Ono što me svakako zanima je Vaša procjena. Premijer Plenković kaže, američkim rječnikom, "mission completed". Misija je završena. Gotovo. Za njih je to sve riješeno. Mislite li Vi da je baš to tako ili nam još uvijek predstoji cijeli niz problema i mina za koje ne znamo kako ćemo ih preskočiti.
Pročitajte i ovo
Pred nama je sigurno, ajmo reći, valovita plovidba. Premijer je time dao dobru poruku, čini mi se, jer je time zapravo htio reći da politika više s tim nema ništa. Zakon je donesen, a u takvim situacijama se uvijek donose brzi i prljavi zakoni, a onda je naravno implementacija.
Kako mislite prljavi? Pojasnimo to.
Prljavi na način... Nisam htio reći da je loš zakon jer je prljav, nego, kako se kaže na engleskom: "quick and dirty" (brz i prljav). Znači, to je jedan okvir koji nije potpuno uređen i sada ovisi o ukupnom pravnom sustavu i kvaliteti izvršioca koji su unutra da se u tome snađu i naprave najbolje što je moguće.
Tko će biti na gubitku nakon 12 ili nakon 15 mjeseci? Po redu: krenimo s Todorićem, državom, dobavljačima, bankama...
Pa ovdje pouzdano možemo reći sljedeće: Kada govorimo o Agrokoru, govorimo o nekih 2,5 do 3 posto BDP-a. Međutim, Agrokor je ljuska unutar koje se nalaze mnogi vrijedni dijelovi. Mi svi vjerojatno možemo zamisliti da će i za godinu dana nekakav Ledo ili nekakva Jamnica postojati kao što postoji i danas. Naravno, možda na drugačiji način, ali ona neće biti uništena. Tako da, kada govorimo o destrukciji koja nastaje u Agrokoru, ona se vjerojatno najviše odnosi na samog Ivicu Todorića i njegovu obitelj.
Oni će vjerojatno sve izgubiti?
Vidjet ćemo. Ako u Agrokoru postoji više vrijednosti od dugova, Ivica Todorić će možda ostati vlasnik nekog dijela, možda i značajnog dijela Agrokora. To je sve moguće.
Tko je još u gubitku?
U gubitku su naravno dioničari, društva koja su ispod ljuske Agrokora, među kojima sam ja kao mali dioničar Vupika, ali i svi mi kroz mirovinske fondove Jamnice, Leda i svega ostaloga jer se kreditni rizik Agrokora prenio kroz garancijske ugovore i kreditiranje i dionice tih društava ispod. Tako da zapravo najprije gube dioničari.
Želite li reći da su mirovinski fondovi bili neoprezni kada su ulagali u Agrokor ili je tržište bilo takvo kakvo je bilo pa se sad dogodio takav flop?
Pa gledajte, ne bih mirovinske fondove prozivao. Svi moraju preuzimati racionalne rizike. Ništa na svijetu nije sigurno. Dogodilo se što se dogodilo, tako da vjerojatno i oni na neki način implicitno ruše cijenu dionica. Možda oni ne smiju imati dionice na kojima je tako veliki kreditni rizik pa možda zbog toga prodaju više, a ne zato što misle da te dionice ne vrijede.
Što se tiče Agrokora, vidimo kakvo je to stanje. Te dionice su junk, smeće. Koje su posljedice za Hrvatsku, za hrvatske obveznice u ovome trenutku?
Konsenzus svjetskih tržišta, a to su isti akteri koji imaju i Agrokorove obveznice koje prodaju, smatraju, znači cijena je takva, da se nije materilizirao nikakav sustavni rizik u Hrvatskoj. Konkretno, naša zadnja obveznica, milijardu i 200 milijuna eura čini mi se, koja je izdana prije mjesec dana ili manje od mjesec dana...
Prije izbijanja krize je to bilo.
Prije izbijanja krize u Agrokoru. Ona se danas trguje po nešto višoj cijeni nego što je izdana, a takozvani kreditni fold spread, što je zapravo mjera rizika koja se preuzima kada se ulazi u hrvatske obveznice, je još uvijek pri najnižim razinama u zadnjih pet ili više godina. To je oko 170 baznih poena u odnosu na njemačku obveznicu. Tako da zapravo svjetska tržišta smatraju da se u Hrvatskoj ne događa ništa od posebnog značaja.
Kada sve to završi, gospodin Ramljak kad završi svoju misiju... Prije svega, mislite li da on može u 12 mjeseci to sve završiti? Je li moguće u 12 mjeseci popisat dugove, resturkturirat to i stavit Agrokor na zdrave noge?
Pa prvo, mislim da je drama daleko manja nego se to u hrvatskoj javnosti misli. Tako da je pred Ramljakom jedan izrazito uzbudljiv i, rekao bih, atraktivan posao.
Zar mu zavidite?
Pa da se bavim tim poslom mislio bih da je to trenutno najbolji posao u Hrvatskoj zbog toga što je, s nekakve stručne strane, izrazito zanimljiv, uzbudljiv posao, i mislim da zapravo tu neće biti toliko drame. Bit će puno dinamike i mislim da će za godinu dana mnogo toga biti riješeno, a ništa neće niti propasti niti biti spašeno. Znači, pred nama je jedna uzbudljiva vožnja, rekao bih.
Treba li Hrvatska i dalje, nakon te uzbudljive vožnje, nakon 12 ili 15 mjeseci, imati jednu veliku lokomotivu, kao što se pričalo o Agrokoru, koja će vući za sobom pet do šest tvrtki ili to sve treba rascijepiti i imati desetak ili 15 manjih tvrtki?
Pa rekao bih da ne treba ništa. Svi se možemo sjetiti neke pokrajine u Austriji, Koruške recimo, ili Belgije. Identificiramo li mi Belgiju ili Korušku s nekom velikom stožernom kompanijom? Naravno da ne. Tako da je Agrokor zapravo bio ljuska koja je bila nekakav zapuhani balon koji je puhan velikim i skupim kreditima te je čitav ekosustav Agrokora na tome lebdio. Taj balon sada neće puknuti, nego će se ispuhati i tko zna... Mislim da će se kompanije razdvojiti u manje kompanije i preživjeti kao takve. Dioničarska vrijednost možda čak i ostane na razini Agrokora, ali niti je nužno imati mnogo malih kompanija niti puno velikih. Ono što je jako dobro, rekao bih, je što smo mi u prva dva mjeseca imali rast maloprodaje od šest posto.
To je sve bilo prije Agrokora...
Ali je dobro okružje.
Okružje je bilo. Vidjet ćemo; tko preživi, pričat će. Nakon 12 mjeseci, nakon što gospodin Ramljak završi svoj posao. Bio je ovo gospodin Bakić. Čuli ste, bit će to uzbudljiva vožnja u sljedećih 12 i 15 mjeseci u spašavanju Agrokora, a naravno i hrvatskog gospodarstva.
