Poštujte ograničenja u hrvatskim tunelima

Vozeći se raznim cestama Lijepe Naše vjerojatno nikada niste ni razmišljali o tunelima kroz koje prolazite, točnije kroz njih sedamdesetak. Žalosno je što tijekom svake ljetne sezone gledamo pojedince koji staju u njima, polukružno se okreću ili se upuštaju u pretjecanja drugih automobila. Očigledno nisu svjesni rizika i opasnosti u koju stavljaju sebe i ostale sudionike u prometu.

Pročitajte i ovo Ozljeda na radu Hodao dvorištem na poslu pa se zabio u stup: Tužio firmu i zatražio odštetu, sada čeka uplatu natječaj za megaprojekt Pogledajte projekciju mosta koju je prije četiri godine izradio Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije

Jedini su krivci za nesreće u tunelima upravo sami vozači koji se ne pridržavaju nekoliko osnovnih pravila. Prvo je i glavno prilagoditi brzinu odnosno poštivati ograničenje. Također je vrlo važno držati dovoljan sigurnosni razmak od vozila ispred, pri brzini od 100 km/h razmak mora biti minimalno 50 metara.

Često vozači zaboravljaju skinuti sunčane naočale već pri prilasku tunelu ne dopuštajući očima da se priviknu na tamniji prostor. Vozač koji se kreće kroz tunel ne smije zaustavljati ili parkirati vozilo niti smije polukružno okretati vozilo ili se vozilom kretati unatrag. Isto tako, tijekom kretanja kroz tunel dužan je na vozilu imati upaljena kratka svjetla. Zaustavljanje u tunelu opravdano je samo u iznimnim situacijama, primjerice zbog kvara automobila, nesreće, požara u vozilu ili u tunelu. Posebno je važno napomenuti da u slučaju najgore nesreće, požara, ne treba gasiti vatru već što prije potražiti sigurnosni izlaz. Drugim riječima, spasiti život a ne automobil. Gašenje vozila treba prepustiti profesionalcima koji će preko vatrodojavnih aparata, kamera i senzora znati gdje točno treba gasiti.

U više od 60 kilometra tunela koji prolaze kroz Hrvatsku nesreće nažalost nisu rijetkost, pogotovo tijekom turističke sezone. Nasreću, u većini slučajeva riječ je samo o materijalnoj šteti. Ipak, kako bi se to spriječilo, potrebno je paziti i držati se osnovnih pravila te ih nikako ne podcjenjivati.

Vjerojatno niste znali da Hrvatska ima jedne od najsigurnijih tunela u Europi. Što sve mora imati moderni tunel za sigurnost?

Tunel mora biti opremljen najmodernijim sustavom za nadzor i upravljanje prometom, a upravljanje i nadzor provode se svaki dan, 24 sata, iz Centra za održavanje autocesta i kontrolu prometa (COKP). Također mora biti opremljen videokamerama koje omogućavaju prikaz situacije na monitorima u COKP-u, a imaju i mogućnost automatske detekcije zastoja, vožnje u suprotnom smjeru, očitovanja broja, vrste i brzine kretanja vozila i daju potpune podatke prometnoj centrali radi prevencije zastoja.

Sustavom svjetlosne promjenjive signalizacije provodi se informiranje u obliku upozorenja ili ograničenja vozačima. Korisnicima je na raspolaganju komunikacijski sustav za SOS intervencije uz pomoć kojeg se u slučaju kvara ili nezgode obavještava i poziva u pomoć operater u COKP-u. U tunelu se moraju nalaziti SOS niše opremljene telefonskim uređajima za poziv upomoć, vatrodojavnim aparatima i ručnim javljačima požara.

Neki novi tuneli poput Sv. Roka imaju i sustav radiodifuzije kojim je moguće ostvarivanje radioveza između radiostanica unutar tunela i vanjskih radiostanica, kao i prijenos jednog ili više javnih radioprograma te davanje eventualnih obavijesti korisnicima koji slušaju taj program unutar tunela. Omogućeno je korištenje mobilnih uređaja, a putnici se izvještavaju putem radioprijamnika.

Jeste li znali: Tunel Sveti Rok

Ovaj je tunel prije nekoliko godina proglašen trećim najsigurnijim tunelom u konkurenciji od 26 tunela testiranih u 13 europskih zemalja. Riječ je o dvocijevnom tunelu na dionici tunel Sveti Rok – Maslenica, autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik. Dužina lijeve tunelske cijevi iznosi 5679 m, desne 5670 m, a promet se odvija kroz obje cijevi, za svaki smjer posebno. Maksimalna dopuštena brzina vožnje iznosi 80 km/h, a najniža 50 km/h.

Tunel prolazi kroz Velebit, u koridoru velebitskog prijevoja Malog Alana. Građen je prema Novoj austrijskoj metodi (NATM) koja se pokazala prilagodljivom za različite geološke uvjete koji se javljaju duž trase tunela. U tunelu postoje 4 okretišta za vozila, u razmacima od 1150 m. Pješački prolazi za nuždu projektirani su kao veza dviju tunelskih cijevi, na svakih 350 m, a ukupno ih je 15. Niše za zaustavljanje vozila, kojih je ukupno 12, širine 3 m te dužine 40 m, nalaze se na svakih 500 m tunela.