše nebo, svoju rodbinu kad sretnem, prijatelje, to je tolika izmjena ljubavi da sam i nakon 45 godina presretna vratit se", u zanosu govori Karolina Martinović, glasnogovornica Hrvatske noći u Frankfurtu.
Njemačku su Splitom zbog studija medicine privremeno zamijenile sestre Mila i Chiara.
"Jedino što mi se ne sviđa u Splitu je da su uvijek u trenerci. Mogli bi se malo dotjerati tu i tamo!
Žene su uvijek cijele sređene, a onda su muškarci u trenerci. To ne ide po mome", uz smijeh je rekla Chiara Klusmeier, jedna od studentica na razmjeni.
Nogomet kao reklama za narod
Uspjeh hrvatskih nogometaša odrazio se i na Hrvate u iseljeništvu. Otkad smo viceprvaci svijeta, svima smo draži.
"A sad kao da smo postali bolji ljudi. Svi nam prilaze, grle nas, ljube nas, sad odjednom pričaju o kravati, o Nikoli Tesli, o Penkali i ostalim stvarima, tenisačima, rukometašima, kao da su to tek sad otkrili", komentira situaciju Martinović.
"Jer dok budemo tako zajedno, dok smo tako povezani srcem i dušom, dotle će živjeti i naš narod i dotle će živjeti naša Hrvatska", zaključno je rekao fratar Marinko Vukman.
